O podjeli rada – Adam Smith naspram Platona
Adam Smith, škotski filozof i ekonomist kojeg se smatra ocem političke ekonomije, u svojoj knjizi Bogatstvo naroda govori, kao i Platon u svojoj Državi, o podjeli rada. Dok je Smithova glavna premisa stvaranje ekonomske vrijednosti koja prednjači pred ostalima, Platonova je izgradnja uređenog, pravednog društva. Platon smatra da pretjerano bogatstvo, kao i siromaštvo, vodi degradaciji ljudskog bića, a u obrazovanju filozofa-vladara za mudro upravljanje državom vidi najbolji način za postizanje pravednog društva.
Osjećaj za vrijednosti
Ubrzani materijalistički način života doveo je do zaborava bitnih ljudskih vrijednosti, no prepoznate kao takve ili ne, vrijednosti postoje u svakom društvu. One su u temeljima misli, motiva i ponašanja ljudi, vidljive su iz načina života. Vrijednosti divljaka razlikuju se od onih civiliziranog čovjeka, a sam ljudski napredak očituje se kroz vrijednosti koje motiviraju njegovo djelovanje. Temeljne vrijednosti usmjeravaju naš život poput kolosijeka kojim ljudska duša putuje ususret samoj sebi i vječnosti
Vladavina sebičnog ja
Freudovo istraživanje ljudskog ponašanja i njegovih nesvjesnih pokretača u Americi je sredinom prošlog stoljeća poslužilo za razvoj marketinških strategija. Vještim oglašavanjem poticane su želje, rasla je potrošnja i profit. Stvoreno je potrošačko društvo koje je zavladalo svijetom. Pošast konzumerizma te potom narcizma kulminirale su pojavom društvenih mreža. Ustoličen je sebični "ja", lišen svijesti o kolektivnom i općem interesu. Ipak, jačaju glasovi koji pozivaju na trezvenost, na buđenje solidarnih "ja" radi povratka zdravom suživotu.
Noviteti i vječnost
Vladajući konzumerizam kreira posredstvom medija potrošačke navike i pokreće želje potrošača, dok se sve manje razlikuju stvarne potrebe od želja. Stalno novim proizvodima, uslugama i doživljajima pokušava se ispuniti nutarnju prazninu, stvoriti dinamiku kao protutežu nutarnjoj statičnosti. Na putu otkrivanju istina, staro i novo su iluzija, a fascinacija prolaznim udaljava nas od onog neprolaznog, od pronicanja u neiscrpnu, vječnu tajnu života.
Tradicija ili napredak?
Sve više se govori o nestanku dosadašnjeg načina života zbog mogućeg ekološkog i ekonomskog kolapsa. Svijet je u tranziciji, ali to ne znači i "kraj svijeta". Nešto će neminovno nestati iz načina života i svijeta koji poznajemo, nešto tek nastati. U toj tranziciji najvrjednije je sačuvati ono što odražava arhetipove o kojima su govorili stari filozofi: dobrotu, ljepotu, istinitost, pravednost. Napredak se mora temeljiti na obnovi ljudskog bića. Njegova promjena nabolje je kamen temeljac izgradnje pravednijeg društva i humanijeg svijeta.
Umjetnost iznad umjetne inteligencije
Tema umjetne inteligencije koja je preplavila medije najavljuje otvaranje novih horizonata i u području umjetnosti. Temelj umjetne inteligencije je logika, razvoj obrazaca i struktura pa za generiranje umjetničkih djela koristi činjenicu da ljepota u prirodi i umjetničkim djelima odgovara matematičkim obrascima te da su određene proporcije povezane s emocijama. No, umjetnost mora biti most između duše umjetnika i duše promatrača. Umjetna inteligencija ne može stvoriti taj most, za dohvaćanje uzvišenih ideja potreban je viši oblik svijesti.
Ljudski interes
Istaknuto obilježje modernog društva je i razvoj brojnih organizacija. Čovjek pronalazi okrilje u okviru različitih organizacija osnovanih radi stvaranja dobara i usluga, kao i ostvarivanja raznovrsnih ciljeva, dok njegov humanitet pada u drugi plan. Dok se okružujemo pogodnostima i stvarima koje organizacije pružaju, interes za drugog čovjeka postaje sve slabiji. No, upravo je ljudski interes nužan za njegovanje međuljudskih odnosa kao vezivnog tkiva i spasonosnog lijeka za prevladavanje razjedinjenosti modernog svijeta.
Višak informacija – Novi oblik zagađenja
Svakodnevno smo izloženi mnoštvu podataka i informacija putem medija do te mjere da se sve više govori o sindromu informacijskog zamora te infoksikaciji. Imati više podataka i informacija ne znači i više znati ili bolje razumjeti ono što se događa. Da bismo stekli znanje, potrebna nam je sposobnost razlučivanja. Filozofija je ta koja uči razvoju vlastitih kriterija, poticanju razlučivanja te u mnoštvu informacija odvajanju nebitnog od bitnog, bezvrijednog od vrijednog.
Pasivnost je bolest našeg vremena
Sve je podložno zakonu polariteta, u prirodi se smjenjuju dan - noć, svjetlo - tama, a u čovjeku aktivnost - pasivnost. Podjednak intenzitet tih energija i njihova izmjena primjerenim ritmom osiguravaju zdravlje, a odstupanje od tog ritma vodi u bolest. U današnjem društvu proširila se bolest pasivnosti i bezvoljnosti, koja se često krije i iza aktivnosti: radimo puno, ali ne ono što bismo trebali činiti. Lijek je u neizbjegavanju odgovornosti i pokretanju vlastitih snaga za opće dobro.
Suradnja, zakoni i mit – temelji civilizacije
Nesuglasja i polarizacije u društvu, nepovjerenje u sustave i u napredak općenito, povlačenje u vlastite tvrđave, stvarnost je našeg vremena. Želimo li prevladati podjele i postići slogu, trebamo izaći iz vlastitih utvrda i ponovno naučiti međusobno surađivati. Da bismo ostvarili suradnju, nužno je poštivati pravila i zakone koji su temelj civilizacije. Također je nužno da umjesto pasivnih promatrača postanemo aktivni graditelji zdravih sustava za buduće generacije.
Dva polariteta edukacije
U današnjim polarizirajućim vremenima obrazovanje kao prijenos znanja, vještina i iskustava na sljedeću generaciju čest je predmet nesuglasica. Dok su škole nekada oblikovale i obučavale djecu kako bi ih se uklopilo u društvenu sredinu, s naglaskom na stjecanje potrebne razine kvalifikacije, današnje "mekše" obrazovanje više je usmjereno na buđenje i izvlačenje prirođenog potencijala djeteta. Međutim, oba polariteta imaju svoju vrijednost i trebaju se međusobno dopunjavati.
Rasizam – fenomen modernog doba
Uskogrudno neprihvaćanje drugih i drugačijih postoji u različitim oblicima oduvijek. Stoga su moralna učenja svih filozofija i religija promicala toleranciju i bolje razumijevanje drugih. Rasizam kao ideologija razvio se u 18. stoljeću, stvorivši jaz između napredne Europe i ostatka svijeta. Iako naše razlike život čine bogatijim i življim, u današnjem svijetu iza privida otvorenosti i tolerancije izbija potisnuto neprihvaćanje. Razlike je potrebno prihvatiti jer svako ljudsko biće je različito, a čovječnost je zajednički korijen koji nas povezuje.