Naša stara vjera
Naša stara vjera peta je u nizu knjiga na temu Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, u kojoj naš jezikoslovac Radoslav Katičić govori o staroj vjeri Slavena te njezinim dodirima s kršćanstvom. Proces pokrštavanja trajao je nekoliko stoljeća, a do potpune asimilacije nove vjere postojalo je dvojevjerje. U tom razdoblju božanstva stare vjere stapaju se s kršćanskim svecima i sveticama. Katičić razotkriva da je ta stara tradicija još uvijek prisutna te da se kroz nju provlači zajednička nit koja polazi od indoeuropskih korijena.
Mahabharata – 2. dio
Mahabharata sadrži temeljna indijska filozofska učenja o svemiru, prirodi i čovjeku. Između ostalog, govori i o sustavu moralnih vrijednosti koje se mijenaju i opadaju prolaskom četiriju yuga, velikih vremenskih ciklusa postojanja čovječanstva: od zlatnog, preko srebrnog i brončanog, do našeg željeznog doba ili kaliyuge. Mahabharata se smatra autoritetom u pravilima etičkog ponašanja koje je polazište za duhovni razvoj pa je bez obzira na prostornu i vremensku udaljenost njena poruka aktualna i današnjim stremiteljima.
Mahabharata – 1. dio
Drevni indijski ep Mahabharata u sebi objedinjuje indijsku povijest, mitologiju, teologiju i filozofiju, kao i etički sustav vrijednosti s jednostavnim, razumljivim porukama namijenjenim čovjeku koji se pita kako ispravno živjeti. Vrline su za njih bile osnovno sredstvo duhovnog razvoja čovjeka, a njihovo pomanjkanje znak propadanja čovječanstva. Iako se stara indijska civilizacija u mnogočemu razlikuje od današnje, težnja i potreba čovjeka nekad i danas ostale su iste: ostvariti život primjeren čovjeku.
Megaliti – II. dio
Megalitske strukture ubrajaju se u velike zagonetke čovječanstva, a ono što posebno začuđuje rasprostranjenost je sličnih divovskih poduhvata u različitim dijelovima svijeta. Istraživanja pokazuju da su njihovi graditelji vladali izuzetnom vještinom i posjedovali spoznaje koje nadilaze modernog tehnološkog čovjeka. Mnoga nerazjašnjena pitanja vezana uz megalite potiču nas da se zamislimo nad dubinama prošlosti i zapitamo o evoluciji čovječanstva, njenom tijeku i smislu.
Školjka – čudesno djelo prirode
Školjke i puževi, jednom funkcionalne i lijepe kućice mekušaca, zadivljuju raznolikošću oblika, šara te skladom boja. Spiralni oblik puževe kućice simbolizira čovjekov evolucijski put, a školjka koja svojim ljušturama štiti tijelo mekušca povezuje se sa ženom koja u sebi čuva zametak novog života. Uz školjke se veže simbolizam plodnosti svojstven vodi i Mjesecu, a neobičan huk koji nastaje puhanjem u školjku na Istoku glas je Dharme koji budi iz neznanja.
Megaliti – I. dio
Megaliti, monumentalni kameni blokovi koje nalazimo širom svijeta u različitim formacijama, ostaci su davno minulog vremena. Ustaljene predodžbe o njihovoj primitivnoj svrsi i porijeklu poljuljala su opsežna istraživanja koja su otkrila da su njihovi drevni graditelji bili znalci u geometriji i astronomiji, te da su posjedovali danas izgubljena znanja o nevidljivim energetskim tokovima. Iako postoje najrazličitije hipoteze o njihovom nastanku i namjeni, mnogo toga ostaje nerazjašnjeno.
Atenina maslina
Dugovječno zimzeleno drvo masline pojavljuje se u mitovima i pričama naroda širom Mediterana, a za stare Grke maslina je bila dar Atene, božice mudrosti i zaštitnice pravde. Zato pokraj Atenina svetišta na atenskoj Akropoli oduvijek raste sveta maslina. Od njenih grančica pleli su se vijenci za olimpijske pobjednike, a posvećeno maslinovo ulje i grančice upotrebljavani su i u obredima.
Svijet Aboridžina
Australski starosjedioci posjeduju najdužu neprekinutu tradiciju na Zemlji. U njihovoj kozmologiji, sav prostor i vrijeme, sve što postoji, isprepleteno je, međuovisno i srodno. Sve se temelji na sjećanju na vrijeme stvaranja, koje nazivaju Vrijeme snova ili Sanjanje, kada su bogovi i mitski preci uređivali svijet i prenijeli ljudima temelje kulture. Naizgled jednostavne i naivne, priče slojevitog simbolizma iz Vremena snova otkrivaju vjerovanje u duhovne snage kojima je svijet ispunjen i snažnu povezanost sa svijetom prirode.
Simbolizam životinja u alkemijskoj tradiciji
Alkemiju obično vežemo za pretvorbu neplemenitih metala u zlato, no ta izgubljena disciplina bila je znanost i filozofija koja je istraživala nutarnje zakonitosti prirode i čovjeka. Imala je duhovnu i praktičnu stranu koje se mogu svesti pod zajednički nazivnik usavršavanja, jer sve u prirodi evoluira, teži savršenstvu; životinjskim prikazima pokušalo se istodobno sakriti i otkriti teško izrecivo, evocirati nevidljive procese. Životinje se ne pojavljuju kao simboli proizvoljno, već obilježavaju različite faze alkemijskih transmutacija.
Prsten
Prsten ima dugu i bogatu tradiciju i podjednako bogatu simboliku. Nije služio samo kao ukras, već njegovo značenje daleko nadilazi estetske potrebe. Znak je staleža, autoriteta, časti i dostojanstva, kao i saveza, zavjeta i zajedničke sudbine. Prstenu se pridavala i magijska, iscjeliteljska moć, pa se nosio i kao talisman. Simbolizam prstena povezan je također s njegovim oblikom kruga, pa je i simbol cjelovitosti, savršenstva, vječnosti.
Tolkienov Pjev Ainura
Pjev Ainura, uvodni dio Tolkienova djela Silmarillion, govori o stvaranju svijeta iz vizije vrhunskog boga Ilúvatara. Na njegov poticaj Ainuri, izdanci njegove misli, odnosno stvaralačke snage univerzuma, stvaraju velebno muzičko djelo koje će poprimiti svoj materijalan oblik kao Ea – svijet koji postoji. Ovaj mit o stvaranju mnogi smatraju najznačajnijim i najljepšim od Tolkienovih djela.
Mitovi o potopu
Kod svih starih naroda susrećemo mitove o potopu iste okosnice: zbog narušenog sklada Bog šalje poplavu, čime označava kraj jedne epohe čovječanstva te početak nove. Kataklizme periodično pogađaju Zemlju, a one pradavne upletene su u mitove. Platon piše o Atlantidi, otoku "iza Heraklovih stupova", koji je kataklizmičkim potresima i poplavama potonuo u more. Potop ima korektivnu ulogu, on vraća univerzumu izgubljenu ravnotežu, a u simboličkom ključu govori nam o kraju jednog vremenskog ciklusa i početku novoga.
