Dhammapdada – Put ispravnosti
Učenje Siddharte Gautame Buddhe sadržano u "četiri plemenite istine" ima za cilj nadilaženje patnje. Praktični savjeti za realizaciju tog cilja sadržani su u mnogim budističkim tekstovima, a najpoznatiji je Dhammapada – Put ispravnosti za koji se kaže da je najčišće zabilježeno učenje Buddhe. Život je put koji čovjeka vodi kroz različite okolnosti i moguće stranputice, ali u konačnici sve ovisi o njegovoj volji, nastojanju i odabiru koji se kloni krajnosti.
Paracelzusov tajanstveni svijet
Paracelzus, slavni renesansni liječnik, bio je jedan od najvećih erudita svog vremena čija djela odražavaju duboka znanja o svemiru, prirodi i čovjeku. Nastavljajući učenja mnogih filozofa i mistika, Priroda je za njega veliki živi organizam, makrokozmos, od kojeg je čovjek, mikrokozmos, nedjeljiv. Isti principi i energije djeluju u Prirodi i u čovjeku. On spoznaje nevidljive veze između makro i mikrokozmosa te ih koristi za čudesna izlječenja. Svojim će stavovima uzdrmati srednjovjekovne poglede i utjecati na formiranje novog svjetonazora.
Plotin – Osnivač neoplatoničke škole
Plotinova škola, nastala s početkom kraja antičke civilizacije, nazvana je neoplatoničkom jer se uglavnom temeljila na Platonovoj filozofiji. U središtu njegove filozofije nalazi se Jedno, korijen svega vidljivog i nevidljivog, iz kojeg emanacijom proizlazi kozmička trijada, a iz nje postupno svijet kao cjelina. Odraz te trijade u čovjeku su um, duša i tijelo. Djelatnost duše nije briga o tijelu, nego da ne zaboravi odakle dolazi i kamo ide te da se pročišćenjem kroz vrline vrati svom božanskom izvoru – Jednom.
Tai chi – starokineska slika svijeta
Prema starokineskoj slici svijeta, sve ima izvor u Taou, nespoznatljivom kozmičkom uzroku. Tao je izvor pokreta, a kozmička energija Chi nositelj pokreta. Povezivanjem Tao i Chi nastaje Tai Chi – kozmos. Pomoću svoje dvije komplementarne sile, Yin i Yang, Tai Chi aktivira život kozmosa u kojem je sve u neprestanom tijeku i uzročno-posljedično povezano. Uvid u prirodu tih veza i odnosa kineski su mudraci stekli svjesnim promatranjem. Iz takvog promatranja proizašla su mnoga pravila, običaji, umjetnosti i znanosti utkane u tkivo kineskog društva.
Heraklit: Heroizam samopoznaje
Učenje grčkog predsokratovca Heraklita očuvalo se tek fragmentarno, a sadržano je u sažetim, zagonetnim izrekama koje su istovremeno pjesnički nadahnute i pročišćene britkim razumom. Promatrajući prirodu i čovjeka, Heraklit dolazi do spoznaje da u svijetu, osim promjene, nema ničeg postojanog. Neprestano razgrađivanje i izgrađivanje svijeta kroz borbu suprotnosti naziva ratom, a u osnovi svega je vatra. U takvom svijetu i sam se čovjek mora boriti. Kroz borbu sazrijeva i stječe uvid u božansko biće koje svatko od nas nosi u sebi.
Budistička filozofija – moć uma
Srž budističke filozofije sadržana je u "Četiri plemenite istine" koje govore o neznanju kao uzroku patnje i "Osmerostrukom putu" koji vodi oslobođenju od neznanja i patnje. To je praktični put napretka koji polazi od ispravnog razumijevanja. Buddha ističe moć uma, uči da sve započinje u našim mislima i da smo sami tvorci svojih sudbina. Smiren um omogućuje ispravno razumijevanje, a ovladavanje umom preduvjet je buđenja suptilne razine svijesti koja vodi izravnom otkrivanju istinske stvarnosti.
Živjeti u suživotu
Iznad prividnog mnoštva i različitosti život je jedan, iako to na prvi pogled nije očito. O tom jedinstvu govore mnoge tradicije, a staro učenje o povezanosti i međuovisnosti svega života oživljava vijetnamski učitelj Thich Nhat Hanh. Sve je povezano sa svime poput karika u lancu. Sve što mislimo, kažemo ili učinimo utječe na sve ostalo – na bolje ili na gore. Dajući najbolje od sebe doprinosimo izgradnji složnog jedinstva, a u samom tom procesu pronalazimo i radost.
Epikurov hedonizam – Savjeti za sretan život
Epikurovo učenje jedno je od posljednjih velikih izdanaka helenske misli. U nastojanju da čovjeka učini sretnim, njegova je filozofija isticala trajno zadovoljstvo, zbog čega se neopravdano povezivala s hedonizmom. Epikur je pak pozivao na umjerenost i duhovno zadovoljstvo do kojeg se dolazi odbacivanjem prolaznih zadovoljstava. Razboritost je smatrao krunskom vrlinom jer omogućuje razabrati što vodi duhovnom spokoju i zadovoljstvu u kojem se nalazi sreća.
Zakon dharme – ispuniti dužnost
Klasična filozofija svijet promatra kao uređenu cjelinu u kojoj je sve podvrgnuto zakonima prirode. Indijska filozofija govori o zakonu dharme koji usmjerava razvoj svakog oblika života i njihov međusobni odnos. Svaki oblik života slijedi i izražava tu zakonitost na sebi svojstven način; sve ima svoju dharmu ili dužnost koju treba ostvariti. Čovjek ispunjava svoju dužnost slijedeći kroz život moralni zakon koji je bit njegove ljudske prirode. Time zauzima pripadajuće mjesto u sveopćoj uređenosti svijeta.
Iskustvo prolaznosti
Sve stvoreno podložno je prolaznosti, bile su posljednje Buddhine riječi upućene njegovim učenicima. Vipassana, jedna od najstarijih indijskih tehnika meditacije, koja se očuvala neprekinutim lancem učitelja od Gautame Buddhe do danas, vodi uvidu u nestalnost i prolaznost svega. Vipassana znači "vidjeti stvari onakvima kakve stvarno jesu" – prolazne. Ovom tehnikom samopromatranja i pročišćavanja uma vježba se svjesna pažnja i smirenost što je ključ oslobođenja od vezanosti za prolazno i prestanka patnje.
Sokratovo prijateljstvo
Sokrat nije ostavio ništa zapisano i nije utemeljio filozofsku školu, no ipak je ostavio duboki trag u povijesti europske filozofije. Neumorno vodeći razgovore na atenskim ulicama sa svojim sugrađanima različitih dobi, položaja i zanimanja, prijateljski ih je poticao na usavršavanje u vrlini te na pronalaženje odgovora na pitanje kako treba živjeti. Nastojao ih je uvjeriti da se sreća ne nalazi u izvanjskim dobrima, nego da je svatko treba tražiti unutar sebe jer o tome ovisi sreća zajednice kao cjeline. U tome je ostao dosljedan do smrti.
Intuicija u zen budizmu
Zen budizam ostavlja dojam jednostavnosti i lakoće, no svojstven mu je strog i nepopustljiv nutarnji stav koji vodi cilju – spoznati sebe i cjelovitost stvarnosti. Prepreka spoznaji naš je vlastiti um u kojem su uvijek prisutni onaj tko promatra i ono što se promatra, stoga nije sposoban sagledati cjelovitu stvarnost. Spoznaja se postiže intuicijom koja podrazumijeva brisanje razlike između promatrača i promatranog, a dugi put do cilja sastoji se u usavršavanju vladanja sobom.