Čovjekove želje

Želja je pokretač čovjekova života, ona vodi i usmjerava njegovo djelovanje. Čovjekove su želje dvosmjerne: on želi prolazne materijalne stvari, ali i duhovne. Postoje različite prepreke koje onemogućuju ispunjavanje naših osobnih želja što vodi frustraciji, agresiji, depresiji. No, uistinu human način života podrazumijeva nadilaženje osobnih želja te djelovanje za dobrobit drugih živih bića. Takav način života pokreće prirodna potreba i volja, a ne želja za ugodom.

Pamćenje i imaginacija

Drevno umijeće pamćenja i imaginacije doživljava procvat u renesansi, a posebno u filozofiji Giordana Bruna. Pamćenje je blisko povezano s umijećem življenja. Umjesto pasivnog prepuštanja rijeci života, bitno je pamtiti, asimilirati i koristiti prošla iskustva kako bismo ovladali umijećem življenja i napredovali na putu. Imaginacija nam otvara vrata prema onom božanskom, omogućujući nam dohvatiti uzvišene ideje, ugraditi ih u sebe te ih reproducirati u stvarnost ovozemaljskog postojanja.

Nutarnja čistoća

Prema Plotinu čovjekovo istinsko biće blistavo je i čisto poput dijamanta. Iako njegova bit ostaje netaknuta, na njega se dnevno kaleme različiti sadržaji koji mu ne pripadaju i zato ih treba čistiti. No, prethodno treba naučiti razlučivati ono istinsko od nakalemljenog da bismo znali što je potrebno ukloniti. Uklanjanje svega suvišnog podrazumijeva nutarnju borbu sa samim sobom, kako bismo se izborili za prevlast onog najboljeg ljudskog u nama.

Mit o Psihi

Sve tradicije govore o čovjekovoj dvojnoj prirodi između kojih posreduje psiha. Unutar nje susreću se impulsi duhovnog i materijalnog svijeta, a o njenoj čistoći ovisi prenošenje duhovnih impulsa u svakodnevni život čovjeka te tako ostvarenje harmonije. Mit o Psihi govori nam o putu koji prolazi svaka ljudska duša da bi ostvarila svoju svrhu, a to je konačno uspostavljanje harmonije između vlastite duhovne i materijalne prirode.

Moj um i ja

Čovjek se naziva misaonim bićem, a izvorište misli je um pa tako poistovjećujemo svoje ja s umom i mislima. No, naše su misli obojane željama i osjećajima te nerijetko postupamo onako kako zapravo ne želimo pa se stoga pitamo: tko je, što je, gdje je to pravo ja? Tradicije razlikuju dvije razina uma: subjektivan um, sjedište našeg nižeg ja, koji je pod uplivom osobnih želja, te objektivan um koji pripada našem višem ja. Naš um nije ono što mi jesmo, on je oruđe kojim se služimo, ali je važno za kormilom imati naše više ja, naš glas savjesti, koji nam pomaže ispravno birati i izraziti ono najbolje ljudsko.

Put sreće

Ne postoji metoda za pronalaženje sreće jer ljudska su bića vrlo različita pa je takva i potraga za srećom. Ona koju možemo pronaći u izvanjskom svijetu kratkog je vijeka. Stabilna i trajna sreća unutarnje je stanje mira koje ovisi o nama samima, a potječe od usklađenosti naših duhovnih i materijalnih potreba. Put prema sreći povezan je s djelovanjem i evolucijom koji imaju nutarnje usmjerenje.

Što je inspiracija?

Inspiracija, pokretačka snaga svih istinski velikih djela ljudskog duha, poticaj je koji dolazi iznutra. Podrazumijeva svijest odmaknutu od onog svakodnevnog i usmjerenu vertikalno, na svijet ideja. Tada se postaje prijemnikom suptilnijeg i savršenijeg svijeta i tako nadahnuti postajemo provodnici onog lijepog i dobrog. Na nama je da razvijamo sposobnost primanja i prenošenja, da otvorimo vrata inspiraciji.

Pažnja i pet osjetila

Naša osjetila su prozori kroz koje dolazimo u dodir sa svijetom oko nas. Preko osjetila primamo razne izvanjske podražaje što vodi opažanju, doživljaju i upoznavanju svijeta. No, o pažnji ovisi koliko ćemo biti svjesni našeg okruženja jer pažnja prati sve podražaje te usmjerava naše misaone aktivnosti. Ono na što ne obraćamo pažnju ostaje izvan polja naše svijesti. Kada je pažnja budna, ona oplemenjuje osjete, daje im visinu, dubinu i širinu, omogućujući nam približavanje samoj biti svega.

Postoji li slobodna volja?

Je li čovjekov životni put unaprijed određen ili je on gospodar vlastitog života? Postoji li slobodna volja? Ta su pitanja bila stalan predmet filozofskih rasprava kroz povijest. Očigledno je da postoje i životne datosti na koje ne možemo utjecati, ali i naša slobodna volja kako reagirati na njih, što znači da je slobodna volja ograničena izvana, a neograničena iznutra. Ipak, to ne znači da možemo činiti što god poželimo jer je sloboda usko povezana s odgovornosti.

Naša postignuća

Nije sve novo napredno, a sve staro nazadno. Čovječanstvo, kao i sve stvoreno, podložno je ciklusima i kroz prošlost je prolazilo različita iskustva koja nas mogu mnogočemu podučiti. Razdoblja mraka i neznanja izmjenjivala su se s razdobljima procvata znanja i učenosti. Gledajući iz te perspektive, uviđamo da smo postigli mnoge pobjede, ali nas čekaju mnogi izazovi. Najznačajniji je duhovni preporod čovječanstva koji će životu vratiti toliko potrebnu prirodnost, jednostavnost i smisao.

Prihvaćanje naših razlika i sebe samih

U životu imamo različite uloge i proživljavamo različita iskustva. Bez obzira na to o kojoj se ulozi radi, nitko nema cjelovito životno iskustvo, nego samo različite perspektive života, pa je tako svaki svjetonazor nepotpun. Te različite perspektive predstavljaju dijelove velike slagalice života. Uvažavajući i poštujući različite poglede i načine života, širimo i produbljujemo sliku stvarnosti, a nadopunjujući jedni druge gradimo skladan suživot.

Uspon prema unutarnjem vrhu

Ljepota i mir kojim odišu planinski vrhunci magnetski privlače, a ujedno nam omogućuju zamijetiti nutarnji glas koji u vrevi svakodnevice zatomljujemo. Uspon na planinu izaziva strahopoštovanje prema snazi i raskoši prirode, dok nas istovremeno izvana i iznutra suočava s njezinim zakonima. Uspon tjera na preispitivanje te odbacivanje briga, strahova i sumnji koje sputavaju naše nutarnje biće i otežavaju uspinjanje. Tako rasterećeni možemo osjetiti ljepotu života i približiti se vlastitom nutarnjem vrhu – našem pravom ja.