Intuicija, kao nejasna slutnja ili iznenadni bljesak, pruža uvid u rješenje problema bez logičkog razmišljanja. Intuicija izvire iz iskustva pohranjenog u čovjekovoj nutrini, a vrata joj otvara ustrajna usredotočenost na specifičan problem, uz utišavanje izvanjskih podražaja. Kreativna mašta i intuicija igraju posebnu ulogu kod istraživanja granica poznatog jer omogućuju sagledavanje problema na drugačiji način, rađajući tako nove ideje i uvide.
Veličanstvene vertikalnosti, gotičke katedrale sinteza su matematičkih i astronomskih spoznaja te graditeljskih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, grandioznim portalima, stupovima i svodovima te magičnom svjetlošću vitraja koja obasjava njihovu unutrašnjost, omogućavaju susret čovjeka s vlastitom biti, usmjeravajući ga prema vječnosti.
Zagonetno Michelangelovo djelo San ili San o ljudskoj prirodi ostavlja prostor različitim tumačenjima. U prvom planu prikazan je netom probuđen čovjek, okružen porocima, no okrenut prema anđelu s fanfarom uperenom prema njegovu čelu. Budući da se sva Michelangelova djela temelje na mitskim pričama te da je bio nadahnut Platonovim učenjima, izgledno je da crtež prikazuje ideje sadržane u Fedru: trenutak buđenja duše u višoj stvarnosti, njezin odaziv na nebeski zov ljepote.
Atenska škola, monumentalno remek-djelo velikana renesanse Rafaela Santija nadahnuto je idealima klasične Grčke i Rima. U mnoštvu prikazanih humanista i filozofa od antike do renesanse Rafael je objedinio različita filozofska strujanja. Središnje mjesto dao je Platonu i njegovom učeniku Aristotelu koji su obilježili zapadnu kulturu sve do današnjih dana. Djelo simbolizira humanizam renesanse koji je omogućio procvat umjetnosti, znanosti i kulture te odiše ljepotom, harmonijom i svijesti o dostojanstvu ljudskog bića.
Tradicionalni indijski obrazovni sustav gurukul temeljio se na usmenoj predaji znanja s učitelja na učenika. Učenje nije služilo gomilanju teorijskog znanja, već je bilo sredstvo samospoznaje. Srce tog sustava bio je guru koji je prenosio ne samo različita znanja, već je svojim učenicima usađivao etičke vrijednosti, učio da je čovjek dio mreže života te budio svijest o pravom smislu postojanja. Moderne akademske institucije promiču neka od načela gurukula, no osjeća se potreba za redefiniranjem temeljne svrhe obrazovanja po uzoru na ovu tisućljetnu tradiciju.
Renesansni filozof Giordano Bruno bio je nastavljač hermetičke tradicije i glasnik moderne znanosti. Iako nikada nije izveo ni jedan pokus, iznosi začuđujuće tvrdnje o svemiru, zvijezdama, materiji, atomu… Mnoge od njih podudaraju se s otkrićima kvantne fizike, dok je dokazivanje mnogih ostavljeno budućnosti. Priroda je za njega božanski odraz s kojim je povezana nebrojenim nitima. Spoznaja je moguća intuicijom i imaginacijom putem kojih čovjek povezuje beskonačno s konačnim i stječe uvid u cjelinu stvarnosti.
Zlatni rez, zlatni broj ili božanska proporcija matematički je pojam koji opažamo kao ljepotu i sklad u oblicima u prirodi, ali i u umjetnosti. Prisutan je u sakralnoj arhitekturi svih starih civilizacija, ugrađen je u egipatske piramide, u grčki Partenon te Fidijine skulpture pa se njemu u čast označava s grčkim slovom Φ (fi). Pitagora je smatrao da u osnovi svega leži broj i da je čitav svemir matematička struktura, a pomoću geometrijskih likova te zlatnog reza drevni mudraci su nastojali principe makrokozmosa prenijeti u čovjekov svijet mikrokozmosa.
Američki matematičar John Nash veliki je znanstveni um našeg doba, dobitnik mnogih nagrada na području matematike i ekonomije te Nobelove nagrade za pionirski rad na području teorije igara. Njegov su životni put, pored genijalnog uma i znanstvenih proboja, obilježile i godine borbe sa šizofrenijom koju je zauzdao snagom vlastite volje. Zanimljivo je da je i tijekom razdoblja bolesti uspijevao racionalno razmišljati i rješavati znanstvene probleme.
Maryam Mirzakhani prva je i jedina žena koja je dobila Fieldsovu medalju, matematičku nagradu za rad na složenoj geometriji i hiperboličkim sustavima. Znanstvenici smatraju da bi njezin rad mogao značajno doprinijeti fizici, i to u dijelu koji se bavi postankom svemira, ali i na drugim područjima. Ostat će upamćena kao izuzetna matematičarka i kao čovjek koji strpljivošću i upornošću dolazi do postavljenih ciljeva.
Vladimir Devidé, matematičar, japanolog i književnik, veliki zaljubljenik u haiku, japansku tradicionalnu poetsku formu oskudnu riječima, a bogatu sadržajem. Do Japana ga je dovela njegova prva velika ljubav – matematika, jer je tamo dobio stipendiju za postdoktorske studije. Plod njegova dugogodišnjeg zanimanja za tu zemlju sedamnaest je knjiga o Japanu, njegovoj umjetnosti i zenu, ali i vlastita djela potaknuta japanskom književnošću. O njegovu ugledu u svijetu haiku poezije govori i to što je Svjetska nagrada za haiku dobila ime upravo po njemu – Vladimir Devidé.