Svaka civilizacija gradila je vlastitu sliku svijeta utemeljenu na filozofskim idealima koji su usmjeravali njezin razvoj. Današnja kriza vrijednosti i dezorijentiranost suvremenog društva ukazuju na nedostatak takve slike svijeta. Budući da čovjek svoju sudbinu može ostvariti jedino razumijevajući svijet u kojem živi, ponovno treba tražiti odgovore na temeljna filozofska pitanja o čovjeku, svijetu i smislu života.
Putovanje na Mjesec, ostvareno zahvaljujući stoljećima znanstvenog razvoja te radu više od četiristo tisuća ljudi, simbol je neugasive ljudske znatiželje i težnje za otkrivanjem nepoznatoga. Zapovjedniku misije Neilu Armstrongu, osobi iznimnih sposobnosti i karaktera, pripala je povijesna uloga prvog čovjeka koji je zakoračio na Mjesec. Armstrong je pridonio novom shvaćanju Zemlje kao zajedničkog doma čovječanstva, jedinstvene cjeline koja putuje oko Sunca i istodobno predstavlja tek mali dio neizmjernog svemira.
Svestrani prirodoslovac Alexander von Humboldt dao je značajan doprinos mnogim znanstvenim područjima te time utjecao na razvoj znanosti 19. stoljeća. U svojim ekspedicijama, usmjerenim na geografska, geološka, meteorološka i druga istraživanja, vodila ga je ideja o jedinstvu prirode koju pokreću i oblikuju unutarnje sile. Cilj mu je bio "istražiti međusobnu povezanost i djelovanje svih sila prirode". Humboldt utjelovljuje ideal istraživača posvećenog otkrivanju skrivenih zakona prirode.
Vastu shastra, drevno vedsko arhitektonsko i graditeljsko nasljeđe, povezuje različite grane znanosti s umjetnosti. U stvaranju čovjekova životnog prostora polazi od povezanosti svega u svemiru te uzima u obzir međudjelovanje različitih sila prirode koje imaju izravan utjecaj na naše fizičko i duhovno blagostanje. Građevine podignute prema tim principima svjedoče o danas uglavnom izgubljenom znanju o harmonizaciji čovjeka sa suptilnijim dimenzijama postojanja.
Svemir promatran teleskopom i mikroskopom svemir je veličanstvenog i zadivljujućeg reda. Za mnoge beživotan, a za mudre svemir posvuda prisutnog Života, odnosno evoluirajuće svijesti koja se širi u rasponu od najjednostavnijih do najsloženijih oblika života. Sve je utjelovljenje jednog Duha, sve je povezano u simfonijsku cjelinu. Tek kada čovjek spozna sebe kao dio tog Duha, otkriva svoju bit i svrhu, a probuđena volja preuzima vodstvo i radi na dobrobit svih živih bića.
Znanstvena izvješća o ozbiljnoj narušenosti ekosustava Zemlje izazivaju zabrinutost i podižu svijest o egzistencijalnoj ugroženosti čovječanstva. Sve je popularnija ideja pronalaska "nove Zemlje". No, život kakav nam je poznat razvijao se milijardama godina. Zemlja je iznjedrila život, a ljudsko tijelo prilagođeno je životu na njoj i s njom povezano na svim razinama. Preostaje nam promijeniti odnos prema Zemlji i dati svoj doprinos vraćanju prirodne ravnoteže.
John Muir, američki prirodoslovac, pisac i filozof, istaknuto je ime u povijesti zaštite prirode. Njegov život i rad obilježeni su ljubavlju prema prirodi te neprestanim nastojanjem na očuvanju njezinih bogatstava. U djelima koja su spoj poezije, filozofije i znanosti, govori o dubokoj povezanosti čovjeka i prirode. Njegove ideje postale su temelj modernog ekološkog pokreta, a mnoge organizacije i danas nastavljaju njegovu misiju.
Znanost i religija različitim putevima pristupaju jednoj te istoj krajnjoj stvarnosti – zagonetki Boga. Znanstvenici se slažu s teolozima o postojanju nevidljive pokretačke sile i zakona prirode i, premda znanost skida neke od velova tajni prirode, ne otkriva smisao postojanja ni krajnji misterij Boga. Najveći znanstvenici prepoznaju važnost dijaloga između znanosti i religije jer se one međusobno nadopunjuju u zajedničkoj težnji za temeljnom istinom.
Hermetizam je filozofsko-religijsko učenje utemeljeno na grčkom tumačenju drevne egipatske religije, koje je dalo ključni poticaj renesansi – obnovi čovjeka i svijeta. Hermetizam polazi od duboke povezanosti čovjeka i kozmosa te postavlja pitanja o izvoru i cilju ljudskog života: tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo? Ovo nas učenje podsjeća na potrebu usmjeravanja naše svijesti od zemlje prema nebu, od prolaznog prema vječnom.
Umjetna inteligencija postaje neizbježan alat u svakodnevnom životu, od rutinskih zadataka do predviđanja trendova, od obrade jezika, preko medicinske dijagnostike, do društva usamljenima. Izaziva divljenje, ali i strah od posljedica automatizacije te otvara niz etičkih pitanja: odgovornost za pogrešne odluke algoritama, pristranost podataka, mogućnost zloupotrebe. Uvođenje zakonskih okvira i etičkih smjernica nužan je korak da bi se osigurala pouzdanost i sigurnost sustava.