Živimo u Sunčevom sustavu, u kojem životi, zdravlje i dobrobit svih živih bića ovise o Suncu. Uz tradicionalna znanja, jasan uvid u povezanost Sunca i čovjeka pružaju nam i najnovija otkrića znanosti na primjeru sinteze i djelovanja vitamina D. Pod utjecajem Sunčevih zraka, u koži se stvara vitamin D koji je neophodan za očuvanje zdravlja. Moderna pandemija njegova nedostatka pripisuje se sve dužem boravku u zatvorenom prostoru i nedovoljnom izlaganju Suncu.
Atenska škola, monumentalno remek-djelo velikana renesanse Rafaela Santija nadahnuto je idealima klasične Grčke i Rima. U mnoštvu prikazanih humanista i filozofa od antike do renesanse Rafael je objedinio različita filozofska strujanja. Središnje mjesto dao je Platonu i njegovom učeniku Aristotelu koji su obilježili zapadnu kulturu sve do današnjih dana. Djelo simbolizira humanizam renesanse koji je omogućio procvat umjetnosti, znanosti i kulture te odiše ljepotom, harmonijom i svijesti o dostojanstvu ljudskog bića.
Demokrit, kao i svi predsokratovci, traga za tajnama prirode, pita se iz čega sve nastaje i kako se odvijaju promjene, pa su glavne teme njegove filozofije bitak, njegove manifestacije i pokret. Zastupao je atomističko učenje prema kojem se sve u prirodi, odnosno kozmosu, sastoji od atoma. Od njegova raznolikog opusa sačuvalo se oko tristo fragmenata uglavnom etičke prirode. Svoju etiku temelji na vedrini duha koja se postiže pravom mjerom i srednjim putem, i koja omogućuje eudaimoniju, najviši cilj ljudskih težnji.
Sačuvani hramovi i piramide te njihova precizna orijentacija govore o velikom matematičkom znanju starih Egipćana, ali i o nastojanju uspostave sklada između univerzuma, hrama i čovjeka prema matematičkim kanonima. U podlozi te matematike prirode bilo je shvaćanje da sve što postoji nastaje iz nevidljivog svijeta ideja. Odnos između nevidljivog i vidljivog svijeta izražavali su pomoću brojeva. Brojevima su opisivali zakonitosti prema kojima sve nastaje i nestaje…
Plotinova škola, nastala s početkom kraja antičke civilizacije, nazvana je neoplatoničkom jer se uglavnom temeljila na Platonovoj filozofiji. U središtu njegove filozofije nalazi se Jedno, korijen svega vidljivog i nevidljivog, iz kojeg emanacijom proizlazi kozmička trijada, a iz nje postupno svijet kao cjelina. Odraz te trijade u čovjeku su um, duša i tijelo. Djelatnost duše nije briga o tijelu, nego da ne zaboravi odakle dolazi i kamo ide te da se pročišćenjem kroz vrline vrati svom božanskom izvoru – Jednom.
Pitagorejsko obrazovanje slijedilo je osnovno načelo njihove filozofije, a to je harmonija. Ključnu ulogu u obrazovanju pitagorejaca imali su znanje i pravila čistog života. Cilj je bio uspostaviti harmoniju čovjeka sa samim sobom i sa zajednicom u kojoj živi. Simbol harmonije u svim odnosima bilo je prijateljstvo; biti prijatelj svemu bio je pokazatelj da čovjek može živjeti u harmoniji s čitavim kozmosom.
S pravom se postavlja pitanje treba li modernom tehnološkom čovjeku i društvu filozofija i čemu ona zapravo služi? Jer dok se današnja filozofija institucionalizirala i odvojila od praktičnog života, u antici je ona bila praktična, životna mudrost, učila je čovjeka misliti i razlučivati, što je vodilo oblikovanju i usavršavanju vlastitog života. Stoga je važno vratiti filozofiji njezino izvorno značenje jer takva je nadasve korisna i potrebna pojedincu i društvu radi ostvarenja čovjeka i poboljšanja svijeta u kojem živimo.
O muzici sfera prvi je govorio Pitagora, a njegovo viđenje muzike obnovio je rimski filozof Boetije u VI. stoljeću. Kao i Pitagora, on dijeli muziku na tri vrste: Musica Mundana – muzika sfera ili nebeska harmonija, Musica Humana ili nutarnja usklađenost čovjeka, te Musica Instrumentalis, odnosno muzika instrumenata. Budući da je muzika prisutna i u nama, ključ je razumijevanja Platonova učenja da je cijeli svemir povezan muzičkim skladom.
Pitagorejci su dali prvi sustavni filozofski i znanstveni pristup muzici. Njihove postavke na kojima počiva cjelokupna teorija muzičkih intervala i ljestvica, kao i ideal zvukovne ljepote zapadne glazbe, nisu se do danas bitno promijenili. Pitagorejci su veliku pažnju pridavali odgojnom elementu muzike jer ima sposobnost neposredno utjecati na dušu: istančati je, pročistiti i oplemeniti. Stoga su se tim purifikacijskim elementom muzike služili u svom dnevnom ritmu jer je Pitagora učio da muzika potiče vrlinu.
Ideja o besmrtnosti ljudske duše bila je temelj pitagorejske filozofije. Njen je cilj bio oslobođenje duše od ciklusa ponovnog rađanja, harmoniziranje tijela i duha kako bi tijelo prestalo biti zaprekom prihvaćanja poruka Višeg Ja. Platon kaže da je Pitagora svojim učenicima prenio poseban model života koji se temeljio na potrazi za istinom i Dobrim pomoću spoznaje koja pročišćava, uzdiže čovjeka i vodi ga sjedinjenju s božanskim.