makrokozmos – Nova Akropola

Simbolizam biljaka

Categories: Simbolizam|Tags: "propovijed s cvijetom", 04-2025, alkemija, analogija, Azteci, biljke, biološka raznolikost, božićno drvce, Buddha, četiri elementa, čistoća, cvijeće, Cvijeće života, cvijet, cvjetni rat, Dhammapada, drveće, dualnost, element Vode, elementali, H. P. Blavatsky, hrast, jasen, jedinstvo, Jednorog, Julian Scott, kineski vrtovi, Knjiga postanka, Knjiga prirode, kozmičko stablo, kozmos, kraljevstva prirode, lav, lipa, ljepota, ljubav, ljudi, Mahakashyapa, makrokozmos, manas, manuvantara, mikrokozmos, minerali, mirisi, nadsvjesno, nebeska vatra, nebo, nesvjesno, nevidljivi svijet, os svijeta, Paracelzus, pitagorejski ipsilon, Platon, Platonova pećina, Pleroma, polaritet, Pralaya, prana, ptice, šamanizam, savršenstvo, Stablo svijeta, svijet arhetipova, svjesno, vatra, vilenjaci, voda, vrline duše, zdravlje, zemaljska vatra, zemlja, životinje, životna sila, zmajevi, zmije, Zrak|

Biljni svijet, temelj opstanka na Zemlji, ujedno je ukras i veličanstvo prirode. Kroz dugi suživot urastao je u ljudski svijet pa su cvijeće i drveće postali simboli za izražavanje čovjekovih osjećaja i ideja. Najstariji biljni simbol je Stablo života koje povezuje nebo i zemlju. Označava sam život, os svijeta, ali i Jedinstvo koje se grana u mnogostrukost. Sam životni ciklus biljaka usporediv je s razdobljima čovjekova života, dok je cvijet simbol vrlina i savršenstva koje treba doseći.

Harmonija sfera Johannesa Keplera

Categories: Znanost|Tags: 02-2025, Almagest, Apolonije, Aristarh, astrolog, astronom, Astronomia Nova (Nova astronomija), astronomija, brzina planeta, car Svetog Rimskog Carstva, De Stella Nova in pede Serpentarii (O novoj zvijezdi u stopalu Zmijonosca), deferent, Dioptrice (Dioptrija), dodekaedar, doktorima i filozofima, ekscentricitet, Emir Mujić, epicikl, Galileo, geocentrična slika svijeta., geometrijska optika, geometrijski zakoni, glazba, glazbena ljestvica, gravitacija, gravitacijska sila, grčki matematičari, harmonični tonovi, harmonija, Harmonije svijeta, harmonijski odnosi, heliocentrična teorija, horoskopi, II. Keplerov zakon, III. Keplerov zakon, ikosaedar, izdužene elipse, Jupiter, Kalifornijski tehnološki institut, Keplerova zvijezda ili Supernova 1604. I. Keplerov zakon, kocka, Kopernik, kružnica, kvadrat, ljepota, magnetske sile, makrokozmos, Mars, matematičar, Maulbronnu, Merkur, mikrokozmos, Mjesec, muzika sfera, Mysterium Cosmographicum (Kozmički misterij), natalne karte, Newton, Nikola Kuzanski, O sigurnijim temeljima astrologije, oktaedar, ophodna vremena (T) planeta, opis noćnog neba, otok Hven, pet Platonovih tijela, peterokut, piramida (tetraedar), pitagorejsko učenje, planetarne staze, planeti, podudarnosti, Posredni treći čovjek ili Upozorenje teolozima, prividno gibanje planeta, protestantsko sjemenište, Ptolemej, red, renesansa, Rudolf II., Saturn, sfera, signatura rerum, simetrija, solarni logos, spojnica planet-Sunce, srednji vijek, staze, sunce, supernova, Sveučilište u Tübingenu, teleskop, tonski raspon, tranzit Venere, trokut, Tycho Brahe, učenje o znakovima stvari, Venera, Weil der Stadt, zakon gravitacije, zakoni o gibanjima planeta, zemlja, Zemljina orbita, zviježđe Zmijonosac (Ophiuchus), zvjezdarnica Uraniborg|

Astronom i matematičar Johannes Kepler, gorljivi istraživač kozmičkih misterija, najpoznatiji je po zakonima o gibanju planeta. Njegovo je otkriće bilo važan dokaz u korist heliocentrične slike svijeta. Ponesen pitagorejskim učenjem o muzici sfera, u gibanju nebeskih tijela otkrio je harmonijske odnose koji postoje u glazbi. Smatrao je da planeti, gibajući se oko Sunca, emitiraju neku vrstu glazbe, što je nazvao "pjesmom koju kozmos pjeva svom gospodaru i središtu, solarnom logosu".

Demokrit

Categories: Filozofija|Tags: 11-2024, Abdera, alegorije, Aleksandrijska knjižnica, Anaksagora, Aristotel, atomisti, atomistička doktrina, atomizam, atomos, Bit, Bitak, četiri elementa, Ciceron, Corpus Democriteum, Diogen Laertije, dužnost, eidoli, elejska škola, Empedoklo, Epikur, etika, eudaimonija, Eutimija, Filolaj, filozof, grčka filozofija, Hesiod, homeomerije, Homer, jedinstveno počelo, kozmos, Leukip, Luka Marić, Lukrecije, makrokozmos, Mali red svijeta, manifestacija, metafizika, mikrokozmos, Milet, mitološka tradicija, ne-Bitak, orfička mistagogija, parabole, Parmenid, Pitagora, Pitagorino učenje, Platon, pokret, Pravednost, predsokratovci, priroda, prirodni zakoni, proročište u Delfima, proročište u Dodoni, Seneka, simbolički jezik, Sokrat, Solon, srednji put, stoička filozofija, Veliki red svijeta, Zenon|

Demokrit, kao i svi predsokratovci, traga za tajnama prirode, pita se iz čega sve nastaje i kako se odvijaju promjene, pa su glavne teme njegove filozofije bitak, njegove manifestacije i pokret. Zastupao je atomističko učenje prema kojem se sve u prirodi, odnosno kozmosu, sastoji od atoma. Od njegova raznolikog opusa sačuvalo se oko tristo fragmenata uglavnom etičke prirode. Svoju etiku temelji na vedrini duha koja se postiže pravom mjerom i srednjim putem, i koja omogućuje eudaimoniju, najviši cilj ljudskih težnji.

Čudesan svijet minerala

Categories: Simbolizam|Tags: 02-2024, Agostino Dominici, alkemija, astrologija, atomska struktura, benben, betilus, Bruno, dijamant, drago kamenje, evolucija, Ficino, Helena Petrovna Blavatsky, Jupiter, kaab, korespondencije, lapis niger, makrokozmos, Mars, Maša Jovanović, materija, megaliti, Merkur, mikrokozmos, Mirandola, mistični kultovi, Mjesec, omfalos, plemeniti metali, Prima materia, refleksija svjetlosti, renesansna magija, Saturn, sunce, svijest, Tajna doktrina, Tajne metala, talismani, univerzalna supstanca, Venera, Wilhelm Pelikan, zlato|

Zlato i dragulji oduvijek su privlačili ljude svojim sjajem i čudesnom ljepotom, a ujedno su u njima slutili tajne moći. U antici i renesansi smatralo se da su pod utjecajem nebeskih tijela tisućama godina evoluirali u Zemljinoj utrobi do stanja savršenstva. Stoga su bili korišteni za ukrašavanje hramova, kraljevskih palača i izradu obrednih predmeta. Koristili su ih za privlačenje blagotvornih astroloških utjecaja, uspostavljanjem veza između nebeskog i zemaljskog svijeta.

Paracelzusov tajanstveni svijet

Categories: Filozofija|Tags: 04-2023, alkemičar, Aristotelova filozofija, čovjek, čudesna izlječenja, dogmatizam, duh, Eberhard Baumgartner, entuzijasti, Filip Aurelije Theophrastus Bombastus von Hohenheim, filozof, filozofija povijesti, geniji, idealisti, Iliaster, Jelena Sikirić, kotač povijesti, liječnik, magija, Magna Sciencia, makrokozmos, Maria-Einsiedeln, Marijana Starčević Vukajlović, mikrokozmos, mistik, novi svjetonazor, okultne nauke, opat Johan Tritemi, povijest čovječanstva, princip evolucije, Priroda univerzalni učitelj, renesansa, samostalno istraživanje, samostan Sv. Andrije u Levanthalu, samostan Sv. Jakova u Wurtsburgu, Sigizmund Fugrer, skrivene mudrosti, slobodarske ideje, smjena epoha, smrt, snaga imaginacije, srednji vijek, stvaralački duh, sudbina svijeta, univerzum, vjera, volja, zaštitnici prirode, život|

Paracelzus, slavni renesansni liječnik, bio je jedan od najvećih erudita svog vremena čija djela odražavaju duboka znanja o svemiru, prirodi i čovjeku. Nastavljajući učenja mnogih filozofa i mistika, Priroda je za njega veliki živi organizam, makrokozmos, od kojeg je čovjek, mikrokozmos, nedjeljiv. Isti principi i energije djeluju u Prirodi i u čovjeku. On spoznaje nevidljive veze između makro i mikrokozmosa te ih koristi za čudesna izlječenja. Svojim će stavovima uzdrmati srednjovjekovne poglede i utjecati na formiranje novog svjetonazora.

Plotin – Osnivač neoplatoničke škole

Categories: Filozofija|Tags: "kozmička trijada", 11-2022, Aleksandrija, Amonije Sak, antička kultura, Biljana Popović, Bog, budizam, car Galijen, car Gordijan III., Dobro, duh, duša i tijelo, Duša svijeta, eklektički pristup, emanacija, Eneade, etika, Eustohije, filozofija, filozofski grad Platonopolis, inteligibilni plan, Jedno, Klement Aleksandrijski, Kreacija, Likopolis, makrokozmos, mikrokozmos, misterijska središta znanja, nous (duh), oko duše, Orfej, Origen, osjetila, osjetilni i nadosjetilni svijet, Pitagora, Platon, Plotin, Porfirije, religija, Rim, theodidaktos, univerzalno bratstvo, univerzum, vedantizam, vizije, vrline, zoroastrizam|

Plotinova škola, nastala s početkom kraja antičke civilizacije, nazvana je neoplatoničkom jer se uglavnom temeljila na Platonovoj filozofiji. U središtu njegove filozofije nalazi se Jedno, korijen svega vidljivog i nevidljivog, iz kojeg emanacijom proizlazi kozmička trijada, a iz nje postupno svijet kao cjelina. Odraz te trijade u čovjeku su um, duša i tijelo. Djelatnost duše nije briga o tijelu, nego da ne zaboravi odakle dolazi i kamo ide te da se pročišćenjem kroz vrline vrati svom božanskom izvoru – Jednom.

Tradicionalna medicina

Categories: Znanost|Tags: 05-2022, akupunktura, bolest, farmakoindustrija, Galen, Hipokrat, liječenje mineralima, liječnik-filozof, makrokozmos, mikrokozmos, Nei Ching, nevidljive dimenzije prirode, Paracelzus, šamanizam, tehnika liječenja, Tomislav Peharda, tradicionalna slika svijeta, tradicionalni liječnik, transformacija svijesti, zdravlje|

Baveći se izvanjskim i mjerljivim simptomima bolesti, moderna medicina izgubila je sponu s tradicionalnom medicinom koja zdravlje i bolest gleda polazeći od toga da je tijelo prijenosnik duše. Okosnicu tradicionalne medicine činila je cjelovita slika svijeta koja je uključivala izvanjske i duhovne dimenzije Prirode i čovjeka. Zdravlje je harmonija duše i tijela, a bolest posljedica njihove neravnoteže, ali i pokretač nutarnjih promjena. Drevni liječnici stoga nisu bili usmjereni isključivo na liječenje tijela, nego na vraćanje izgubljene ravnoteže.

Inicijacija

Categories: Tragom prošlosti|Tags: 01-2022, antička filozofija, arhetip, arhetipske slike, arturijanski mitovi, C. G. Jung, desakralizirani svijet, eleuzinski misteriji, inicijacijska iskušenja, inicijacijski put, inicijatska smrt, inicijatski obredi, kozmos, kulturna antropologija, legende o Gralu, makrokozmos, mit, mit o Demetri i Kori, mit o Ozirisu, mitologija, moderno društvo, neofit, obredi sazrijevanja, orfički misteriji, Petar Bujas, profano, psihologija, sakralno, samotrački misteriji, simboli, stari svijet, tradicionalno društvo|

Moderno društvo, okupirano materijalnim napretkom, živi u osiromašenom, desakraliziranom kozmosu u kojem nema inicijacije pa niti znanja o onom bitnom. Inicijacija kao most između profanog i sakralnog u tradicionalnim je društvima imala izuzetno važnu ulogu. Smatrali su je načinom približavanja čovjeka vlastitoj biti i biti svijeta koji ga okružuje. Gotovo svi veliki filozofi, umjetnici, znanstvenici bili su inicirani te tako upućeni u svrhu i smisao života, a taj duboki uvid progovarao je kroz njihovo stvaralaštvo.