Pažnja

Svaki novi korak čovjekova razvoja tijekom njegova dugog postojanja potaknula je pažnja. Pažnjom u svijest unosimo sadržaje vanjskog i nutarnjeg svijeta. Ono na što ne obraćamo pažnju ostaje izvan polja naše svijesti. Prema tradicijama, čovjek je na polovici puta svoje evolucije i još mnogo toga treba naučiti i spoznati. Pritom je ključno razvijanje voljne pažnje kojom osvještavamo vlastito djelovanje, učimo iz iskustva, mijenjamo se, pretvaramo mane u vrline, neznanje u znanje, animalnog čovjeka u ljudsko biće.

Gdje stanuje duša?

U svijetu kojim vladaju znanstveni duh i razum čini se da nema mjesta za "dušu". Pojam duše iščezava iz znanstvenog diskursa u korist pojma "ja". Čovjek usredotočen na "ja" i "sebe" orijentiran je na izvanjsko i površno čime se udaljava od svoje biti koja je duhovne prirode. Okrećući se svojoj nutrini, ne gubi se u perifernom već uviđa svrhu i smisao svega, povezuje se s ritmom života i doživljava nutarnju puninu. Usmjerenost na dušu očovječuje ljudsko biće i zato je važno vratiti pojam duše u prirodoznanstvenu sliku svijeta.

Tajanstvena umjetnost pobjede

Čini se da nekima sve polazi za rukom, dok drugima malo toga. Ipak, svatko od nas, čak i onaj koji se osjeća slab i usamljen, ima sposobnost napredovati do postavljenog cilja. Mali, ali ustrajni koraci i uspjesi ispunit će nas samopouzdanjem i voljom i malo-pomalo dovesti do pobjede. Bitno je ostaviti postrani uspoređivanja i natjecanja, umjetnost se sastoji u tome da budemo ono što jesmo. I ako smo ustrajni u nastojanju, uvijek će se naći pomagača na putu do pobjede.

Pamćenje

Cijela priroda pamti, bilo na razini pojedinca ili vrste. Za razliku od drugih živih bića čovjek ima sposobnost voljnog pamćenja. Pamćenje je pohranjivanje iskustva koje sjećanjem obnavljamo i koristimo. Na temelju stečenih iskustava usvajamo nova i tako se razvijamo. Zato je važno što usvajamo i zadržavamo u svijesti. Također je važno oživjeti zaboravljenu mudrost naših prethodnika jer ona nas može usmjeriti prema svrhovitijem življenju i ostvarenju samih sebe.

Moderni narcis

Narcis, lijep i ohol mladić iz grčke mitologije, opčinjen vlastitim odrazom u vodi, simbol je samodopadnosti i samodostatnosti. Svojim je odrazima ništa manje očaran i zaokupljen izgledom moderni Narcis koji se ne odvaja od ekrana pametnih telefona. Digitalne tehnologije i društvene mreže tako oblikuju narcisoidne ljude i društvo, udaljavaju nas od nutarnjeg života, kao i od bliskosti s drugim ljudima. Takvom se dehumanizirajućem trendu treba oduprijeti razumnim korištenjem mobitela i društvenih mreža.

Svijest

Drevne tradicije definiraju svijest kao polazište, proces i cilj evolucije svakog živog bića. Od svih živih bića na Zemlji čovjek ima najrazvijeniju svijest pa se ipak nalazi tek u jednoj od etapa razvoja svoje ljudske svijesti. Razvoj čovjeka podrazumijeva buđenje svijesti kroz svakodnevne kušnje koje vode nutarnjoj transformaciji. Širenje svijesti uključuje voljni napor koji oživljava i pokreće sve njegove dimenzije i harmonizira ih. Njegovo djelovanje tada postaje ispravno i očituje pravu prirodu čovjeka.

O ustrajnosti ili o potrebi pronalaženja vlastitog ritma

Nerijetko osjetimo potrebu dati novi smjer razvoja vlastitom životu, okrenuti novi list. No, nakon kratkotrajnog poleta obično posustanemo. Ustrajnost u naporu i djelovanju te ritam kao rezultat toga ključ su uspjeha. Važni su mali, ali ustrajni koraci koji će se s vremenom pokazati djelotvornima. U tom nastojanju važno je i zastati kako bismo se okrijepili idejama i snovima koji će nas nadahnuti za ostvarenje zamišljenog cilja.

Nagoni i humanitet

Nagone za održanjem života, duboko upisane u genetsku strukturu čovjeka, dijelimo sa životinjama. No, kao ljudska bića u evoluciji vrste sudjelujemo razvijanjem humaniteta, kroz svjesno održavanje odnosa između humanog i animalnog, u kojem prevladava ono humano. Ako se to zapostavi, civilizacija tone u barbarstvo bez obzira na sav razvoj tehnologije. Na nama je da izaberemo hoćemo li slijepo popuštati nagonima ili težiti ljudskom dostojanstvu.

Naša raspoloženja i tri gune

Naša raspoloženja, kao i sve u prirodi, podložna su ritmičnoj izmjeni ciklusa aktivnosti i pasivnosti, svjetla i tame. Sve te promjene, prema učenjima Istoka, izraz su triju guna, triju svojstava manifestirane prirode: mirovanja, pokreta te stanja ravnoteže ili harmonije. Život pulsira između mirovanja i pokreta težeći harmoniji. Tri gune ne možemo izbjeći no umjesto da one vladaju nama, mi trebamo vladati njima, svjesno upravljajući svojim unutarnjim stanjima.

Vrlina – izraz snage duše

Riječ vrlina gotovo da ima arhaičan prizvuk, kao da ne pripada našem tehnološkom dobu. Ipak, vrline su dio naše prirode i kao ljudi imamo predispozicije za razvijanje ljudskih vrlina. No, njihova srž je u djelovanju. Očituju se kroz nesebično, ispravno postupanje, a pokretačka snaga takvog djelovanja dolazi iz srca, središta našeg bića. To nam omogućuje da se povežemo sa svojom istinskom prirodom i da je izražavamo, stoga je ponovno buđenje vrlina nužno za napredak čovjeka i društva.

Arhetipovi i simboli C. G. Junga

Carl Gustav Jung, švicarski psiholog i psihijatar, začetnik tzv. analitičke psihologije, dao je veliki doprinos proučavanju psihe kao cjeline svjesno-nesvjesnih sadržaja koji se međusobno dopunjuju. Jung ističe ulogu nesvjesnog i upoznaje nas sa simbolima putem kojih se ono nesvjesno izražava. Pomoću simbola dolazimo do njihovih arhaičnih korijena – arhetipova ili obrazaca ponašanja pohranjenih u kolektivnom nesvjesnom. Osvještavajući nesvjesno upoznajemo sami sebe što nam pruža mogućnost živjeti svjesniji i sretniji život.

Estetska inteligencija

Iako se govori o različitim vrstama inteligencije, filozofski gledano, inteligencija kao sposobnost razboritog prosuđivanja, razlučivanja trajnog od prolaznog, odnosi se na sva područja života. Estetska inteligencija je sposobnost razabiranja ljepote u njezinim raznolikim izrazima. Razvijanje estetske inteligencije omogućuje nam da zamjećujemo više ljepote, da ljepotom oplemenimo naš život, damo mu smisao i više ga volimo.