Ludwig van Beethoven, jedan od najznamenitijih skladatelja zapadnoeuropske glazbe, bio je glazbeno čudo od djeteta. Zbog gubitka sluha morao se odreći pijanističkih nastupa pa je svu svoju kreativnost usmjerio na skladanje. Bio je poznat po žestokom temperamentu i neuglađenosti, no usprkos tome, glazbeni je genij herojskim naporima izrazio ono najbolje što je nosio u sebi. Njegova uzvišena glazba dio je kulturne baštine čovječanstva.
Prvi nama poznati narod koji je naseljavao plodnu dolinu između Eufrata i Tigrisa bili su Sumerani. Oni su svoju zemlju nazivali "Zemljom majstora znanja" i kao takvi snažno su utjecali na sve kulture koje će ih naslijedili na ovom području. Sumerani su čovječanstvu u nasljeđe ostavili spoznaje koje su postale temelj svim kasnijim tradicionalnim i modernim znanostima, medicini i filozofiji.
Popis sumerskih kraljeva, sačuvan u dvadesetak nepodudarnih verzija, navodi niz sumerskih gradova, njihove vladare i duljinu vladavine. Popis počinje s kraljevstvom koje je sišlo s neba, a najranijim vladarima pripisuje se nevjerojatno duga vladavina od preko četrdeset tisuća godina! S kasnijim vladarima duljine vladanja poprimaju ljudske razmjere. Bez obzira na izgubljene ključeve tumačenja podataka, popis je važan izvor za rekonstrukciju sumerske povijesti.
Kod svih starih naroda susrećemo mitove o potopu iste okosnice: zbog narušenog sklada Bog šalje poplavu, čime označava kraj jedne epohe čovječanstva te početak nove. Kataklizme periodično pogađaju Zemlju, a one pradavne upletene su u mitove. Platon piše o Atlantidi, otoku "iza Heraklovih stupova", koji je kataklizmičkim potresima i poplavama potonuo u more. Potop ima korektivnu ulogu, on vraća univerzumu izgubljenu ravnotežu, a u simboličkom ključu govori nam o kraju jednog vremenskog ciklusa i početku novoga.