Jorge Angel Livraga

Na početku Nove Godine…

Približavanjem svake nove godine mediji bruje o "novogodišnjim rezolucijama". Pitamo se kako ostvariti ono što nismo uspjeli u prethodnoj godini i napraviti korak naprijed. Stari mudraci uspoređivali su rast čovjeka s rastom stabla koje zahvaljujući dobrom vrtlarenju polako napreduje i postaje sve snažnije. Preporučili su marljivo zalijevati naše unutarnje stablo, stup stabilnosti, i svakodnevno voditi brigu o njemu te neopterećeni napretkom u svaku novu godinu ući s dobrom vjerom, mirom i radosti.

Ankor učenik – Izbor iz djela

Ankor učenik priča je o mladom princu, smještena dijelom na posljednjem ostatku mitskog Atlantidskog kontinenta, otoku Posejdonisu, a dijelom u atlantidskoj koloniji Kem (Egipat). Radnja se odvija neposredno prije nego što je Posejdonis nestao pod morem. Razgovori između učenika Ankora i njegovih učitelja filozofska su učenja koja potiču na razmišljanje, a pitanja koja se nameću mladom princu tiču se svih nas jer svi u svojoj nutrini nosimo "učenika" života.

U potrazi za jednim prirodnim rješenjem

Ljudi su nekada živjeli u neposrednom dodiru s prirodom pa su i civilizacije nastajale u suradnji s njom. Primjer takve jedne civilizacije je rimska civilizacija. Našu tehničku civilizaciju zaokupljenu materijalnim napretkom nauštrb duhovnog obilježavaju ovladavanje, izrabljivanje i uništavanje prirode, uz nepoštovanje njezinih zakona. Ono što nije u skladu s prirodom osuđeno je na propast. Izlaz je u ponovnom nutarnjem povratku prirodi i nama samima.

Početak i kraj tehnološkog čovjeka

Tehnologija u ovom ili onom obliku postoji od početaka čovječanstva, a u našem vremenu znanstveno-tehničkog uzleta postala je kultom. S tog gledišta stupanj napretka prošlih civilizacija vrednujemo razinama tehničkog napretka. No, tehnički napredak nije jedini izraz ljudske kulture, mnoge su civilizacije stavljale naglasak na posve druga područja. Ipak, bujni razvoj tehnologije i s tim povezano materijalno blagostanje prati osjećaj egzistencijalne praznine, što pokazuje da moderna tehnologija ne može zadovoljiti sve čovjekove potrebe. Čovjek se nužno sve češće okreće neprolaznim vrijednostima koje mu vraćaju dostojanstvo. Više je nego očita goruća potreba za izgradnjom novog i neophodnog humanizma.

Šezdeset godina Nove Akropole u svijetu

Povodom šezdesete godišnjice Međunarodne organizacije Nove Akropole donosimo intervju s njezinom predsjednicom Delijom Steinberg Guzmán. U šezdeset godina djelovanja, koristeći se univerzalnim jezikom filozofije, Nova Akropola se proširila u šezdeset zemalja i prenijela je svoj filozofski ideal potrage za znanjem uz viziju da svijet može postati boljim, ako to postanu pojedinci. Zato je nastojanje Nove Akropole usmjereno prema čovjeku pojedincu i buđenju onoga što je najbolje u njemu.

Intervju s Jorgeom Ángelom Livragom

Osnivač Nove Akropole, prof. Jorge Ángel Livraga, u radio intervjuu iz 1975. godine govori o filozofiji kao težnji da se upozna suština stvari i o filozofskim izvorima koje je moguće naći u drevnim tekstovima Istoka i u klasičnim raspravama Zapada. Iznosi svoje filozofske poglede o znanosti, umjetnosti, slobodi te se prisjeća nastanka Nove Akropole koju je osnovao zajedno s nekoliko studenata entuzijasta. Govori o ciljevima i načelima Nove Akropole te ističe važnost obrazovanja.

Eklekticizam – u potrazi za istinom

Eklekticizam je filozofski pristup kojim se nastoji ući u dubinu ideja, usporediti ih, izabrati onu koja je najvrednija prihvaćanja i usvojiti je. U tom smislu eklekticizam je traganje za istinom, a ne beskorisna rasprava, nedostatak uvjerenja te površno i neodređeno povezivanje teza različitih teorija s čime se taj pojam danas povezuje.

Istinska poezija

Poezija je oduvijek imala važnu ulogu u životu ljudi. Oblik je oponašanja i prenošenja ljepote te ju je lakše osjećati nego definirati. Ono što nazivamo "istinskom poezijom" mora biti neograničeno prostorno-vremenskim okvirom, lako razumljivo i lijepo. Takva djela poezije prenose se na krilima nadahnuća kroz pjesnika osvjetljavajući i oplemenjujući naš život.

Nutarnje zrcalo

Svi se povremeno osjećamo neshvaćenima ili nedovoljno cijenjenima. Tada se trebamo sjetiti okrenuti nutarnje zrcalo, ili "oko duše", jer ono odražava ono prema čemu je usmjereno. Ako je usmjereno prema dolje, odražavat će samo loše stvari ovoga svijeta. Okrenemo li ga prema gore, blistavo nebo donijet će ljepotu i radost u naša srca. Održavanjem ovog odraza neba u našoj duši, sve će nam postati lakše, a naš put postat će ugodniji i radosniji.

Veslajući protiv struje

Ljudi bez smjera ili odredišta su poput trupaca bačenih u rijeku života koje nosi struja, sve dok ne nestanu s površine rijeke… No snagom volje, savladavajući pritom otpor grube materije, nastaje čovjek koji opirući se struji, putuje uzvodno rijekom života prema novom i boljem svijetu.