Akbar – Veliki mirotvorac
Akbar Veliki treći je i najslavniji car mogulske dinastije koja je vladala Indijom od 16. do 18. stoljeća. U mladosti je bio sklon razonodama da bi se nakon duhovnog buđenja okrenuo religiji i filozofiji. Na svom je dvoru okupljao teologe, pjesnike, učenjake i filozofe različitih vjera u međureligijskom dijalogu. Zagovarao je ideju da sve religije vode istom Bogu te je težio ostvarenju suživota između ljudi različitih religija unutar svog carstva. Akbarova mirotvorna politika uzajamnog poštovanja i tolerancije nadahnjujući je podsjetnik da je takav društveni model ostvariv.
Dioklecijan – vojskovođa, državnik i graditelj
Kasno doba Rimskog Carstva početak je njegova kraja. Rimski duh tada žive carevi-vojnici ilirskog podrijetla. Jedan od njih bio je i Dioklecijan iz plemena Delmata koji je proglašen carem 284. godine. Uviđajući da je veličina Carstva izvor nestabilnosti, dijeli ga na istočni i zapadni dio, a ratnog druga Maksimijana proglašava suvladarom. Sam je vladao iz Nikomedije u današnjoj Turskoj. Vladavina mu je bila ispunjena ratovanjem, no ostao je zapamćen kao sposoban vojskovođa i državnik koji je reorganizacijom državne uprave produžio život Carstva.
Dolina kraljeva i kraljica – 2. dio
Smještena na zapadnoj obali Nila, gdje zalazi Sunce, Dolina kraljeva i kraljica označavala je početak novog, zagrobnog života za kraljeve, kraljice i plemstvo Novog kraljevstva. Oslikane grobnice svjedoče o razrađenim pripremama za život poslije smrti. Ponavljajući motiv je noćno putovanje Sunca kroz podzemni svijet i njegovo ponovno rađanje na istoku. Analogno tome, umiranje se sastoji u nestajanju jednog oblika postojanja iz čega slijedi rađanje u drugom, što sugerira neprekidnost života.
Lindisfarnska evanđelja – Sveto Pismo u slikama
Plimni otok Lindisfarne na sjeveroistoku Engleske bio je važno središte ranog engleskog kršćanstva. Irski redovnici su na otoku utemeljili samostan u 7. stoljeću kada nastaju izvanredni primjerci iluminiranih rukopisa, među kojima se posebno ističu Lindisfarnska evanđelja. Zlatna boja iluminacija simbolizira božansku svjetlost i duhovno nebo, a iluminirani rukopisi u koje je utkana predana vjera izraz su težnje da božanske poruke i vizualnim putem dopru do svih onih koji traže božansko svjetlo.
Tutankhamonova grobnica – Stogodišnjica otkrića
Ove je godine obilježena stogodišnjica senzacionalnog otkrića neopljačkane grobnice faraona Tutankhamona. U grobnici je pronađeno neprocjenjivo blago koje se sastoji od preko pet tisuća predmeta, veliki dio od zlata. Najvažniji nalazi danas se nalaze u Egipatskom muzeju u Kairu i u Luxoru, a sarkofag s mumificiranim faraonovim tijelom još uvijek počiva u grobnoj komori u Dolini kraljeva.
Dolina kraljeva i kraljica – 1. dio
Dolina kraljeva i kraljica bila je dio drevne egipatske Tebe koja se prostirala duž obala Nila: uz istočnu stranu kao boravište živih, a uz zapadnu kao boravište mrtvih. Za Egipćane je život bio jedan, a sastojao se od zemaljskih i nebeskih dionica istoga evolucijskog puta na kojem je duša osvještavala svoju besmrtnu bit. Živo oslikani i ispisani zidovi grobnica prepuni simboličkog značenja govore o putovanju duše, kao i o civilizaciji koja je puno veću važnost pridavala vječnim nego prolaznim životnim vrijednostima.
Amfiteatar u Puli
Rimski amfiteatar u Puli, koji se od srednjovjekovlja naziva Arenom, remek je djelo antičke arhitekture. Započet je u vrijeme cara Augusta, a dovršen za Vespazijanove vladavine u I. stoljeću. U amfiteatrima su održavane gladijatorske i druge igre. Padom Rimskog Carstva gubi svoju funkciju i značaj, a njegov kamen postaje izvorom građevinskog materijala. U novije vrijeme brojna kulturna događanja vratila su Arenu u život, dok se istodobno nastavljaju restauratorsko-konzervatorski radovi.
Purpur – kraljevska boja
Starim su narodima boje bile sredstva izažavanja unutarnjih sadržaja i simboličkih vrijednosti. Purpur, drugo ime za kraljevsku boju, označava ravnotežu između zemaljske crvene i nebeske plave boje. Stoga je purpur bio simbol plemstva duha, nosili su ga kraljevi, svećenici i dostojanstvenici. Proizvodnja purpura nekada je cvjetala u feničkom gradu Tiru, iako se proizvodio i cijenio i izvan sredozemnog kulturnog kruga. Ljepotu tirskog purpura opjevali su veliki antički i rimski pisci, a spominje se i u Bibliji.
Sveta stabla Buddhina života
Svi ključni događaji u Buddhinom životu odvijali su se pod stablima: rođen je pod stablom ašoke; svoju prvu duboku meditaciju doživio je pod stablom džambua, nakon čega se odlučio klonuti krajnosti; njegovo se prosvjetljenje dogodilo ispod bodhija, stabla indijske smokve; oprostio se od ovoga svijeta pod stablom sala. Neka od spomenutih stabala smatrana su svetima i u hinduizmu, prije njegova vremena, a neka su takvima postala zbog samog Buddhe.
Povijest šaha
Šah potječe iz Indije gdje o njegovu nastanku postoji više legendi. Od Indijaca su ga preuzeli Perzijanci, potom Arapi koji su ga u 9. stoljeću donijeli u Europu. Ova simbolička igra života, utemeljena na staroindijskoj filozofiji, potiče logičko zaključivanje, maštu, intuiciju i upornost u traženju skrivenih mogućnosti do pobjede. Nekad je bila igra dvora i učenih ljudi, igrali su je radže, kalifi, veziri, sultani, umjetnici i znanstvenici, da bi danas postala igrom svih društvenih slojeva.
Zagonetke kamenog doba
Donedavno se smatralo da je čovjek kamenog doba izrađivao oružje i oruđe od kamena te da je živio u špiljama zbog čega je nazvan špiljskim čovjekom. Također se vjerovalo da nije posjedovao tehnološka znanja i vještine niti poznavao umjetnost i duhovnost. Otkrića iz posljednjeg desetljeća 20. stoljeća donose novu sliku ljudske prapovijesti. Sada znamo da je čovjek kamenog doba imao umjetnost visoke estetike i posjedovao kultove, najrazličitija znanja i tehnološke vještine. Nova otkrića polako mijenjaju uvriježene stavove.
Inicijacija
Moderno društvo, okupirano materijalnim napretkom, živi u osiromašenom, desakraliziranom kozmosu u kojem nema inicijacije pa niti znanja o onom bitnom. Inicijacija kao most između profanog i sakralnog u tradicionalnim je društvima imala izuzetno važnu ulogu. Smatrali su je načinom približavanja čovjeka vlastitoj biti i biti svijeta koji ga okružuje. Gotovo svi veliki filozofi, umjetnici, znanstvenici bili su inicirani te tako upućeni u svrhu i smisao života, a taj duboki uvid progovarao je kroz njihovo stvaralaštvo.