Estetska inteligencija

Iako se govori o različitim vrstama inteligencije, filozofski gledano, inteligencija kao sposobnost razboritog prosuđivanja, razlučivanja trajnog od prolaznog, odnosi se na sva područja života. Estetska inteligencija je sposobnost razabiranja ljepote u njezinim raznolikim izrazima. Razvijanje estetske inteligencije omogućuje nam da zamjećujemo više ljepote, da ljepotom oplemenimo naš život, damo mu smisao i više ga volimo.

Odgoj u antičkoj Grčkoj

Grčki filozofi i državnici poklanjali su veliku pažnju odgoju i obrazovanju djece i mladih, kao jednom od najvažnijih državnih zadataka. Odgoj se zasnivao na gimnastici usmjerenoj na postizanje tjelesne čvrstoće i izdržljivosti te na muzici koja je imala ulogu buđenja nutarnjih vrijednosti. Ipak, glavni predmet podučavanja bila je etika – znanje o čovjekovim dužnostima. Mlade se učilo cijeniti i razvijati vrline kako bi ideale dobrog i lijepog mogli ostvarivati za dobrobit zajednice.

Motivacije

Svatko ima nešto što ga pokreće, motivira prema ostvarenju određenog cilja. Motivacija se smatra ključem uspjeha, a nedostatak ili gubitak motivacije razlogom neuspjeha. Ako naša motivacija ovisi o vanjskim poticajima i drugim ljudima, nestabilna je i prolazna. Ako je ukorijenjena u vrijednostima koje smo svjesno usvojili i kojima težimo, bez obzira na prepreke ili nagrade, vodi plemenitom cilju. Prolazne motivacije treba pretvoriti u neprolazne, koje dolaze iz čovjekove stvarne biti i daju mu krila za njegovo potpuno ostvarenje.

Dobrota

Dobrota je plemeniti izraz ljudskosti. Sastoji se od nesebičnog i djelatnog nastojanja oko dobra drugoga. Izražava se na bezbroj načina te dobru osobu čini "svjetionikom" koji zrači toplinom, radošću i povjerenjem. Rađamo li se dobri ili postajemo dobri? U našoj su nutrini isprepletene različite pobude i težnje. Jačajući ono dobro u nama kroz ispravne postupke i stavove doprinosimo sreći drugih dok istodobno sami postajemo humaniji i sretniji.

Emocije koje liječe i emocije koje razaraju

Poznato je da postoji snažna veza između psihe i imunološkog sustava. Negativne misli i emocije slabe naš imunitet, dok su pozitivne naša najbolja oružja protiv njih. Zato je važno obratiti pozornost na smirivanje i preoblikovanje negativnih emocija u pozitivne. Ispravno i jasno viđenje sebe i onoga što se zbiva oko nas, te shvaćanje da se u životu ništa ne događa slučajno, vode ostvarenju vertikalnog i horizontalnog sklada koji osigurava zdravlje.

Jesmo li ljudska bića ili ljudska djela?

Brzo moderno društvo pokretano profitom veliča aktivnost, užurbanost i stalnu zauzetost poslovima jer daju osjećaj djelovanja i produktivnosti. Pritom se često žrtvuje kvalitet za kvantitet, radi se površno i zanemaruje dubina stvari. Naglašenu izvanjsku aktivnost obično prati nutarnja pasivnost pa previđamo ljudske vrijednosti i mogućnosti. Važno je uspostaviti ravnotežu između vanjskih aktivnosti i našeg nutarnjeg svijeta te u svemu onome što radimo više biti nego odrađivati, kako bismo živjeli svjesnije i otkrivali našu pravu svrhu i zadaću u životu.

Čovjekove želje

Želja je pokretač čovjekova života, ona vodi i usmjerava njegovo djelovanje. Čovjekove su želje dvosmjerne: on želi prolazne materijalne stvari, ali i duhovne. Postoje različite prepreke koje onemogućuju ispunjavanje naših osobnih želja što vodi frustraciji, agresiji, depresiji. No, uistinu human način života podrazumijeva nadilaženje osobnih želja te djelovanje za dobrobit drugih živih bića. Takav način života pokreće prirodna potreba i volja, a ne želja za ugodom.

Pamćenje i imaginacija

Drevno umijeće pamćenja i imaginacije doživljava procvat u renesansi, a posebno u filozofiji Giordana Bruna. Pamćenje je blisko povezano s umijećem življenja. Umjesto pasivnog prepuštanja rijeci života, bitno je pamtiti, asimilirati i koristiti prošla iskustva kako bismo ovladali umijećem življenja i napredovali na putu. Imaginacija nam otvara vrata prema onom božanskom, omogućujući nam dohvatiti uzvišene ideje, ugraditi ih u sebe te ih reproducirati u stvarnost ovozemaljskog postojanja.

Nutarnja čistoća

Prema Plotinu čovjekovo istinsko biće blistavo je i čisto poput dijamanta. Iako njegova bit ostaje netaknuta, na njega se dnevno kaleme različiti sadržaji koji mu ne pripadaju i zato ih treba čistiti. No, prethodno treba naučiti razlučivati ono istinsko od nakalemljenog da bismo znali što je potrebno ukloniti. Uklanjanje svega suvišnog podrazumijeva nutarnju borbu sa samim sobom, kako bismo se izborili za prevlast onog najboljeg ljudskog u nama.

Mit o Psihi

Sve tradicije govore o čovjekovoj dvojnoj prirodi između kojih posreduje psiha. Unutar nje susreću se impulsi duhovnog i materijalnog svijeta, a o njenoj čistoći ovisi prenošenje duhovnih impulsa u svakodnevni život čovjeka te tako ostvarenje harmonije. Mit o Psihi govori nam o putu koji prolazi svaka ljudska duša da bi ostvarila svoju svrhu, a to je konačno uspostavljanje harmonije između vlastite duhovne i materijalne prirode.

Moj um i ja

Čovjek se naziva misaonim bićem, a izvorište misli je um pa tako poistovjećujemo svoje ja s umom i mislima. No, naše su misli obojane željama i osjećajima te nerijetko postupamo onako kako zapravo ne želimo pa se stoga pitamo: tko je, što je, gdje je to pravo ja? Tradicije razlikuju dvije razina uma: subjektivan um, sjedište našeg nižeg ja, koji je pod uplivom osobnih želja, te objektivan um koji pripada našem višem ja. Naš um nije ono što mi jesmo, on je oruđe kojim se služimo, ali je važno za kormilom imati naše više ja, naš glas savjesti, koji nam pomaže ispravno birati i izraziti ono najbolje ljudsko.

Put sreće

Ne postoji metoda za pronalaženje sreće jer ljudska su bića vrlo različita pa je takva i potraga za srećom. Ona koju možemo pronaći u izvanjskom svijetu kratkog je vijeka. Stabilna i trajna sreća unutarnje je stanje mira koje ovisi o nama samima, a potječe od usklađenosti naših duhovnih i materijalnih potreba. Put prema sreći povezan je s djelovanjem i evolucijom koji imaju nutarnje usmjerenje.