Sunce u keltskoj mitologiji
Sunce kao izvor svjetlosti, topline i cjelokupnog života na Zemlji štovale su sve stare kulture pa tako i keltska. Kelti su imali mnoga božanstva sa solarnim atributima, a značajne trenutke godišnjeg hoda Sunca obilježavali su svetkovinama popraćenim krijesovima i vatrama. Kelti su Sunce predstavljali muškim i ženskim božanstvima, a sva ta božanstva samo su različiti aspekti vladara našeg neba.
Tolkienov Pjev Ainura
Pjev Ainura, uvodni dio Tolkienova djela Silmarillion, govori o stvaranju svijeta iz vizije vrhunskog boga Ilúvatara. Na njegov poticaj Ainuri, izdanci njegove misli, odnosno stvaralačke snage univerzuma, stvaraju velebno muzičko djelo koje će poprimiti svoj materijalan oblik kao Ea – svijet koji postoji. Ovaj mit o stvaranju mnogi smatraju najznačajnijim i najljepšim od Tolkienovih djela.
Mitovi o potopu
Kod svih starih naroda susrećemo mitove o potopu iste okosnice: zbog narušenog sklada Bog šalje poplavu, čime označava kraj jedne epohe čovječanstva te početak nove. Kataklizme periodično pogađaju Zemlju, a one pradavne upletene su u mitove. Platon piše o Atlantidi, otoku "iza Heraklovih stupova", koji je kataklizmičkim potresima i poplavama potonuo u more. Potop ima korektivnu ulogu, on vraća univerzumu izgubljenu ravnotežu, a u simboličkom ključu govori nam o kraju jednog vremenskog ciklusa i početku novoga.
Legenda o kralju Arthuru
Legenda o kralju Arthuru kršćanska je adaptacija keltskih i germanskih priča i mitova koje su nadahnule srednjovjekovno viteštvo. Središnji motiv mita, izvlačenje mača iz kamena, iskušenje je i potvrda Arthurove kraljevske sposobnosti. Onaj koji može izvući mač iz kamena, vlada sobom, pravi je kralj i može mudro vladati kraljevstvom. Arthur okuplja vitezove Okruglog stola koji primjerom svoga plemenitog djelovanja predstavljaju ideal viteštva.
Mitologija drveća
Čovjek tradicijskih društava prirodu je doživljavao kao manifestaciju božanskih snaga. Drveće je u brojnim mitologijama izražavalo univerzalne kozmičke principe i utjelovljivalo snagu života. Često je simbol središta svijeta i povezuje nebo – svijet bogova, zemlju – svijet ljudi i podzemni svijet – svijet mrtvih. Drvo života i stablo spoznaje simboli su kanala spoznaje i intuicije, a povezani su i s kušnjama koje čovjek mora proći da bi se uspeo do duhovnog svijeta.
Moderna mitologija
Suprotno modernim uvjerenjima da je mit samo priča koju je suvremeni čovjek nadišao, popularnost Ratova zvijezda, Gospodara prstenova, Harry Pottera, Matrixa samo potvrđuje da mitovi i dalje nadahnjuju ljude i podučavaju ih kako se nositi sa životnim kušnjama.
Vrijeme snova
“Vrijeme snova” za australske domoroce jest vrijeme prije početka vremena, kada su mitski preci stvarali i uređivali svijet i ljudima prenosili temelje kulture. Tradicija Aboridžina utemeljena je na sjećanju na ove Početke: stvoreni svijet smatra savršenim, a zadaćom čovjeka održavati ga u primordijalnom stanju.
Duhovi prirode u narodnoj predaji
Patuljci, vile, vilenjaci ili drugim riječima duhovi prirode, sada su prisutni tek u narodnoj predaji, dok su naši ne tako davni preci komunicirali i surađivali s njima. Kako se čovjek udaljavao od prirode, duhovi prirode udaljili su se od čovjeka, a izblijedjela su kako znanja o njima tako i vjerovanja u njih.
Edda – svijet nordijskih saga
Gotovo sve što znamo o mitologiji Germana potječe iz dva islandska teksta: Pjesnička ili Starija Edda i Prozna ili Mlađa, tzv. Snorrijeva Edda. Za stare Germane svijet je bio neprekidna borba između snaga reda – bogova, i snaga kaosa – divova. Stvaranje svijeta označava trenutak pobjede bogova nad divovima, no borba između njih nastavlja se sve do velike kozmičke bitke - Ragnaroka.
Mezopotamski mitovi o potopu
U zapisima svih starih naroda Mezopotamije neizbježan je mit o velikom potopu. U svim tim verzijama mita bogovi odlučuju uništiti ljudski rod, no uvijek jedan od bogova odabire pravednog i pobožnog čovjeka kojeg savjetuje da napravi arku... Osim pripovjedačke ljepote ovi su mitovi prožeti promišljanjima o čovjekovoj prolaznosti i potrazi za besmrtnošću.
Mitski korijeni Babilona
Babilonski svećenik, astronom i povjesničar Beros živio je, kako sam kaže, u vrijeme Aleksandra Makedonskog, na prijelazu iz IV. u […]
