Megaliti – II. dio
Megalitske strukture ubrajaju se u velike zagonetke čovječanstva, a ono što posebno začuđuje rasprostranjenost je sličnih divovskih poduhvata u različitim dijelovima svijeta. Istraživanja pokazuju da su njihovi graditelji vladali izuzetnom vještinom i posjedovali spoznaje koje nadilaze modernog tehnološkog čovjeka. Mnoga nerazjašnjena pitanja vezana uz megalite potiču nas da se zamislimo nad dubinama prošlosti i zapitamo o evoluciji čovječanstva, njenom tijeku i smislu.
Megaliti – I. dio
Megaliti, monumentalni kameni blokovi koje nalazimo širom svijeta u različitim formacijama, ostaci su davno minulog vremena. Ustaljene predodžbe o njihovoj primitivnoj svrsi i porijeklu poljuljala su opsežna istraživanja koja su otkrila da su njihovi drevni graditelji bili znalci u geometriji i astronomiji, te da su posjedovali danas izgubljena znanja o nevidljivim energetskim tokovima. Iako postoje najrazličitije hipoteze o njihovom nastanku i namjeni, mnogo toga ostaje nerazjašnjeno.
Kultura Valdivije
Prapovijesna kultura nastala u Ekvadoru naziv je dobila po gradiću Valdiviji, na obali Tihog oceana, gdje su najprije otkriveni njezini ostaci. Prepoznatljiva je po takozvanim Valdivijskim Venerama koje se povezuje s obredima plodnosti. Mnoštvo pronađenih figurica upućuje na matrijarhat u kojem žena ima dominantnu ulogu jer se kao nositeljica života povezuje sa zemljom po sposobnosti rađanja. Zanimljiva je sličnost u motivima i oblicima keramike s japanskom kulturom Jomon, no jasniji uvid nije moguć zbog nedovoljno sustavnih istraživanja.
Nebeski disk iz Nebre
Najstarije astronomske prikaze neba obično povezujemo uz Egipat i Mezopotamiju, no moguće je da je ključno otkriće za povijest astronomije pronađeno u Nebri, u istočnoj Njemačkoj. Smatra se da Disk iz Nebre prikazuje zvjezdano nebo kakvo se moglo vidjeti oko 1600. g. pr. Kr. u vrijeme ravnodnevnice, iako mnoge zagonetke još ostaju nerazriješene. Ovaj nalaz pokazuje neočekivanu dubinu astronomskih znanja u prapovijesti čovječanstva.
Beninske bronce – priče napisane na metalu
Staro kraljevstvo Benin, na jugozapadu današnje Nigerije, slovilo je u XV. i XVI. stoljeću za jedno od najbogatijih kraljevstava zapadne Afrike. Moć Benina očitovala se i u procvatu umjetnosti, posebno u bronci. Kraljevska palača bila je obložena brončanim pločama s virtuozno izrađenim reljefima koji su veličali kralja. Beninske bronce svojom ljepotom i savršenosti izrade svjedoče o bogatoj umjetničkoj tradiciji tog dijela afričkog kontinenta.
Aenona – najveći rimski hram na istočnoj jadranskoj obali
Aenona, današnji Nin, liburnski je grad iz IX. st. pr. Kr. Za vladavine Rimljana grad dobiva bedeme te monumentalni hram, vjerojatno posvećen Kapitolijskoj trijadi, prema uzoru na hram Jupitera Optimusa Maximusa na Kapitolu. Podignut u drugoj polovici I. stoljeća, to je najveći poznati rimski hram na istočnoj jadranskoj obali, dok je najbolje očuvan Augustov hram u Puli.
Lakota šaman – Hromi Jelen
Lakota šaman Hromi Jelen (Lame Deer) bio je gorljivi zastupnik prava Indijanaca na njihovu zemlju i tradicionalan način života. Rano napušta školu koja je pokušavala učenicima nametnuti običaje bijelog čovjeka. U mladosti je isprobavao sve i svašta, pokušavajući se pronaći u svijetu koji je smatrao patvorenim. Zato se odlučio vratiti svojim korijenima i nastaviti tradiciju svojih predaka kojima je svijet svet, a čovjek njegov organski dio. Naglašavao je važnost veze s prirodom i tvrdio da je moderni način života u gradovima glavna prijetnja očuvanju te veze.
Hipnos iz Risna
Crnogorski gradić Risan, nekad ilirsko središte i jedna od rimskih postaja, danas je bogato antičko nalazište. Najzanimljiviji nalazi su fragment mramorne ženske glave koja je pripadala karijatidi prirodne veličine te ostaci rimske urbane vile popločane mozaicima, od kojih se izdvaja jedinstven prikaz grčkog boga sna Hipnosa. Bog sna svake noći dolazi na svijet i svemu živom donosi san šumom svojih krila. San i spavanje, kao protuteža aktivnostima tijekom budnog stanja, ujedno su i most prema tajanstvenom svijetu u kojem suptilniji aspekti čovjeka prolaze iskustva na nevidljivim planovima postojanja.
Pisma kroz civilizacije
Pismo, vizualni ekvivalent mišljenja i govora, izraz je univerzalne ljudske potrebe za prenošenjem i čuvanjem iskustava kroz civilizacije. Prva pisma uklesavala su se u kamen ili su se ucrtavala u glinu i bila su namijenjena ispisivanju sakralnih tekstova, a kasnije ih se počelo koristiti i u profane svrhe. Najstarija pisma svoje početke imaju u slikovnom ili piktografskom pismu koje se s vremenom pretvara u ideogramsko na putu prema fonetskom pismu. Neka od tih starih pisama su odgonetnuta, a neka su do danas neriješena zagonetka.
Feničani – narod pomoraca
Narod koji su Grci nazivali "Feničani" danas uglavnom poznajemo preko zapisa drugih naroda koji su s njima dolazili u dodir. Živjeli su na uskom priobalnom pojasu na području današnjeg Libanona, dijelova Sirije i Izraela gdje su cvjetali njihovi lučki gradovi Sidon, Tir, Biblos, Beirut, a s vremenom su razvili čitavu mrežu kolonija šireći se zapadno po Sredozemlju. Zlatno doba njihove kulture okvirno je trajalo od 1200. do 300. g. pr. Kr. Ostali su poznati kao moreplovci u vremenu puno prije izuma kompasa, graditelji brodova i spretni trgovci. Heleni su preuzeli mnogo od njihove kulture, prije svega pismo.
Kako je odgonetnuto klinasto pismo?
Klinasto pismo, pismo Sumerana, koje su kasnije prihvatili Asirci, Babilonci i Perzijanci te su njime ispisani zidovi kraljevske palače u Perzepolisu, jedno je od najstarijih poznatih pisama. Odgonetnuto je zahvaljujući predanom radu mnogih stručnjaka i entuzijasta na raznim stranama svijeta, koji se nisu međusobno niti poznavali, a značajan ključ za njegovo razotkrivanje bio je reljef s trojezičnim natpisom na behistunskoj stijeni koji je poslužio poput Kamena iz Rozette za dešifriranje hijeroglifa.
Trebamo li tradiciju?
U modernom svijetu koji živi u uvjerenju o linearnom napretku, tradicija je sinonimom za nešto zastarjelo, a društva prošlosti obično se smatraju nazadnima i neukima. No, tijekom duge ljudske prošlosti društva su nastajala i nestajala, civilizacije dosezale vrhunce i tonule u zaborav, a iza sebe su ostavile vrijedna iskustva koja su ugrađena u temelje našeg današnjeg društva. Tradicija kao prijenos iskustava ne samo da je potrebna, nego je ključna za razvoj i opstanak civilizacije jer je sadašnjost karika dugog lanca koji povezuje prošlost i budućnost.
