Pitanje nastanka svemira oduvijek je okupiralo čovječanstvo. Jedan od ranih modela nastajanja i razvoja svega postojećeg nalazimo u Platonovom Timeju. Povjesničar filozofije i antropolog Luc Brisson i filozof moderne znanosti Walter Meyerstein u knjizi Inventing the Universe rekonstruiraju Platonovu kozmologiju te paralelno istražuju modernu znanstvenu kozmologiju izvodeći niz aksioma.
Platon nam prenosi da naša osnovna briga u životu mora biti briga o duši, jer smrt čovjeku oduzima sve osim duše. To je prije svega briga o njenom pročišćenju, što Platon povezuje s disciplinom tijela i uma koja čovjeka usavršava. Obnova početne čistoće i vraćanje izgubljene cjelovitosti duše je i glavna zadaća filozofa i zalog njegovog oslobađanja od okova neznanja.
Polazeći od stava da je duša besmrtna i da je smrt samo prijelaz s ovog u drugi svijet, Platon opisuje taj drugi svijet oslanjajući se na drevne tradicije. Oslobodivši se tijela, duša se susreće sama sa sobom i svojim djelima. Tada postaju vidljive sve njezine vrline i mane, koje su zapravo jedina imovina duše koju ona nosi sa sobom. Posmrtno postojanje proces je pročišćenja i obnavljanja snaga duše da bi, vrativši se na zemlju, nastavila dugi put upoznavanja sebe i svoje istinske prirode.
Platonova tijela ili poliedri geometrijska su tijela omeđena pravilnim ili "idealnim" poligonima, odnosno mnogokutima jednakih stranica i jednakih kuteva. Pravilni poliedri bili su poznati i korišteni i prije Platonova vremena, a ime su dobili po Platonu jer ih on razmatra u Timeju gdje iznosi da je svaki od četiri osnovna elementa, Zemlja, Zrak, Vatra i Voda, povezan s jednim geometrijskim tijelom. Pravilni poliedri nalaze se u kosturima nekih jednakostaničnih organizama, u kristalnim rešetkama minerala te u složenim makrostrukturama kao što je Sunčev sustav i zato su predmet zanimanja znanstvenika.
Pitagorejci su podučavali da je sve broj, da je sve manifestacija zakona koji upravljaju postojanjem i vode savršenstvu čiji simbol može biti krug, kugla i broj π. Središte tog kruga ili kugle je sjemenka, klica čitave stvarnosti, princip i uzrok kružnice i svega što se nalazi unutar te kružnice. Sve proistječe iz tog nepokretnog principa – dinamično i statično, vrijeme i prostor, život i materija.
Karneval je proslava koja simbolički predstavlja oslobađanje od napetosti nakupljenih u tami zime, smrt staroga i pripremu za radostan doček proljeća, života, i svjetla. Tijekom karnevala kulminira svjetovno, a nakon njega slijedi razdoblje pročišćenja, obnove i povratka svetome. Kroz običaje kao što je karneval čovjek je aktivno sudjelovao u promjenama koje su se događale u prirodi.
U stoljeću koje slavi znanost sve očitijim postaje da znanstvene spoznaje bez etike ne vode nikamo. Potrebna nam je nova znanost, dublja i mudrija, koja osjeća i poštuje harmoniju u prirodnom poretku univerzuma; znanost koja nije oruđe moćnika, već pomaže, stvara, štiti i oplemenjuje. Nova znanost je nova, humanija vizija i interpretacija svijeta.