Heraklit: Heroizam samopoznaje
Učenje grčkog predsokratovca Heraklita očuvalo se tek fragmentarno, a sadržano je u sažetim, zagonetnim izrekama koje su istovremeno pjesnički nadahnute i pročišćene britkim razumom. Promatrajući prirodu i čovjeka, Heraklit dolazi do spoznaje da u svijetu, osim promjene, nema ničeg postojanog. Neprestano razgrađivanje i izgrađivanje svijeta kroz borbu suprotnosti naziva ratom, a u osnovi svega je vatra. U takvom svijetu i sam se čovjek mora boriti. Kroz borbu sazrijeva i stječe uvid u božansko biće koje svatko od nas nosi u sebi.
Budistička filozofija – moć uma
Srž budističke filozofije sadržana je u "Četiri plemenite istine" koje govore o neznanju kao uzroku patnje i "Osmerostrukom putu" koji vodi oslobođenju od neznanja i patnje. To je praktični put napretka koji polazi od ispravnog razumijevanja. Buddha ističe moć uma, uči da sve započinje u našim mislima i da smo sami tvorci svojih sudbina. Smiren um omogućuje ispravno razumijevanje, a ovladavanje umom preduvjet je buđenja suptilne razine svijesti koja vodi izravnom otkrivanju istinske stvarnosti.
Živjeti u suživotu
Iznad prividnog mnoštva i različitosti život je jedan, iako to na prvi pogled nije očito. O tom jedinstvu govore mnoge tradicije, a staro učenje o povezanosti i međuovisnosti svega života oživljava vijetnamski učitelj Thich Nhat Hanh. Sve je povezano sa svime poput karika u lancu. Sve što mislimo, kažemo ili učinimo utječe na sve ostalo – na bolje ili na gore. Dajući najbolje od sebe doprinosimo izgradnji složnog jedinstva, a u samom tom procesu pronalazimo i radost.
Epikurov hedonizam – Savjeti za sretan život
Epikurovo učenje jedno je od posljednjih velikih izdanaka helenske misli. U nastojanju da čovjeka učini sretnim, njegova je filozofija isticala trajno zadovoljstvo, zbog čega se neopravdano povezivala s hedonizmom. Epikur je pak pozivao na umjerenost i duhovno zadovoljstvo do kojeg se dolazi odbacivanjem prolaznih zadovoljstava. Razboritost je smatrao krunskom vrlinom jer omogućuje razabrati što vodi duhovnom spokoju i zadovoljstvu u kojem se nalazi sreća.
Zakon dharme – ispuniti dužnost
Klasična filozofija svijet promatra kao uređenu cjelinu u kojoj je sve podvrgnuto zakonima prirode. Indijska filozofija govori o zakonu dharme koji usmjerava razvoj svakog oblika života i njihov međusobni odnos. Svaki oblik života slijedi i izražava tu zakonitost na sebi svojstven način; sve ima svoju dharmu ili dužnost koju treba ostvariti. Čovjek ispunjava svoju dužnost slijedeći kroz život moralni zakon koji je bit njegove ljudske prirode. Time zauzima pripadajuće mjesto u sveopćoj uređenosti svijeta.
Iskustvo prolaznosti
Sve stvoreno podložno je prolaznosti, bile su posljednje Buddhine riječi upućene njegovim učenicima. Vipassana, jedna od najstarijih indijskih tehnika meditacije, koja se očuvala neprekinutim lancem učitelja od Gautame Buddhe do danas, vodi uvidu u nestalnost i prolaznost svega. Vipassana znači "vidjeti stvari onakvima kakve stvarno jesu" – prolazne. Ovom tehnikom samopromatranja i pročišćavanja uma vježba se svjesna pažnja i smirenost što je ključ oslobođenja od vezanosti za prolazno i prestanka patnje.
Sokratovo prijateljstvo
Sokrat nije ostavio ništa zapisano i nije utemeljio filozofsku školu, no ipak je ostavio duboki trag u povijesti europske filozofije. Neumorno vodeći razgovore na atenskim ulicama sa svojim sugrađanima različitih dobi, položaja i zanimanja, prijateljski ih je poticao na usavršavanje u vrlini te na pronalaženje odgovora na pitanje kako treba živjeti. Nastojao ih je uvjeriti da se sreća ne nalazi u izvanjskim dobrima, nego da je svatko treba tražiti unutar sebe jer o tome ovisi sreća zajednice kao cjeline. U tome je ostao dosljedan do smrti.
Intuicija u zen budizmu
Zen budizam ostavlja dojam jednostavnosti i lakoće, no svojstven mu je strog i nepopustljiv nutarnji stav koji vodi cilju – spoznati sebe i cjelovitost stvarnosti. Prepreka spoznaji naš je vlastiti um u kojem su uvijek prisutni onaj tko promatra i ono što se promatra, stoga nije sposoban sagledati cjelovitu stvarnost. Spoznaja se postiže intuicijom koja podrazumijeva brisanje razlike između promatrača i promatranog, a dugi put do cilja sastoji se u usavršavanju vladanja sobom.
Francis Bacon – O mudrosti sebičnih
Francis Bacon, nekad visoki državni velikodostojnik na engleskom dvoru, u eseju O mudrosti sebičnih govori o državnim službenicima koji osobnu korist pretpostavljaju interesu države. Primjećuje da su mudri za sebe, ali štetni za državu jer zaokupljeni dobiti za sebe, zanemaruju rad za opće dobro. Stoga vladarima savjetuje pažljivo biranje službenika kojima daju velike ovlasti. Zaključuje da upravo onima koji sve podređuju vlastitim interesima i misle da sreću drže u svojim rukama, ironijom sudbine, sreća često okrene leđa.
Zakoni prirode
Bez obzira na prividan kaos, Prirodom upravljaju zakoni koji osiguravaju red i sklad. Do tih spoznaja dolazimo pomno čitajući "Knjigu prirode", promatrajući i prateći prirodne pojave, ritam njihova ponavljanja te uzročno-posljedične veze. Na taj način prepoznajemo djelovanje tih istih zakona i u vlastitom životu te dolazimo do razumijevanja da se sve odvija svrhovito i u skladu s njima. Stoga trebamo učiti iz svega što nam se događa, prihvaćati da ponavljanje znači usavršavanje te pronalaziti najbolje načine izražavanja svoje ljudske prirode.
Etika u medicini
Medicinska etika uspostavlja norme ispravnog i dobrog postupanja prema kojima se trebaju ravnati liječnici u obavljanju svoje dužnosti. Ona odražava ideal liječničkog poziva usmjerenog na pomoć pacijentu. Razvijali su je i kodificirali najpoznatiji liječnici u svakoj epohi, od antičkih vremena preko srednjeg vijeka, Arapa i renesanse do današnjih dana. Te plemenite zasade sve više blijede, a danas su potrebnije nego ikada u lavini etičkih dilema koje donosi novo vrijeme i znanstveno-tehnološki napredak.
Retorika Marka Tulija Cicerona
Retorika kao umijeće ispravnog i lijepog izražavanja govorom drevna je vještina o kojoj tek stari Grci iznose sustavnije spoznaje. Govor može nagovoriti, opčiniti i preobratiti, utječe na dušu ponekad kao lijek, a ponekad kao otrov. Da bi bio koristan, mora se temeljiti na istinskom poznavanju stvari i treba pozivati na razboritost, srce i svijest. Stoga najveći rimski retor Marko Tulije Ciceron naglašava važnost povezivanja i prožimanja retorike i filozofije.
