melankolija – Nova Akropola

Juan Ramón Jiménez – Pjesnik svjetlosti

Categories: Književnost|Tags: "čista poezija", 11-2024, Alberti, Andaluzija, Arias tristes, Čarobne i bolne pjesme, Cernuda, Daleki vrtovi, Dnevnik nedavno vjenčana pjesnika, Dnevnik pjesnika i mora, Dnevnik pjesnika mladoženje, Duhovni soneti, francuski simbolisti, Generacija '27, lirika, Lirika jedne Atlantide, ljepota, ljeto, ljubav, Lorca, melankolija, modernizam, Moguer, Nobelova nagrada, Nocturno, Pastorale, Platero y yo, poesía pura, poezija, Potpuno doba s pjesmama novoga svjetla, Ruben Dario, S ružom, Samoća, Sivko i ja, Tužni napjevi, Vesnica Bošnjak|

Španjolski pjesnik Juan Ramón Jiménez, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, jedan je od velikih europskih pjesnika prve polovice 20. stoljeća. Vrhunac njegova stvaralaštva je tzv. čista poezija. Tragajući za biti doživljaja i slika, nastojao je pjesme osloboditi svih suvišnih ukrasa te iznaći riječi koje najvjernije prenose samu bit. Snažne intuicije, teži dokučiti ono neizrecivo i tajanstveno pa mu je poezija duboka i mistična. Zbog opčinjenosti svjetlosti i bojama nazivali su ga i pjesnikom svjetlosti.

Sokrat – ili kako se postaje filozof?

Sokrat je ostavio dubok trag na zapadnu filozofiju bez ijednog zapisa. Nije izgradio ni filozofski sustav niti je držao zaokružena predavanja; služio se umijećem raspravljanja u živom razgovoru. Svoje je sugrađane poticao na kritičko razmišljanje, nutarnje preispitivanje i razotkrivanje samoobmana jer bez ispravnih uvida nema ispravnog djelovanja. Priznavanje vlastitog neznanja, tragom njegove izreke Znam da ništa ne znam, polazište je za učenje koje otvara put filozofiji i samospoznaji.