Mario Milas

Mitovi o potopu

Kod svih starih naroda susrećemo mitove o potopu iste okosnice: zbog narušenog sklada Bog šalje poplavu, čime označava kraj jedne epohe čovječanstva te početak nove. Kataklizme periodično pogađaju Zemlju, a one pradavne upletene su u mitove. Platon piše o Atlantidi, otoku "iza Heraklovih stupova", koji je kataklizmičkim potresima i poplavama potonuo u more. Potop ima korektivnu ulogu, on vraća univerzumu izgubljenu ravnotežu, a u simboličkom ključu govori nam o kraju jednog vremenskog ciklusa i početku novoga.

Sindrom panike – II. dio

Panika, strah od straha, vrsta je dezorganizacije ličnosti koja rezultira nemogućnošću odgovarajućeg suočenja s kriznom situacijom. Može se pojaviti kod bilo koga, a pretjerana zaštita kojoj smo skloni te uvjerenje da smo na sigurnom, čini nas još ranjivijima i podložnijima panici. No panika se može izbjeći odgovarajućom pripremom: ako izgradimo stabilno nutarnje stanje koje će nam omogućiti mirno i sabrano reagiranje te hrabro nošenje s bilo kakvim okolnostima.

Sindrom panike – I. dio

Strah je mehanizam upozorenja koji sva naša osjetila stavlja u stanje pripravnosti za obranu. On naše reakcije može aktivirati ili inhibirati, što je slučaj kod panike koja paralizira sposobnost rasuđivanja. Tada reagiramo instinktivno, poput životinje, što se svodi na reflekse bijega ili agresije. Humanizacija se sastoji u upravljanju našim strahovima koje trebamo prepoznati i prihvatiti, što znači kanalizirati izazove života.

Tko ne sanja o besmrtnosti?

Strah od smrti i želja za vječnim životom prastara je stvar. U svakom od nas spava biće koje predosjeća vječnost. No, nije dobro živjeti vječno pod bilo kakvim okolnostima; dobro je živjeti vječno ako se znamo uzdići do vječnosti.