Bharatanatyam – plesna priča bogova i ljudi
Plesna drama bharatanatyam, nastala na krajnjem jugu Indije objedinjuje ples, glazbu, glumu i poeziju. Sadrži elemente stare religije Dravida i brahmanizma te kulta boga Šive. Kao i svaka tradicionalna umjetnost, povezana je s religijskim idejama koje umjetnici nastoje što vjernije prenijeti. Sastavljena od niza cjelina, bharatanatyam se uspoređuje s ulaskom u hram, prilaženjem oltaru, uspostavom komunikacije te potpunim stapanjem s božanskim.
Muzika nebeskih sfera
O muzici sfera prvi je govorio Pitagora, a njegovo viđenje muzike obnovio je rimski filozof Boetije u VI. stoljeću. Kao i Pitagora, on dijeli muziku na tri vrste: Musica Mundana – muzika sfera ili nebeska harmonija, Musica Humana ili nutarnja usklađenost čovjeka, te Musica Instrumentalis, odnosno muzika instrumenata. Budući da je muzika prisutna i u nama, ključ je razumijevanja Platonova učenja da je cijeli svemir povezan muzičkim skladom.
Pod dirigentskom palicom
Kada početkom XIX. stoljeća dolazi do znatnog širenja orkestra i kada se uvodi veći broj glazbala, na scenu stupaju dirigenti. Dirigent ravna orkestrom ili zborom i zadužen je za što vjerniju interpretaciju djela. On je posrednik između skladatelja, izvođača i publike. Jedan od najvećih dirigenata, koji je savršeno razumio glazbu te je posjedovao izvanrednu sposobnost balansiranja čitavog orkestra, bio je slavni Arturo Toscanini
Slavoluci u Rimskom Carstvu
Rimljani su od grada-države neumornim osvajanjima stvorili moćno carstvo koje se protezalo na tri kontinenta. Po povratku iz osvajačkih pohoda, najveća čast za vojskovođe bio je prolazak u svečanoj povorci kroz trijumfalni luk – slavoluk. Prolazak kroz slavoluk simbolički je označavao ulazak u nove zemlje. Vremenom su slavoluci postali simbol Rimskog Carstva i njegovih pobjedonosnih osvajanja.
Vladimir Devidé
Vladimir Devidé, matematičar, japanolog i književnik, veliki zaljubljenik u haiku, japansku tradicionalnu poetsku formu oskudnu riječima, a bogatu sadržajem. Do Japana ga je dovela njegova prva velika ljubav – matematika, jer je tamo dobio stipendiju za postdoktorske studije. Plod njegova dugogodišnjeg zanimanja za tu zemlju sedamnaest je knjiga o Japanu, njegovoj umjetnosti i zenu, ali i vlastita djela potaknuta japanskom književnošću. O njegovu ugledu u svijetu haiku poezije govori i to što je Svjetska nagrada za haiku dobila ime upravo po njemu – Vladimir Devidé.
Akira Kurosawa – Plemenitost iza filmske kamere
Akira Kurosawa, japanski filmski redatelj i scenarist impresivnog filmskog opusa, jedan je od najoriginalnijih autora svjetske kinematografije. Njegovi filmovi nadahnuti su japanskom tradicijom, ali i zapadnim književnim klasicima (djelima Dostojevskog, Tolstoja, Shakespearea), a karakterizira ih besprijekorna tehnička izvedba. Snažno je utjecao na cijelu zapadnu kinematografiju i redatelje te nastavlja biti uzorom sedme umjetnosti širom svijeta. Ostao je zapamćen kao umjetnik s dubokim osjećajem za ljudsku dramu.
Michelangelo Buonarroti
Michelangelo Buonarroti, renesansni slikar, kipar i arhitekt, jedan je od najsvestranijih i najupečatljivijih umjetnika svih vremena. Pohađao je neoplatoničku firentinsku Akademiju gdje su ga poučavali najveći filozofi toga doba. Uz njihovu pomoć te posredstvom bogate umjetničke zbirke i knjižnice Medicija, stekao je široko znanje i duboke uvide. Njegova su izvanredna djela spoj inspiracije, spoznaje i tehnike, a njihova svježina i jednostavnost odražavaju izvore neprolazne ljepote.
Arthur Rackham – ilustrator vilinskog pera
Arthur Rackham, engleski ilustrator viktorijanskog doba, proslavio se još za života oslikavanjem priča, bajki i poznatih književnih klasika. Njegove ilustracije prate skrivenu dušu priče, a mnoštvom detalja daje uvjerljivost i živost slikama i likovima. Likovi su mu najčešće čudesna stvorenja poput vila, vilenjaka, gnoma, goblina, patuljaka. Rackhamove ilustracije podsjećaju nas da je svijet koji nas okružuje daleko bogatiji, ispunjeniji i življi nego što nam se to čini.
Shakespeare – raj i pakao u nama
William Shakespeare najsjajnija je zvijezda elizabetinskog kazališta čija djela danas čine okosnicu kazališnih repertoara širom svijeta. Njegova djela istodobno otkrivaju dušu genija koja se uzdigla do visina i zaronila u dubine ljudskog iskustva rasvjetljavajući psihički svijet čovjeka. Shakespeareove likove ne vidimo kao loše ili dobre, već kao ljudska bića sposobna za najuzvišenija, ali i najstrašnija djela, kao i svi mi. Tako nas potiče da shvatimo da trebamo slušati vlastitu savjest, da raj i pakao nisu nešto izvan nas, već da su posljedica naših vlastitih životnih odabira.
Ana Pavlova – legenda ruskog baleta
Rusku primabalerinu Anu Pavlovu balet je opčinio u osmoj godini. Zahvaljujući nadarenosti, ali i potpunoj posvećenosti baletu, postala je najslavnija balerina svog vremena čiji je umjetnički genij bio spoj plesa, glazbe i glume. Izdvajala se ne toliko virtuoznom tehnikom koliko gracioznošću i profinjenošću. Vlastitu je trupu osnovala 1913. godine i s njom godinama putovala Europom, Azijom, Amerikom i Australijom. Njezin zaštitni znak postao je balet Umirući labud kojim je zadivila cijeli svijet.
Pitagorejci i muzika
Pitagorejci su dali prvi sustavni filozofski i znanstveni pristup muzici. Njihove postavke na kojima počiva cjelokupna teorija muzičkih intervala i ljestvica, kao i ideal zvukovne ljepote zapadne glazbe, nisu se do danas bitno promijenili. Pitagorejci su veliku pažnju pridavali odgojnom elementu muzike jer ima sposobnost neposredno utjecati na dušu: istančati je, pročistiti i oplemeniti. Stoga su se tim purifikacijskim elementom muzike služili u svom dnevnom ritmu jer je Pitagora učio da muzika potiče vrlinu.
Grčki hram
Grčki hram svojom arhitekturom predstavlja vrhunac klasičnog graditeljstva, ali i klasičnog idealizma koji se bavi idealnom formom hrama i idealnom formom ljudskog tijela. Grčki su mislioci otkrili da postoje iste zakonitosti unutar čovjeka i prirode te da harmonični razmjer zlatnog reza postoji u prirodi kao i u mjerama ljudskog tijela. Taj je razmjer postao osnova za proporcioniranje hrama. Stoga je grčki hram istovremeno simbolička slika čovjeka i slika prirode, odnosno svijeta, što govori o dubini i širini imaginacije starih Grka.
