U Odiseji Homer pjeva o Odisejevu povratku na rodnu Itaku nakon Trojanskoga rata. Troja je osvojena, slava stečena, naizgled je sve ostvareno. No tada započinje njegovo desetogodišnje putovanje prepuno kušnji, pri čemu njegovi najveći protivnici nisu izvanjski, nego unutarnji. Odiseja govori o svakom čovjeku koji pokušava pronaći vlastiti put. Filozofski gledano, Itaka je simbol ideala koji daje smjer čovjekovu životu i njegovim nastojanjima.
Homera, koji je u antici slavljen kao pjesnik nad pjesnicima i nazivan učiteljem čovječanstva, nemoguće je odvojiti od legende unatoč svim istraživanjima. U epu Ilijada živopisno je opjevao Trojanski rat, a tragom njegovih opisa Heinrich Schliemann je oko dvadeset i pet stoljeća kasnije pronašao Troju. Ipak, još od antike otvorenima ostaju pitanja je li Trojanski rat bio povijesni događaj te je li Homer bio stvarna osoba ili je postojalo više Homera.
Rođen kao rob, stoički filozof Epiktet smatrao se slobodnim jer sloboda je za njega nutarnje stanje. Isticao je kako je važno prihvatiti vlastitu sudbinu i dobro odigrati dodijeljenu ulogu jer svaka uloga povlači obaveze čije izvršavanje pridonosi uređenosti univerzuma. Njegova je škola stekla velik ugled, a učenici su mu bili čak i carevi Marko Aurelije i Hadrijan. Podučavao je kroz razgovore koji su poticali na primjenu filozofije u svakodnevnom životu.
Profesor budističke filozofije Daisetz Teitaro Suzuki bio je prvi veliki znanstveni tumač Istoka Zapadu. Kao autor nekoliko vrlo utjecajnih djela smatra se najzaslužnijim za širenje zanimanja za zen filozofiju na Zapadu 1950-ih. U svojoj knjizi Osnove mahāyānskog buddhizma pruža sveobuhvatan uvod u misao te škole budizma, ali daje i sustavan pregled istočne filozofije, povlačeći paralele sa zapadnom filozofijom i književnosti.
Ralph Waldo Emerson, esejist, predavač, pjesnik i filozof, jedan je od najutjecajnijih mislilaca 19. stoljeća u Sjedinjenim američkim državama. Njegova knjiga Upravljanje životom u Europi tog vremena predstavljana je kao "zrela filozofija transatlantskog mudraca". U toj zbirci eseja na različite životne teme Emerson poručuje čovjeku da nije žrtva vanjskih okolnosti ili nesretne sudbine, nego da je njegov život u njegovim rukama i da ima slobodu upravljati vlastitim životom kao kapetan brodom.
Novija povijest, a naročito moderni svijet snažno naglašavaju vrijednost slobode, no u čemu se ona zapravo sastoji? Prema grčkom mitu, čovjek je nemoćan pred Mojrama, Zeusovim kćerima suđenicama. One se pojave pri rođenju svakog čovjeka, ispredu nit njegova života pomoću prethodnih djela, odmjere njezinu dužinu te je na kraju prerežu. Bez obzira na sudbinu, čovjek ima slobodu volje i mogućnost izbora, te s tim vezanu odgovornost za svoje postupke.
Osmijeh izaziva zanimanje znanstvenika i predmet je brojnih studija koje potvrđuju njegovu snažnu povezanost s pozitivnim emocijama. Iskreni osmijeh ništa ne košta, a ima čudesan učinak u međuljudskim odnosima, čak i na daljinu! Pokazatelj je dobrodošlice i prihvaćanja drugih poput otvorenih vrata. Zato ga vrijedi vježbati, a sama vježba nas mijenja na bolje. Smijući se i kad nam se plače, utječemo na podizanje vlastitih stanja svijesti i vježbamo razumijevanje i prihvaćanje vlastite sudbine.
Kroz prizmu britanskog imperija umirovljeni general-pukovnik John Bagot Glubb 1976. piše esej Sudbina carstava. U njemu razmatra životni ciklus carstava kroz povijest i otkriva ponavljajući obrazac: uspon-procvat-dekadencija-raspad. Svako carstvo, nakon jedinstvenog i snažnog utjecaja na svijet, nestaje sa svjetske pozornice i ustupa mjesto drugom. Silazna putanja nastupa kad se zanemare čast, služba i dužnost. Njegova zapažanja su vrlo relevantna za današnji svijet koji se više oslanja na materijalne resurse, nego li na one nematerijalne koji doprinose kulturnom suživotu ljudi.
Čini se da nekima sve polazi za rukom, dok drugima malo toga. Ipak, svatko od nas, čak i onaj koji se osjeća slab i usamljen, ima sposobnost napredovati do postavljenog cilja. Mali, ali ustrajni koraci i uspjesi ispunit će nas samopouzdanjem i voljom i malo-pomalo dovesti do pobjede. Bitno je ostaviti postrani uspoređivanja i natjecanja, umjetnost se sastoji u tome da budemo ono što jesmo. I ako smo ustrajni u nastojanju, uvijek će se naći pomagača na putu do pobjede.
Genetsko naslijeđe nam dosta toga određuje, iako to nisu nepromjenjivi zapisi koji definiraju našu sudbinu. Epigenetika, nova grana genetike, govori o unutarnjim i vanjskim poticajima koji utječu na aktiviranje gena te odlučuju hoće li se oni aktivirati ili ne. Promjene na aktiviranim genima postaju zapisi koji se nasljeđuju. Epigenetika nam daje do znanja da naš način života utječe na našu sudbinu, ali i na ono što ćemo prenijeti potomcima.