Znanost i religija različitim putevima pristupaju jednoj te istoj krajnjoj stvarnosti – zagonetki Boga. Znanstvenici se slažu s teolozima o postojanju nevidljive pokretačke sile i zakona prirode i, premda znanost skida neke od velova tajni prirode, ne otkriva smisao postojanja ni krajnji misterij Boga. Najveći znanstvenici prepoznaju važnost dijaloga između znanosti i religije jer se one međusobno nadopunjuju u zajedničkoj težnji za temeljnom istinom.
Hermetizam je filozofsko-religijsko učenje utemeljeno na grčkom tumačenju drevne egipatske religije, koje je dalo ključni poticaj renesansi – obnovi čovjeka i svijeta. Hermetizam polazi od duboke povezanosti čovjeka i kozmosa te postavlja pitanja o izvoru i cilju ljudskog života: tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo? Ovo nas učenje podsjeća na potrebu usmjeravanja naše svijesti od zemlje prema nebu, od prolaznog prema vječnom.
Filozofiji i poeziji zajedničko je propitivanje o univerzalnim ljudskim pitanjima. Ipak, poezija kao intuitivna umjetnost nadilazi granice filozofije, izražava ono neizrecivo onako kako to filozofija ne uspijeva. Izraziti složenu ideju sažetim sugestivnim stihovima koji otkrivaju bit, svojevrsna je magija. Pjesnik također prepoznaje ljepotu i vezu svega sa svime u svakodnevnom te ih pretače u poetske slike, čineći tako da sagledamo život njegovim očima punim čuđenja, što je polazište filozofske spoznaje.
Pokretači ljudskog djelovanja vrlo su složeni pa često i ono naizgled ispravno djelovanje prati podsvjestan motiv vlastitog zadovoljstva. Ono što određuje ispravnost djelovanja je motiv. Uistinu ispravno djelovanje je samo ono koje je lišeno želje za osobnom koristi ili užitkom, usmjereno na dobrobit drugoga i društva u cjelini. To je izraz pročišćene čovjekove nutrine iz koje izbija snaga volje. Takvo nas djelovanje dovodi u vezu sa svrhom i smislom svega postojanja.
Naše viđenje svijeta oblikuje niz vanjskih i unutarnjih utjecaja, od odgoja i obrazovanja, tradicije, javnog mnijenja do emocija i strasti itd. Iako je čovjeku prirođeno misliti, samostalno misliti znači osloboditi se tih utjecaja, uzdići svijest na višu razinu. Filozofija potiče na propitivanje i sagledavanje šire slike, odnosno, na sabrano samostalno mišljenje. Samostalno mišljenje osnova je filozofskog puta što podrazumijeva prodrijeti iza privida, do uzroka stvari, pa tako, prema delfskoj izreci, upoznati sami sebe, svijet i bogove.
Heroji su kontinuirano prisutni u ljudskoj prošlosti, od usmenih predaja preko književnosti do virtualnog svijeta. Divimo im se, no smatramo nemogućim da postanemo jedan od njih. Svakodnevni heroj, knjiga eseja o univerzalnim ljudskim pitanjima, daje svjež pogled na život i budi ono herojsko u nama. Potiče na suočavanje i savladavanje izazova koje život svakodnevno postavlja pred nas, te na potrebu da svakodnevnim malih bitkama doprinosimo boljem svijetu.
Simboli nas prate u snu i na javi prenoseći duboki sadržaj koji nadilazi granice razuma i njegove logike. Takvi se sadržaji objavljuju u formi simbola jer riječi ne mogu izraziti njihovu dubinu i sve različite aspekte. Simbol prima i prenosi određenu snagu iz prirode i svemira posredstvom koje rezonira i u nama stvara odjek. On skriva i otkriva određene istine o čovjeku, prirodi, kozmosu i najprimjerenije nam približava nejasno naslućenu duhovnu stvarnost koja je ishodište svega.
U svemu manifestiranom očituje se jedan Život koji teče u beskrajnim strujama, otkrivajući bezbrojnu raznolikost oblika. Ljepota oblika, bilo u prirodi ili u umjetnosti, ima moć ganuti nas, oduševiti, povesti uvis. Ljepota kao božanski odraz utjelovljuje zakon harmonije koji postoji i u čovjeku i s njim rezonira. Stoga nas može dovesti u dodir s Ljepotom u najuzvišenijem smislu, gdje su Ljepota, Dobrota, Istina aspekti iste stvarnosti. Istinska je umjetnost izraz težnje za Ljepotom, za očitovanjem nevidljivog Života koji u ljepoti pronalazi puni procvat.
Giordano Bruno, filozof prirode, pjesnik i vizionar, poklonik hermetičke tradicije, najzaslužniji je za procvat umijeća pamćenja tijekom renesanse. Nadahnut Platonovim učenjem o idejama kao arhetipovima i simboličkim dijagramima Ramona Lulla, razrađuje sustav pomoću arhetipskih slika i korespondencija koje bude imaginaciju i pomažu uspinjanju prema samim idejama i intuitivnom poimanju jedinstva iza mnoštva. Brunov sustav zapravo je bio vid Platonove reminiscencije – prisjećanja urođenog znanja duše.
Narodne priče prenošene s koljena na koljeno, u kojima je sabrano iskustvo i mudrost čovječanstva, sadrže vrijednosti koje suvremeni čovjek sve manje prepoznaje. Često ih se smatra okrutnima i neprimjerenima za djecu te ih se izmjenjuje. Ipak, te priče nose jasne pouke o svijetu i svakodnevnom životu te obogaćuju unutarnji svijet djeteta. One bude vjeru da slabi mogu postati jaki, da dobro pobjeđuje zlo, što kod djece stvara povjerenje u život i u same sebe.