smrt

Platonovo učenje o duši – 1. dio

Polazeći od stava da je duša besmrtna i da je smrt samo prijelaz s ovog u drugi svijet, Platon opisuje taj drugi svijet oslanjajući se na drevne tradicije. Oslobodivši se tijela, duša se susreće sama sa sobom i svojim djelima. Tada postaju vidljive sve njezine vrline i mane, koje su zapravo jedina imovina duše koju ona nosi sa sobom. Posmrtno postojanje proces je pročišćenja i obnavljanja snaga duše da bi, vrativši se na zemlju, nastavila dugi put upoznavanja sebe i svoje istinske prirode.

Stara Indija – Učenje o reinkarnaciji

Prema indijskoj tradiciji, univerzum živi tijekom svojih velikih ciklusa aktivnosti i neaktivnosti, tijekom svojih "dana" i "noći". Sve je podvrgnuto zakonu ciklusa, pa tako i čovjek koji svoje cikluse aktivnosti i neaktivnosti naziva "život" i "smrt". Bezbrojnim ciklusima života i smrti on prolazi putem usavršavanja sve dok se ne ostvari kao čovjek.

Razgovor sa smrću

Kraljevna Savitri bijaše jedino dijete kralja Ašvapatija. Nije se znalo je li bila ljepša ili pametnija. Jednom je pošla s […]

Zakopano blago

Bio seljak pa imao tri sina. Imali oni nekolike njive i livade. No sinovi baš i nisu voljeli motiku. Više […]

Tibetanski Bardo svjetovi

Tibetanska tradicija stoljećima podučava da se život sastoji od niza rađanja i umiranja: svaki dan nešto u nama umre, a nešto novo se rodi. Rođenje i smrt, pa i smrt fizičkog tijela, samo su neke u nizu promjena ljudske svijesti. Ta bardo stanja, prijelazna stanja tijekom života i nakon smrti, prilike su u kojima svijest može prepoznati svoju pravu prirodu i osloboditi se iluzije.

Spartansko učenje o strahu

U Sparti ustrojenoj prema nepisanim Likurgovim zakonima sve je bilo podređeno opstanku i boljitku države. Iz toga se razvilo ratno učenje i učenje o strahu koje je služilo pobjeđivanju slabosti, jačanju vrline i očuvanju časti, po čemu ih danas i pamtimo.

Čovjek i smrt

Fenomen smrti i smrtnosti ljudskog tijela uvelike je obilježio svjetonazore gotovo svih drevnih i modernih društava; niti jedna kultura, niti jedna religija i niti jedno promišljanje o čovjeku nije ravnodušno pred ovim problemom. Odnos prema smrti u velikoj mjeri određuje i odnos prema životu, kao i prema naravi ljudskog bića u cjelini.

Smrt i fenomen “tik do smrti”

Paradoksalno je da usprkos svom znanstvenom i tehnološkom napretku današnja medicina poznaje samo onu vanjsku stranu smrti, a fenomene koji se tiču njene nutarnje strane odbacuje ili ignorira. Među takve fenomene spada i onaj popularno nazvan “tik do smrti”, a odnosi se na iskustva onih koji su doživjeli kliničku smrt.

O životu i smrti

Teško je prihvatiti da na ovaj svijet dolazimo samo jednom. Život zadobiva puno dublji smisao ako smrt prihvatimo kao prirodan odmor, vrijeme potrebno da se duša odvoji od utjecaja materije i da ponovo zadobije svijest o svojoj prirodi – prije novog stjecanja iskustva na zemlji.