Retorika je od vremena antičke Grčke do kraja 19. stoljeća bila sastavni dio humanističkog obrazovanja. Kada se koristila u plemenite svrhe, budila je čovjekovu uspavanu dušu i poticala ga na dobro. U protivnom je postajala sredstvo obmane. Najplemenitiji izraz dao joj je Sokrat koji je svojim govorima poticao Atenjane na preispitivanje i upoznavanje samih sebe, te na traženje odgovora na pitanje kako treba živjeti.
Sokrat je ostavio dubok trag na zapadnu filozofiju bez ijednog zapisa. Nije izgradio ni filozofski sustav niti je držao zaokružena predavanja; služio se umijećem raspravljanja u živom razgovoru. Svoje je sugrađane poticao na kritičko razmišljanje, nutarnje preispitivanje i razotkrivanje samoobmana jer bez ispravnih uvida nema ispravnog djelovanja. Priznavanje vlastitog neznanja, tragom njegove izreke Znam da ništa ne znam, polazište je za učenje koje otvara put filozofiji i samospoznaji.
U djelu Gozba u formi dijaloga Platon iznosi ideje o ljubavi i ljepoti povezane s dobrotom i mudrošću, otkriva nam duboki smisao klasične grčke etike i upoznaje nas s temeljnim principima helenske estetike. Kao takva, Gozba je imala neizmjeran utjecaj na brojne kasnije mislioce i stvaraoce, a posebno je obilježila razdoblje renesanse.