Školjka – čudesno djelo prirode

Školjke i puževi, jednom funkcionalne i lijepe kućice mekušaca, zadivljuju raznolikošću oblika, šara te skladom boja. Spiralni oblik puževe kućice simbolizira čovjekov evolucijski put, a školjka koja svojim ljušturama štiti tijelo mekušca povezuje se sa ženom koja u sebi čuva zametak novog života. Uz školjke se veže simbolizam plodnosti svojstven vodi i Mjesecu, a neobičan huk koji nastaje puhanjem u školjku na Istoku glas je Dharme koji budi iz neznanja.

Više

Atenina maslina

Dugovječno zimzeleno drvo masline pojavljuje se u mitovima i pričama naroda širom Mediterana, a za stare Grke maslina je bila dar Atene, božice mudrosti i zaštitnice pravde. Zato pokraj Atenina svetišta na atenskoj Akropoli oduvijek raste sveta maslina. Od njenih grančica pleli su se vijenci za olimpijske pobjednike, a posvećeno maslinovo ulje i grančice upotrebljavani su i u obredima.

Više

Svijet Aboridžina

Australski starosjedioci posjeduju najdužu neprekinutu tradiciju na Zemlji. U njihovoj kozmologiji, sav prostor i vrijeme, sve što postoji, isprepleteno je, međuovisno i srodno. Sve se temelji na sjećanju na vrijeme stvaranja, koje nazivaju Vrijeme snova ili Sanjanje, kada su bogovi i mitski preci uređivali svijet i prenijeli ljudima temelje kulture. Naizgled jednostavne i naivne, priče slojevitog simbolizma iz Vremena snova otkrivaju vjerovanje u duhovne snage kojima je svijet ispunjen i snažnu povezanost sa svijetom prirode.

Više

Simbolizam životinja u alkemijskoj tradiciji

Alkemiju obično vežemo za pretvorbu neplemenitih metala u zlato, no ta izgubljena disciplina bila je znanost i filozofija koja je istraživala nutarnje zakonitosti prirode i čovjeka. Imala je duhovnu i praktičnu stranu koje se mogu svesti pod zajednički nazivnik usavršavanja, jer sve u prirodi evoluira, teži savršenstvu; životinjskim prikazima pokušalo se istodobno sakriti i otkriti teško izrecivo, evocirati nevidljive procese. Životinje se ne pojavljuju kao simboli proizvoljno, već obilježavaju različite faze alkemijskih transmutacija.

Više

Prsten

Prsten ima dugu i bogatu tradiciju i podjednako bogatu simboliku. Nije služio samo kao ukras, već njegovo značenje daleko nadilazi estetske potrebe. Znak je staleža, autoriteta, časti i dostojanstva, kao i saveza, zavjeta i zajedničke sudbine. Prstenu se pridavala i magijska, iscjeliteljska moć, pa se nosio i kao talisman. Simbolizam prstena povezan je također s njegovim oblikom kruga, pa je i simbol cjelovitosti, savršenstva, vječnosti.

Više

Simbolizam orla

Orao kao vladar nepreglednih prostranstava neba i planinskih vrhunaca, sinonim je za slobodu, uzlet do neslućenih visina i nadahnuće. Kao kralj među pticama, u mnogim starim kulturama kroz povijest postao je zaštitnim znakom mnogih vladara i naroda. Stari Grci povezivali su ga s vrhovnim bogom Zeusom, a Rimljani s Jupiterom. Zbog oštrine vida, zbog smjelog leta i pogleda uprtog prema Suncu, smatrali su ga božanskim glasnikom i izvršiteljem njegove volje. Simbolički se povezuje s čovjekovim nutarnjim stremljenjem prema uzvišenom.

Više

Simbolizam mača

Mač, simbol zakona, neumoljive pravde i nepobjedivog duha, nekad je imao veliku vrijednost kao viteško oružje i statusni simbol. Mačevi mitskih heroja imali su svoja imena, a najpoznatiji su: Excalibur – mač kralja Arthura, Balmung – mač iz nordijske mitologije i japanski mač Kusanagi. Iako su mačevi i viteške titule odavno prošlost, ideal koji ih je pokretao još uvijek je živ jer viteštvo je stanje duha u kojem čovjek teži časnom i dostojanstvenom življenju.

Više

Zmajevi i zmije u tradicijama

Zmajevi i zmije česti su motivi u mitovima, legendama i predajama mnogih starih kultura, a imaju i sličan simbolizam. Zmija predstavlja pasivne iskonske snage, mrak i prvobitni kaos, ali je i simbol obnove. Zmaj kao spoj zmije i ptice ujedinjuje u sebi snage neba i zemlje. U zapadnim kulturama ima negativan predznak jer on je taj kojeg junak mora savladati da bi došao do skrivenog blaga. Na Dalekom istoku simbol je snage i moći, stoga i carski amblem.

Više

Tanatos – bog smrti

Tanatos, božanstvo smrti u grčkoj mitologiji, povezan je s trima božicama sudbine, od kojih jedna započinje presti nit života, druga prede nit i čuva život, dok treća kida nit i određuje smrt. U kasnijim razdobljima grčke kulture Tanatosova se uloga pripisivala Hermesu psihopompu, vodiču duša u podzemni svijet. Drevni su Grci Tanatosa povezali s njegovim bratom Hipnosom, bogom sna: dok san predstavlja odmor nakon svakodnevne aktivnosti, s ciljem regeneracije i pripreme za novi dan, smrt je imala istovjetnu ulogu na kraju životnog ciklusa.

Više

Kako su nastala imena planeta?

Osim Zemlje, svi planeti dobili su imena po rimskim bogovima i božicama. Jupiter, Saturn, Mars, Venera i Merkur bili su planeti koje su stari Rimljani mogli vidjeti golim okom. Drugi planeti otkriveni su kasnije, kada je izumljen teleskop, no i tada je nastavljena tradicija imenovanja planeta po bogovima i božicama. Rimljani su imenovali planete prema karakteristikama zajedničkim božanstvima i planetima jer ime često ukazuje na bitnu osobinu onoga koji ga nosi. Imenujući planete po bogovima, iskazivali su čast i bogovima i planetima.

Više

Sunčana božanstva

Sunce koje se svakog jutra iznova rađa na istočnom horizontu i putuje nebom u svojoj sunčanoj barci ili kočiji, izvor je svjetlosti, topline i sveukupnog života. Nazivan je vladarom Neba, vidljivim bogom, svevidećim... Suncu posvećena božanstva imala su središnje mjesto u panteonima svih drevnih kultura. U Egiptu je to bio Ra, Helije u Grčkoj, Šamaš u Mezopotamiji, Surya u Indiji, Amaterasu u Japanu, Inti kod Inka... Smatrao se božanskim pretkom prvih kraljeva jer je kao gospodar neba imao svoje predstavnike na zemlji – sinove Sunca – koji su imali ulogu posrednika između neba i zemlje.

Više

Čovjek – slika svemira

Egipćanima je univerzum bio živ organizam sastavljen od bezbroj živih sastavnih dijelova, pri čemu je čovjek samo jedna od karika u lancu postojanja. Usporediv s univerzumom, čovjek se sastoji od dijelova koji su hijerarhijski gradirani od najgrubljeg, fizičkog do najsuptilnijeg, nevidljivog plana postojanja, tj. njegova duhovnog uzroka ili besmrtne božanske iskre. Te dijelove povezuju svijest i volja u harmoničnu i dinamičnu cjelinu, a svrha čovjekova postojanja jest transformacija u više razine postojanja.

Više