Autentičnost u modernom žargonu znači "biti svoj", "biti ono što jesmo", što se izjednačava s izražavanjem svega onoga što osjećamo ili mislimo. No, čovjek je biće složeno od nižeg i višeg ja, a njegovi najautentičniji izrazi imaju ishodište u njegovom višem, istinskom ja, što se očituje kroz velikodušnost, pravednost, hrabrost i smirenost u nedaćama. Autentičnost je uređena osobnost koja omogućuje izražavanje istinske ljudske prirode.
Uz sjajne pretkolumbovske civilizacije Srednje i Južne Amerike poput Teotihuacána, Maya, Tolteka, Azteka i Inka, cvale su i mnoge kulture. Sve su izražavale svoj svjetonazor kroz raznolike i složene simbole od kojih nam neki ostaju zagonetka, a mnogi su univerzalni i susrećemo ih i kod drugih naroda na suprotnim krajevima svijeta. Njihovi su mudraci imali prisan odnos s prirodom te su putem simbola iz prirode budili slutnje o nevidljivoj duhovnoj stvarnosti prema kojoj su usmjeravali čovjekovu svijest kako bi ostvario svoju svrhu i svoju sudbinu.
Knjiga Teba približava nam tajanstveni Egipat kroz jedno od njegovih glavnih vjerskih i kulturnih središta – grad Tebu. Snažno evocirajući duh tog davnog vremena, Jorge Angel Livraga oživljava nam Egipat mnogo stariji od onog predstavljenog službenom kronologijom, od kojeg danas vidimo samo veličanstvene i zagonetne ostatke.
U svijetu kojim vladaju znanstveni duh i razum čini se da nema mjesta za "dušu". Pojam duše iščezava iz znanstvenog diskursa u korist pojma "ja". Čovjek usredotočen na "ja" i "sebe" orijentiran je na izvanjsko i površno čime se udaljava od svoje biti koja je duhovne prirode. Okrećući se svojoj nutrini, ne gubi se u perifernom već uviđa svrhu i smisao svega, povezuje se s ritmom života i doživljava nutarnju puninu. Usmjerenost na dušu očovječuje ljudsko biće i zato je važno vratiti pojam duše u prirodoznanstvenu sliku svijeta.
Čini se da nekima sve polazi za rukom, dok drugima malo toga. Ipak, svatko od nas, čak i onaj koji se osjeća slab i usamljen, ima sposobnost napredovati do postavljenog cilja. Mali, ali ustrajni koraci i uspjesi ispunit će nas samopouzdanjem i voljom i malo-pomalo dovesti do pobjede. Bitno je ostaviti postrani uspoređivanja i natjecanja, umjetnost se sastoji u tome da budemo ono što jesmo. I ako smo ustrajni u nastojanju, uvijek će se naći pomagača na putu do pobjede.
Odsustvo mira obilježje je modernog svijeta i čovjeka. Za mir u svijetu ključan je mir u čovjeku. Za to je potrebno uskladiti misli, osjećaje, riječi i djela te slijediti ono što smatramo ispravnim. Pronalaženju nutarnjeg mira pomaže promatranje Prirode da bismo uvidjeli da je sve stvoreno povezano i dio božanskog plana te da svatko ima svoj put, svoj način postojanja i izražavanja. To uklanja nerazumijevanje i vodi izgradnji mirnog suživota s drugim ljudima i svime stvorenim.
Svi imamo različite snove koji čekaju pogodne uvjete i trenutak za ostvarenje. Ti arhetipski obrasci u nama snažan su poziv našem izražavanju i usavršavanju. Kad se taj zov usadi u naš razum i srce, na putu smo ostvarenja sna. No, da bismo omogućili ostvarenje sna, što se odvija korak po korak, trebamo ga hraniti i usmjeriti snage u tom pravcu. Ako nemamo vlastiti san, možemo slijediti zraku svjetlosti u tami – ideju koja će nas uzdići i učiniti da sanjamo boljeg čovjeka koji će se rađati u nama i oko nas.
Približavanjem svake nove godine mediji bruje o "novogodišnjim rezolucijama". Pitamo se kako ostvariti ono što nismo uspjeli u prethodnoj godini i napraviti korak naprijed. Stari mudraci uspoređivali su rast čovjeka s rastom stabla koje zahvaljujući dobrom vrtlarenju polako napreduje i postaje sve snažnije. Preporučili su marljivo zalijevati naše unutarnje stablo, stup stabilnosti, i svakodnevno voditi brigu o njemu te neopterećeni napretkom u svaku novu godinu ući s dobrom vjerom, mirom i radosti.
Ankor učenik priča je o mladom princu, smještena dijelom na posljednjem ostatku mitskog Atlantidskog kontinenta, otoku Posejdonisu, a dijelom u atlantidskoj koloniji Kem (Egipat). Radnja se odvija neposredno prije nego što je Posejdonis nestao pod morem. Razgovori između učenika Ankora i njegovih učitelja filozofska su učenja koja potiču na razmišljanje, a pitanja koja se nameću mladom princu tiču se svih nas jer svi u svojoj nutrini nosimo "učenika" života.
Ljudi su nekada živjeli u neposrednom dodiru s prirodom pa su i civilizacije nastajale u suradnji s njom. Primjer takve jedne civilizacije je rimska civilizacija. Našu tehničku civilizaciju zaokupljenu materijalnim napretkom nauštrb duhovnog obilježavaju ovladavanje, izrabljivanje i uništavanje prirode, uz nepoštovanje njezinih zakona. Ono što nije u skladu s prirodom osuđeno je na propast. Izlaz je u ponovnom nutarnjem povratku prirodi i nama samima.