Svaka civilizacija gradila je vlastitu sliku svijeta utemeljenu na filozofskim idealima koji su usmjeravali njezin razvoj. Današnja kriza vrijednosti i dezorijentiranost suvremenog društva ukazuju na nedostatak takve slike svijeta. Budući da čovjek svoju sudbinu može ostvariti jedino razumijevajući svijet u kojem živi, ponovno treba tražiti odgovore na temeljna filozofska pitanja o čovjeku, svijetu i smislu života.
Vlaho Bukovac, naš vodeći slikar s kraja 19. stoljeća, ujedno je i najbolji portretist i majstor velikih figuralnih kompozicija svoga vremena. Nadahnuće je crpio iz antike, a motiv koji je davao slikarski potpis svim njegovim djelima bile su ruke. Svoje je cjelokupno majstorsko umijeće sažeo u djelu Gundulićev san. Snažno je utjecao na mlađu generaciju slikara te je začetnik hrvatskog modernog slikarstva. Potaknuo je izgradnju Umjetničkog paviljona u Zagrebu te osnivanje Društva hrvatskih umjetnika.
Svaka kultura ima svoje rođenje, razvoj, zrelo doba, starost i na kraju smrt. To je izraz prirodnih zakona koji se ne odnose samo na materijalne, nego i na kulturne forme. U tom kontekstu, renesansa je periodični preporod humanih i kulturnih vrijednosti.
Filozofske teorije i rasprave nisu isto što i filozofija. Filozofija kao ljubav i most prema mudrosti podrazumijeva način života koji vodi usvajanju životnih principa, razumijevanju zajedničke biti stvari te dubokom uvjerenju u smisao svega što je stvoreno.