filozofija

Emocije koje liječe i emocije koje razaraju

Poznato je da postoji snažna veza između psihe i imunološkog sustava. Negativne misli i emocije slabe naš imunitet, dok su pozitivne naša najbolja oružja protiv njih. Zato je važno obratiti pozornost na smirivanje i preoblikovanje negativnih emocija u pozitivne. Ispravno i jasno viđenje sebe i onoga što se zbiva oko nas, te shvaćanje da se u životu ništa ne događa slučajno, vode ostvarenju vertikalnog i horizontalnog sklada koji osigurava zdravlje.

Živjeti poput Don Quijotea

Život Don Quijotea, sinonima pravdoljubivog, požrtvovnog i hrabrog viteza, putokaz je svakog istinskog idealista. Živjeti poput Don Quijotea znači djelovati u skladu s idealima koji se nalaze duboko u nama. Ne činiti plemenita djela slučajno, već ih tražiti, jer svijet se može mijenjati samo svjesno i namjerno. Takav svrhovito ispunjen način života izvor je dostojanstva, entuzijazma i optimizma te jamstvo boljeg svijeta.

Retorika Marka Tulija Cicerona

Retorika kao umijeće ispravnog i lijepog izražavanja govorom drevna je vještina o kojoj tek stari Grci iznose sustavnije spoznaje. Govor može nagovoriti, opčiniti i preobratiti, utječe na dušu ponekad kao lijek, a ponekad kao otrov. Da bi bio koristan, mora se temeljiti na istinskom poznavanju stvari i treba pozivati na razboritost, srce i svijest. Stoga najveći rimski retor Marko Tulije Ciceron naglašava važnost povezivanja i prožimanja retorike i filozofije.

Ciceron – O govorniku

Ciceronova knjiga O govorniku (De oratore) glasoviti je retorički priručnik. Napisan u obliku dijaloške rasprave među istaknutim rimskim govornicima koji su prethodili Ciceronovom vremenu, obrađuje gotovo sve aspekte govorništva. Ističe se da govornik mora imati u vidu opće interese zajednice i biti odgovoran za izrečeno. Treba poticati na vrlinu, a da bi govor bio vjerodostojan, govornik mora stajati iza svojih riječi.

Najbolje promjene počinju s nama

Suočeni smo s ozbiljnim problemima koji pogađaju stanovništvo svijeta, planet Zemlju i izglede za budućnost. Sagledavanje problema i izlaza polarizira gledišta, izaziva međusobne optužbe i okrivljavanje onih koji se nalaze na drugoj strani. No, oštre kritike i prazna obećanja ne donose rješenja. Istodobno, svatko želi živjeti udobno, ne brinući o drugima. Želimo li istinski bolji svijet i svjetliju budućnost, neophodno je da svatko bude svoj strogi sudac i primjer onog najboljeg što čovjek ima u sebi. Zato je važno započeti od sebe.

Rimski Sokrat – Gaj Muzonije Ruf – II. dio

Rimski stoik Muzonije Ruf, uziman kao uzor časnog života, u sačuvanim raspravama daje odgovore na niz konkretnih pitanja svojih učenika. Posebno se osvrće na pitanje hrane te stol smatra mjestom za vježbanje umjerenosti i vladanja sobom, a po pitanju ostalih životnih potreba savjetuje krajnju jednostavnost. Jednim od glavnih zadataka filozofije smatrao je otkrivanje naših vlastitih nedostatka, da bismo ih ustrajnom vježbom mogli nadvladati i živjeti ispravno.

Intelektualizam

U eri nezaustavljivih tehnoloških proboja um nedvojbeno caruje. Veličanje intelektualnih nad ostalim čovjekovim moćima vodi nerazmjernom razvoju uma i bolesti intelektualizma. Simptomi su pretjerano gomilanje knjiškog znanja bez praktične primjene, racionaliziranje i zamršen jezik koji skriva neznanje o onom bitnom. Filozofiju se često povezuje s intelektualnošću, no autentična filozofija nije ni intelektualna ni akademska, nego je način života u kojem se sve ljudske moći združuju radi cjelovitog ostvarenja čovjeka.

Rimski Sokrat – Gaj Muzonije Ruf – I. dio

Muzonija Rufa uglavnom znamo kao učitelja slavnog Epikteta, no on je bio vodeći stoik svog vremena te primjer uzvišenog života. Etika je bila početak i kraj njegove filozofije koju je shvaćao kao umijeće dobrog i časnog življenja. Zbog života usklađena sa stoičkim učenjem, poticanjem na vrlinu i hrabrosti u suočenju s posljedicama vlastitih stavova nazivali su ga rimskim Sokratom. Zagovarao je vraćanje jednostavnom životu u skladu s vrlinama svojstvenim ljudskoj prirodi jer samo tako čovjek može ispuniti vlastitu ulogu.

Karl Jaspers – Duhovna situacija vremena

Njemački filozof i psihijatar Karl Jaspers jedan je od istaknutih europskih mislioca XX. stoljeća. Glavne teme njegovih razmatranja su smisao ljudske egzistencije, čovjekova sloboda i samoostvarenje. Knjigom Duhovna situacija vremena, napisanoj 1930. godine, predviđa i sagledava ključne probleme modernog svijeta. Govori o tehnificiranom i birokratiziranom vremenu u kojoj je čovjek odvojen od tradicije, istrgnut iz korijena, posljedica čega je praznina i besciljnost. Zaključuje da je svijet na prekretnici koja obiluje mogućnostima i opasnostima te da čovjeku preostaje da pronađe put iz vlastitog izvora.

Ivan Meštrović – Vječnost u kamenu

Ivan Meštrović, kipar, arhitekt, pisac, naš veliki umjetnik bogate i raznolike djelatnosti, za svoj je rad dobio brojna domaća i međunarodna priznanja. Vlastiti izraz pronalazi neumorno tragajući ne za originalnosti, već za suštinom i sadržajem. Naglašavao je da pravo umjetničko stvaralaštvo treba otkrivati ono što drugi ne znadu i ne vide te da istodobno treba biti i pjesma i molitva, izvan vremena i prostora. Njegov doprinos umjetnosti nalazi se u snazi kojom je univerzalne ljudske težnje i vrijednosti majstorski ovjekovječio u svojim djelima.