Pamćenje

Cijela priroda pamti, bilo na razini pojedinca ili vrste. Za razliku od drugih živih bića čovjek ima sposobnost voljnog pamćenja. Pamćenje je pohranjivanje iskustva koje sjećanjem obnavljamo i koristimo. Na temelju stečenih iskustava usvajamo nova i tako se razvijamo. Zato je važno što usvajamo i zadržavamo u svijesti. Također je važno oživjeti zaboravljenu mudrost naših prethodnika jer ona nas može usmjeriti prema svrhovitijem življenju i ostvarenju samih sebe.

Moderni narcis

Narcis, lijep i ohol mladić iz grčke mitologije, opčinjen vlastitim odrazom u vodi, simbol je samodopadnosti i samodostatnosti. Svojim je odrazima ništa manje očaran i zaokupljen izgledom moderni Narcis koji se ne odvaja od ekrana pametnih telefona. Digitalne tehnologije i društvene mreže tako oblikuju narcisoidne ljude i društvo, udaljavaju nas od nutarnjeg života, kao i od bliskosti s drugim ljudima. Takvom se dehumanizirajućem trendu treba oduprijeti razumnim korištenjem mobitela i društvenih mreža.

Svijest

Drevne tradicije definiraju svijest kao polazište, proces i cilj evolucije svakog živog bića. Od svih živih bića na Zemlji čovjek ima najrazvijeniju svijest pa se ipak nalazi tek u jednoj od etapa razvoja svoje ljudske svijesti. Razvoj čovjeka podrazumijeva buđenje svijesti kroz svakodnevne kušnje koje vode nutarnjoj transformaciji. Širenje svijesti uključuje voljni napor koji oživljava i pokreće sve njegove dimenzije i harmonizira ih. Njegovo djelovanje tada postaje ispravno i očituje pravu prirodu čovjeka.

O ustrajnosti ili o potrebi pronalaženja vlastitog ritma

Nerijetko osjetimo potrebu dati novi smjer razvoja vlastitom životu, okrenuti novi list. No, nakon kratkotrajnog poleta obično posustanemo. Ustrajnost u naporu i djelovanju te ritam kao rezultat toga ključ su uspjeha. Važni su mali, ali ustrajni koraci koji će se s vremenom pokazati djelotvornima. U tom nastojanju važno je i zastati kako bismo se okrijepili idejama i snovima koji će nas nadahnuti za ostvarenje zamišljenog cilja.

Nagoni i humanitet

Nagone za održanjem života, duboko upisane u genetsku strukturu čovjeka, dijelimo sa životinjama. No, kao ljudska bića u evoluciji vrste sudjelujemo razvijanjem humaniteta, kroz svjesno održavanje odnosa između humanog i animalnog, u kojem prevladava ono humano. Ako se to zapostavi, civilizacija tone u barbarstvo bez obzira na sav razvoj tehnologije. Na nama je da izaberemo hoćemo li slijepo popuštati nagonima ili težiti ljudskom dostojanstvu.

Naša raspoloženja i tri gune

Naša raspoloženja, kao i sve u prirodi, podložna su ritmičnoj izmjeni ciklusa aktivnosti i pasivnosti, svjetla i tame. Sve te promjene, prema učenjima Istoka, izraz su triju guna, triju svojstava manifestirane prirode: mirovanja, pokreta te stanja ravnoteže ili harmonije. Život pulsira između mirovanja i pokreta težeći harmoniji. Tri gune ne možemo izbjeći no umjesto da one vladaju nama, mi trebamo vladati njima, svjesno upravljajući svojim unutarnjim stanjima.

Vrlina – izraz snage duše

Riječ vrlina gotovo da ima arhaičan prizvuk, kao da ne pripada našem tehnološkom dobu. Ipak, vrline su dio naše prirode i kao ljudi imamo predispozicije za razvijanje ljudskih vrlina. No, njihova srž je u djelovanju. Očituju se kroz nesebično, ispravno postupanje, a pokretačka snaga takvog djelovanja dolazi iz srca, središta našeg bića. To nam omogućuje da se povežemo sa svojom istinskom prirodom i da je izražavamo, stoga je ponovno buđenje vrlina nužno za napredak čovjeka i društva.

Arhetipovi i simboli C. G. Junga

Carl Gustav Jung, švicarski psiholog i psihijatar, začetnik tzv. analitičke psihologije, dao je veliki doprinos proučavanju psihe kao cjeline svjesno-nesvjesnih sadržaja koji se međusobno dopunjuju. Jung ističe ulogu nesvjesnog i upoznaje nas sa simbolima putem kojih se ono nesvjesno izražava. Pomoću simbola dolazimo do njihovih arhaičnih korijena – arhetipova ili obrazaca ponašanja pohranjenih u kolektivnom nesvjesnom. Osvještavajući nesvjesno upoznajemo sami sebe što nam pruža mogućnost živjeti svjesniji i sretniji život.

Estetska inteligencija

Iako se govori o različitim vrstama inteligencije, filozofski gledano, inteligencija kao sposobnost razboritog prosuđivanja, razlučivanja trajnog od prolaznog, odnosi se na sva područja života. Estetska inteligencija je sposobnost razabiranja ljepote u njezinim raznolikim izrazima. Razvijanje estetske inteligencije omogućuje nam da zamjećujemo više ljepote, da ljepotom oplemenimo naš život, damo mu smisao i više ga volimo.

Odgoj u antičkoj Grčkoj

Grčki filozofi i državnici poklanjali su veliku pažnju odgoju i obrazovanju djece i mladih, kao jednom od najvažnijih državnih zadataka. Odgoj se zasnivao na gimnastici usmjerenoj na postizanje tjelesne čvrstoće i izdržljivosti te na muzici koja je imala ulogu buđenja nutarnjih vrijednosti. Ipak, glavni predmet podučavanja bila je etika – znanje o čovjekovim dužnostima. Mlade se učilo cijeniti i razvijati vrline kako bi ideale dobrog i lijepog mogli ostvarivati za dobrobit zajednice.

Motivacije

Svatko ima nešto što ga pokreće, motivira prema ostvarenju određenog cilja. Motivacija se smatra ključem uspjeha, a nedostatak ili gubitak motivacije razlogom neuspjeha. Ako naša motivacija ovisi o vanjskim poticajima i drugim ljudima, nestabilna je i prolazna. Ako je ukorijenjena u vrijednostima koje smo svjesno usvojili i kojima težimo, bez obzira na prepreke ili nagrade, vodi plemenitom cilju. Prolazne motivacije treba pretvoriti u neprolazne, koje dolaze iz čovjekove stvarne biti i daju mu krila za njegovo potpuno ostvarenje.

Dobrota

Dobrota je plemeniti izraz ljudskosti. Sastoji se od nesebičnog i djelatnog nastojanja oko dobra drugoga. Izražava se na bezbroj načina te dobru osobu čini "svjetionikom" koji zrači toplinom, radošću i povjerenjem. Rađamo li se dobri ili postajemo dobri? U našoj su nutrini isprepletene različite pobude i težnje. Jačajući ono dobro u nama kroz ispravne postupke i stavove doprinosimo sreći drugih dok istodobno sami postajemo humaniji i sretniji.