Bili mi toga svjesni ili ne, uronjeni smo u svijet zvukova. Svaki zvuk u fizičkom svijetu budi odgovarajući zvuk u nevidljivom i stavlja u pokret određenu skrivenu snagu prirode. Stoga je glazba izvorno bila instrument komunikacije s duhovnim svijetom, a korištena je i kao sredstvo za postizanje sklada između duše i tijela, što danas opet postaje aktualno. Glazba utječe na nas na različite načine i može biti sredstvo usavršavanja pa je zato važno što slušamo.
Barokni glazbenik Johann Pachelbel bio je vodeći skladatelj južnonjemačke orguljaške škole. No njegovo danas najpopularnije djelo, Kanon u D-duru, izvorno je skladano za tri violine. Jednostavnu i lijepu glazbu Kanona i nakon više od tristo godina doživljavamo jednako živom i nadahnjujućom. Stoga je Pachelbelov Kanon u posljednjih pedesetak godina, otkako je ponovno otkriven, poslužio kao osnova za stotine novih glazbenih kompozicija.
Veličanstven, raskošan zvuk orgulja od kojeg katedrale i crkve vibriraju iznutra i kao da otvaraju vrata neizrecivog prostor-vremena, opisali su mnogi glazbenici i književnici, a Mozart ih je nazvao Kraljicom instrumenata. Njihovo je zlatno doba u izvođačkom i skladateljskom smislu barok. Najveći doprinos orguljnoj glazbi dao je J. S. Bach čije najpoznatije fuge predstavljaju glazbena remek-djela.