Sačuvani hramovi i piramide te njihova precizna orijentacija govore o velikom matematičkom znanju starih Egipćana, ali i o nastojanju uspostave sklada između univerzuma, hrama i čovjeka prema matematičkim kanonima. U podlozi te matematike prirode bilo je shvaćanje da sve što postoji nastaje iz nevidljivog svijeta ideja. Odnos između nevidljivog i vidljivog svijeta izražavali su pomoću brojeva. Brojevima su opisivali zakonitosti prema kojima sve nastaje i nestaje…
Aleksandriju, jedan od najvećih antičkih gradova, utemeljio je Aleksandar Veliki, a Ptolemej, njegov prijatelj iz djetinjstva, nastavio je u njoj ostvarivati Aleksandrov san. Kozmopolitska Aleksandrija bila je žarište kulture i filozofije helenskog doba, u njoj se susretala i isprepletala istočna i zapadna tradicija, a njena slavna biblioteka i sveučilište okupljali su svestrane znanstvenike poput Euklida, Arhimeda, Aristarha sa Samosa, Eratostena, Hiparha, Klaudija Ptolemeja...
U starim kulturama knjižnice poput Aleksandrijske, Asurbanipalove ili knjižnice Sveučilišta u Nalandi, bile su posebna mjesta u kojima se čuvao velik broj odabranih i pažljivo pohranjenih rukopisa, simboličkih prikaza i mapa. Obično su sadržavale arhiv, učionice, laboratorije, hramove, opservatorije, parkove... Bila su istinska mjesta učenosti u kojima su se neprestano oživljavala, obogaćivala i produbljivala mnogobrojna područja znanja.