Svaka civilizacija gradila je vlastitu sliku svijeta utemeljenu na filozofskim idealima koji su usmjeravali njezin razvoj. Današnja kriza vrijednosti i dezorijentiranost suvremenog društva ukazuju na nedostatak takve slike svijeta. Budući da čovjek svoju sudbinu može ostvariti jedino razumijevajući svijet u kojem živi, ponovno treba tražiti odgovore na temeljna filozofska pitanja o čovjeku, svijetu i smislu života.
Putovanje na Mjesec, ostvareno zahvaljujući stoljećima znanstvenog razvoja te radu više od četiristo tisuća ljudi, simbol je neugasive ljudske znatiželje i težnje za otkrivanjem nepoznatoga. Zapovjedniku misije Neilu Armstrongu, osobi iznimnih sposobnosti i karaktera, pripala je povijesna uloga prvog čovjeka koji je zakoračio na Mjesec. Armstrong je pridonio novom shvaćanju Zemlje kao zajedničkog doma čovječanstva, jedinstvene cjeline koja putuje oko Sunca i istodobno predstavlja tek mali dio neizmjernog svemira.
Istraživanje amazonskog plemena Ašaninka otkriva drevna načela koja nas mogu poučiti životu u skladu s prirodom. Za njih je čovjek duhovno biće kojemu je tijelo tek privremeno boravište, što ukazuje na važnost unutarnjih vrijednosti nasuprot robovanju materijalnim željama. Njihovo uvjerenje da je čovjek dio povezane mreže života, kao i kultura suradnje te odgovoran odnos prema prirodi, mogu nam poslužiti kao nadahnuće za rješavanje ekoloških problema suvremenog svijeta.
Vastu shastra, drevno vedsko arhitektonsko i graditeljsko nasljeđe, povezuje različite grane znanosti s umjetnosti. U stvaranju čovjekova životnog prostora polazi od povezanosti svega u svemiru te uzima u obzir međudjelovanje različitih sila prirode koje imaju izravan utjecaj na naše fizičko i duhovno blagostanje. Građevine podignute prema tim principima svjedoče o danas uglavnom izgubljenom znanju o harmonizaciji čovjeka sa suptilnijim dimenzijama postojanja.
Vodik, prvi, najjednostavniji element periodnog sustava, gorivo je zvijezda i najzastupljeniji element u svemiru. Izdvaja se među alternativnim energentima kao potencijalni obilni izvor zelene energije. Budući da ga na Zemlji nalazimo samo u kemijskim spojevima, za njegovo je izdvajanje potrebno uložiti energiju i resurse što samo produbljuje energetsku krizu. Obuzdavanje energetskih potreba jedini je izlaz i glavni izazov suvremenom društvu.
Znanstvena izvješća o ozbiljnoj narušenosti ekosustava Zemlje izazivaju zabrinutost i podižu svijest o egzistencijalnoj ugroženosti čovječanstva. Sve je popularnija ideja pronalaska "nove Zemlje". No, život kakav nam je poznat razvijao se milijardama godina. Zemlja je iznjedrila život, a ljudsko tijelo prilagođeno je životu na njoj i s njom povezano na svim razinama. Preostaje nam promijeniti odnos prema Zemlji i dati svoj doprinos vraćanju prirodne ravnoteže.
Zaratustra reformira staroiranski mazdaizam u monoteističku religiju s vrhovnim bogom Ahura Mazdom. U vidljivom svijetu Ahura Mazdu predstavlja na nebu Sunce, a na zemlji vatru te otud u zoroastrizmu kult vatre, simbola svjetla. Središnje mjesto u njegovu učenju zauzima Asha, put dobra, kozmičkog reda i morala. Zaratustra uči da razlika između dobra i zla nije čovjeku dana rođenjem, već se stječe učenjem i da ljudi biraju strane svojim mislima, riječima i djelima.
Materija i energija dvije su osnovne komponente svemira. Prema trenutnim znanstvenim teorijama većinu svemira čine nevidljiva tamna tvar i tamna energija, nepoznata sila koja uzrokuje njegovo širenje. Modernim je znanstvenicima golem izazov to što je većina materije nevidljiva i nemjerljiva. No, tamna tvar i tamna energije možda i ne postoje jer su astronomi nepoznatom "nečemu" samo dali ime u pokušaju razumijevanja nerazjašnjenih tajni svemira.
Iako ispunjen vedrim blagdanskim ozračjem, prosinac nas neumoljivo suočava s prolaznošću vremena. Ispraćamo staru i dočekujemo novu godinu, razmišljamo o protekloj godini, ali i o novim počecima. Čini nam se da vrijeme nezaustavljivo teče iz prošlosti u budućnost, sve donosi i odnosi, i usprkos promjenama koje nam donosi – vječno traje. Ulazeći u novu godinu pozdravimo još jedan korak vječnosti koji se prostire pred nama.
Atenska škola, monumentalno remek-djelo velikana renesanse Rafaela Santija nadahnuto je idealima klasične Grčke i Rima. U mnoštvu prikazanih humanista i filozofa od antike do renesanse Rafael je objedinio različita filozofska strujanja. Središnje mjesto dao je Platonu i njegovom učeniku Aristotelu koji su obilježili zapadnu kulturu sve do današnjih dana. Djelo simbolizira humanizam renesanse koji je omogućio procvat umjetnosti, znanosti i kulture te odiše ljepotom, harmonijom i svijesti o dostojanstvu ljudskog bića.