Dostignuća starog svijeta obično smatramo inferiornima. Razlog je nedostatak materijalnih dokaza kao i linearno poimanje napretka čovječanstva koje osporava postojanje razvijene tehnologije u to doba. Temeljem dugogodišnjeg istraživanja, Robert Temple u knjizi Kristalno Sunce iznosi potvrde o razvijenoj optici u starom svijetu. Astronomska znanja i precizni kalendari govore u prilog korištenja optičke tehnologije što ukazuje na potrebu korekcije našeg viđenja povijesti.
Zvijezde sjaje vlastitim sjajem, a kada im pred kraj života ponestane energije, tada asimiliraju najbliže planete oko sebe, uz eksploziju koja ih kratkotrajno čini neusporedivo sjajnijima. Tim astronoma s Instituta za tehnologiju iz Massachusettsa po prvi je put pratio završnu fazu tog fenomena. Znanstvenici smatraju da će za pet milijardi godina sličnu sudbinu doživjeti i naš planet.
Ukorijenjeno je mišljenje da je čovjek kamenog doba živio u špiljama, zbog čega je nazvan špiljskim čovjekom, te da crteži u špiljama predstavljaju prizore iz lova. Međutim, otkrića iz posljednjeg desetljeća 20. stoljeća donose novo viđenje prapovijesti. Sada znamo da je čovjek kamenog doba imao umjetnost visoke estetike i posjedovao kultove, najrazličitija znanja i tehnološke vještine. Sve su glasnije pretpostavke znanstvenika da su oslikane mreže hodnika i dvorana služile u inicijatske svrhe. Ova otkrića mogla bi izmijeniti uvriježene stavove.
Kod grčkog otoka Antikitere iz potonule rimske galije 1900. godine izvađeni su neobični komadi bronce. Dvije godine kasnije, direktor Nacionalnog arheološkog muzeja u Ateni otkrio je da se radi o dijelovima mehanizma sa zupčanicima, nekoj vrsti satnog mehanizma s astronomskom funkcijom. Većina stručnjaka odbacila je tu pretpostavku smatrajući takav mehanizam prekompleksnim za antičku tehnologiju. Njegovo sustavno proučavanje otpočelo je pedeset godina kasnije, a otkrića vezana uz ovaj zagonetni mehanizam nadilaze i najbujniju maštu znanstvenika.
Paracelsus, jedan od najvećih liječnika svih vremena, uzburkao je duhove XVI. stoljeća odbacivši stare medicinske autoritete. Isticao je da liječnik prvenstveno mora istraživati i učiti iz otvorene knjige prirode, a ne samo iz knjiga. Njegova medicina počiva na četiri stupa: filozofiji, astronomiji, alkemiji i etici. Zbog britkog jezika stekao je mnoge neprijatelje pa su ga proglašavali šarlatanom i zabranjivali mu tiskanje knjiga. U potrazi za znanjem proputovao je mnoge zemlje, liječio bogate i siromašne te mnoge beznadne slučajeve, ne tražeći ništa zauzvrat, čime je stekao besmrtnu slavu.
Suprotno današnjem shvaćanju toga pojma, Pitagori i njegovim učenicima matematika je bila više od znanosti o brojevima. Matematika kao jezik simbola omogućavala je razumijevanje prirodnih zakona. Temelj pitagorejskog učenja je harmonija, jedan od prirodnih zakona, princip reda kozmosa koji se odražava i kao vrlina, muzička harmonija ili kao muzika sfera u kretanju nebeskih tijela...
Kvadrivium, u doslovnom prijevodu s latinskog jezika "mjesto gdje se susreću četiri puta", sustav je obrazovanja na srednjovjekovnim sveučilištima koji se sastojao od četiriju disciplina: glazbe, aritmetike, geometrije i astronomije. Uveli su ga pitagorejci koji su te četiri znanosti povezivali s matematikom, smatrajući brojeve univerzalnim principima koji prožimaju sve prirodne pojave. Prema pitagorejcima, oni koji su ovladali matematičkim znanostima, postizali su razumijevanje svijeta u cjelini.
Otto E. Neugebauer uživa ugled najoriginalnijeg i najproduktivnijeg povjesničara egzaktnih znanosti našega doba. Počeo je kao matematičar, da bi se okrenuo egipatskoj i babilonskoj matematici, a zatim se posvetio povijesti matematičke astronomije. U šezdesetpetogodišnjoj karijeri u velikoj je mjeri kreirao naše shvaćanje astronomije od drevnih vremena do renesanse.