Zakon dharme – ispuniti dužnost

Klasična filozofija svijet promatra kao uređenu cjelinu u kojoj je sve podvrgnuto zakonima prirode. Indijska filozofija govori o zakonu dharme koji usmjerava razvoj svakog oblika života i njihov međusobni odnos. Svaki oblik života slijedi i izražava tu zakonitost na sebi svojstven način; sve ima svoju dharmu ili dužnost koju treba ostvariti. Čovjek ispunjava svoju dužnost slijedeći kroz život moralni zakon koji je bit njegove ljudske prirode. Time zauzima pripadajuće mjesto u sveopćoj uređenosti svijeta.

Iskustvo prolaznosti

Sve stvoreno podložno je prolaznosti, bile su posljednje Buddhine riječi upućene njegovim učenicima. Vipassana, jedna od najstarijih indijskih tehnika meditacije, koja se očuvala neprekinutim lancem učitelja od Gautame Buddhe do danas, vodi uvidu u nestalnost i prolaznost svega. Vipassana znači "vidjeti stvari onakvima kakve stvarno jesu" – prolazne. Ovom tehnikom samopromatranja i pročišćavanja uma vježba se svjesna pažnja i smirenost što je ključ oslobođenja od vezanosti za prolazno i prestanka patnje.

Sokratovo prijateljstvo

Sokrat nije ostavio ništa zapisano i nije utemeljio filozofsku školu, no ipak je ostavio duboki trag u povijesti europske filozofije. Neumorno vodeći razgovore na atenskim ulicama sa svojim sugrađanima različitih dobi, položaja i zanimanja, prijateljski ih je poticao na usavršavanje u vrlini te na pronalaženje odgovora na pitanje kako treba živjeti. Nastojao ih je uvjeriti da se sreća ne nalazi u izvanjskim dobrima, nego da je svatko treba tražiti unutar sebe jer o tome ovisi sreća zajednice kao cjeline. U tome je ostao dosljedan do smrti.

Intuicija u zen budizmu

Zen budizam ostavlja dojam jednostavnosti i lakoće, no svojstven mu je strog i nepopustljiv nutarnji stav koji vodi cilju – spoznati sebe i cjelovitost stvarnosti. Prepreka spoznaji naš je vlastiti um u kojem su uvijek prisutni onaj tko promatra i ono što se promatra, stoga nije sposoban sagledati cjelovitu stvarnost. Spoznaja se postiže intuicijom koja podrazumijeva brisanje razlike između promatrača i promatranog, a dugi put do cilja sastoji se u usavršavanju vladanja sobom.

Francis Bacon – O mudrosti sebičnih

Francis Bacon, nekad visoki državni velikodostojnik na engleskom dvoru, u eseju O mudrosti sebičnih govori o državnim službenicima koji osobnu korist pretpostavljaju interesu države. Primjećuje da su mudri za sebe, ali štetni za državu jer zaokupljeni dobiti za sebe, zanemaruju rad za opće dobro. Stoga vladarima savjetuje pažljivo biranje službenika kojima daju velike ovlasti. Zaključuje da upravo onima koji sve podređuju vlastitim interesima i misle da sreću drže u svojim rukama, ironijom sudbine, sreća često okrene leđa.

Zakoni prirode

Bez obzira na prividan kaos, Prirodom upravljaju zakoni koji osiguravaju red i sklad. Do tih spoznaja dolazimo pomno čitajući "Knjigu prirode", promatrajući i prateći prirodne pojave, ritam njihova ponavljanja te uzročno-posljedične veze. Na taj način prepoznajemo djelovanje tih istih zakona i u vlastitom životu te dolazimo do razumijevanja da se sve odvija svrhovito i u skladu s njima. Stoga trebamo učiti iz svega što nam se događa, prihvaćati da ponavljanje znači usavršavanje te pronalaziti najbolje načine izražavanja svoje ljudske prirode.

Etika u medicini

Medicinska etika uspostavlja norme ispravnog i dobrog postupanja prema kojima se trebaju ravnati liječnici u obavljanju svoje dužnosti. Ona odražava ideal liječničkog poziva usmjerenog na pomoć pacijentu. Razvijali su je i kodificirali najpoznatiji liječnici u svakoj epohi, od antičkih vremena preko srednjeg vijeka, Arapa i renesanse do današnjih dana. Te plemenite zasade sve više blijede, a danas su potrebnije nego ikada u lavini etičkih dilema koje donosi novo vrijeme i znanstveno-tehnološki napredak.

Retorika Marka Tulija Cicerona

Retorika kao umijeće ispravnog i lijepog izražavanja govorom drevna je vještina o kojoj tek stari Grci iznose sustavnije spoznaje. Govor može nagovoriti, opčiniti i preobratiti, utječe na dušu ponekad kao lijek, a ponekad kao otrov. Da bi bio koristan, mora se temeljiti na istinskom poznavanju stvari i treba pozivati na razboritost, srce i svijest. Stoga najveći rimski retor Marko Tulije Ciceron naglašava važnost povezivanja i prožimanja retorike i filozofije.

Kako su konfucijanizam, taoizam i budizam oblikovali kinesku kulturu

Drevni su kineski mudraci spoznali da je sve u stalnom pokretu i mijeni uslijed neprekidnog djelovanja kozmičkih polariteta yin i yang i da je jedino promjena postojana. Stoga je u kinesku kulturu usađeno prihvaćanje promjenjive prirode života. U njenom oblikovanju ključan je troplet konfucijanizma, taoizma i budizma, a na osobnoj razini to su tri načina transformacije i usavršavanja čovjeka. Ipak, tijekom posljednjih dvije tisuće godina najdublji trag ostavilo je Konfucijevo učenje koje ponovno oživljava u XXI. stoljeću.

Lao Tzu – Tao Te Ching: Knjiga Puta i Vrline

Lao Tzu se smatra osnivačem taoizma, a pripisuje mu se i bezvremeno djelo kineske mudrosti Tao Te Ching – Knjiga puta i vrline. Ova knjižica kratkim i sažetim stihovima koji vrve prividnim proturječjima izražava svu dubinu i smisao taoističke filozofije. Ona je poticaj "tihom promatranju" vanjskog i našeg nutarnjeg svijeta te uspostavi ravnoteže između njih, iz čega proistječe ispravno življenje, a to je put do neizrecivog Tao.

Filozofija povijesti – ključ prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Prošlost, sadašnjost i budućnost doživljavamo kao odvojene vremenske faze. Prema istočnjačkom viđenju to su dijelovi istodobne stvarnosti u kojoj vlada logika, događaji se nižu s razlogom, a nikako slučajno. Povijest je stoga bogata riznica pouka i učiteljica života. Zapadna filozofija povijesti istražuje smisao, strukturu i smjer povijesnih tokova te razotkriva obrasce i zakonitosti koji njom vladaju. No, prvenstveno je posvećena razumijevanju prirode i sudbine čovječanstva.

Aktualnost Platonove dijalektike

Što je dobro, pravedno, lijepo itd., pitanja su s kojima je Sokrat suočavao svoje sugrađane te im dijalektičkim putem pomagao doći do ispravnih spoznaja. Platon razrađuje dijalektiku u stupnjevit put traženja istine koji čovjeka usmjerava prema ideji dobra. Put počinje priznavanjem neznanja te vodi preko oslobađanja od površnog mnijenja do konačnog razumijevanja stvari i odnosa. Uz upitne kriterije današnjice koji nesvjesno upravljaju našim odabirima, potrebno je oživjeti dijalektiku koja unosi misaoni red i vraća nas trajnim vrijednostima.