Vastu shastra je naziv za drevno indijsko arhitektonsko i graditeljsko nasljeđe koje se temelji na ideji stvaranja skladnog i funkcionalnog čovjekova životnog prostora, duboko povezanog s prirodom i okruženjem. Ona ističe neraskidivu povezanost između prirode, prostora, objekata i ljudi te potvrđuje pravi smisao ekologije koji je prisutan od najranijeg razdoblja velike indijske civilizacije. Utjecaj Vastu shastre vidljiv je u ruševinama drevnih gradova Mohenjo Daro i Harappa, u njihovim gotovo suvremenim planovima izgradnje.
Pojednostavljeno, Vastu shastra se bavi podizanjem objekata u prostoru u skladu s prirodnim zakonima. Pritom je ključno usklađivanje s kozmičkim energijama i s pet elemenata (zemlja, voda, vjetar, vatra i eter) koji izgrađuju Zemlju i nas same. Vastu shastra razmatra i međudjelovanje različitih sila prirode koje imaju izravan utjecaj na naše fizičko i mentalno blagostanje.
Vastu shastra, slično yogi i ayurvedi, povezuje zakone i procese koji upravljaju svijetom prirode i one koji upravljaju ljudskim tijelom. Ovdje se yoga shvaća prvenstveno kao briga za naš unutarnji prostor, dok je ayurveda orijentirana na brigu za zdravlje i prehranu kroz održavanje harmonije te medicinu.
Vastu shastra sjedinjuje različite grane znanosti (matematiku, astronomiju, astrologiju, geologiju, geografiju itd.) s umjetnošću. Uz već navedeno, majstori Vastu shastre su posjedovali i širok spektar praktičnih znanja vezanih za samu gradnju.
U vrijeme britanske kolonijalne vlasti, kada se uvodi onodobni europski stil gradnje, tradicionalni način gradnje gotovo nestaje, osim u gradnji sakralnih objekata. Nakon stjecanja neovisnosti, Vastu shastra se obnavlja, a s porastom ekološke svijesti njezini principi prodiru i u suvremenu zapadnu arhitekturu (Charles Correa, Le Corbusier i drugi).
Temeljne ideje Vastu shastre
Zemlja, živi planet, predstavlja naš svemir i temelj je svega, a energije Zemlje, Sunca, Mjeseca i drugih planeta stvaraju, podržavaju i njeguju sav život. Iz toga proizlazi poštovanje s kojim se pristupa gradnji objekata čija su svrha dobrobit, napredak i korisnost za ljude. Simbiotski odnos između ljudskih staništa i prirodnog okruženja ne smije se zanemariti jer on uvjetuje kvalitetu života ljudi. Tako, primjerice, lošu kvalitetu života u modernim gradovima s prenapučenim neboderima Vastu shastra povezuje s odvojenošću ljudi od Zemlje, što uzrokuje psihofizičke smetnje (anksioznost, nesanica, stres i probavne tegobe).
Vastu shastra naglašava važnost reda i ritma, proporcionalnost i ravnotežu te harmoniju između oblika i prostora, svjetla i tame. Padavinyasa označava odnos između dijelova građevine i cjeline pa tako izgradnja hrama uvijek kreće od svetišta, a sve ostalo se harmonično raspoređuje oko njega. Arhitektura hrama potiče unutarnji mir i ravnotežu, uzdiže um k višim i plemenitijim mislima i osjećajima te povezuje ljude kroz doživljaj transcendentnog.
Vastu vidya (teorijski koncepti i modeli organizacije prostora) obuhvaća drevne tekstove Manasara i Mayamata koji sadrže detaljne smjernice za odabir lokacije, određivanje dimenzija zgrada i oblikovanje strukturnih elemenata, uključujući simetriju, precizne mjere, prostornu orijentaciju te odabir i primjenu građevinskog materijala.
Primjena mudrosti Vastu shastre svjedoči o velikom poznavanju prirodnih zakona i stalnoj potrebi čovjeka da se poveže s kozmosom.
Shilpa shastra, znanost o umjetnosti i zanatu, nastavlja se na Vastu vidyu i uključuje aspekte tradicionalnih umjetnosti i zanata povezujući arhitekturu, skulpturu i slikarstvo.
Stručnjaci Vastu shastre nazivaju se Vishwakarma i dijele se u pet kategorija:
- Manu su oni koji izrađuju ručne alate, oružje, poljoprivredne i kuhinjske alate.
- Maye su stolari, graditelji brodova i pokretnih vozila.
- Tvastar rade s bakrom i drugim metalima, izrađuju zvona i razne posude.
- Shilpi su klesari i skulptori.
- Visvajna su zlatari, izrađuju nakit i hramske ukrase.
Neki urbanistički planovi preporučeni u sanskrtskom tekstu Manasara o hinduističkoj arhitekturi.
Glavni arhitekt, sthapati, odgovoran je za cjelokupni plan izgradnje u skladu s principima Vastu shastra, dok terenski inženjer i geodet prevodi nacrte u stvarni prostor. Vardhaki je majstor zidara, poznavatelj materijala i građevinske prakse te različitih metoda gradnje.
Holistički pristup omogućava nadilaženje krutih arhitektonskih ograničenja kroz konceptualni pristup koji je usklađen s okolinom i dinamičkim silama prirode.
Dizajn, raspored, geometrijski obrasci i simetrije
Vastu purusha mandala naziv je za geometrijski dijagram, mrežu koja usmjerava cijelu strukturu, definira kardinalne pravce, protok svih energija i harmoniju unutar građevine te s okolinom.
Smjer orijentacije građevine osigurava optimalno iskorištavanje prirodnih energetskih tokova, a svaki je smjer povezan s jednim od pet elemenata i planetarnih utjecaja. Sjeveroistočni smjer (kut Ishanya) ima najveće značenje. Povezuje se s elementom vode i božanskom energijom. Preporučuje se da bude otvoren, lagan i čist kako bi se osigurao protok pozitivne energije. Kada je uravnotežen, privlači zdravlje, mir i prosperitet. Jugoistok, koji je povezan s elementom vatre, određuje položaj kuhinje, ognjišta, žitnica i oltara hramova.
Ayadi su sva matematički precizna mjerenja koja uključuju različite faktore kao što su dimenzije, proporcije i položaj objekata radi rezonancije i podudaranja s kozmičkim principima kako bi se analogijom uspostavila veza mikro i makrokozmosa.
Bhoomi poojan odnosi se na pripremu terena i zemljišta te obredni blagoslov mjesta gradnje da bi se uklonile negativne energije. Prednost se daje položaju koji je otvoren prema jugozapadu, s nagibom prema sjeveroistoku.
Yantre su geometrijski uzorci i dijagrami koji su od vitalnog značenja za usmjeravanje energije unutar građevine. Simetrija ističe ideju ravnoteže i stabilnosti, stvara osjećaj mira i spokoja jer usklađuje fizičku strukturu s kozmičkim principima te tako povećava vitalnu energiju prostora (pranu).
Moderna tumačenja i pseudoznanost
Materijalističko nerazumijevanje ekološke povezanosti svih planova života predstavlja Vastu shastru kao pseudoznanost, ali je istovremeno smatra unosnom i profitabilnom pa se oko toga razvio sustav površnih tumačenja i brzih rješenja.
No, primjena mudrosti Vastu shastre svjedoči o velikom poznavanju prirodnih zakona i stalnoj potrebi čovjeka da se poveže s kozmosom.
Iako je potekla iz Indije, Vastu shastra je snažno utjecala na arhitekturu jugoistočne Azije. Hramski kompleks Angkor Wat u Kambodži, koji se nalazi na popisu UNESCO-ove svjetske kulturne baštine, živa je demonstracija principa Vastu shastre. Angkor Wat s arhetipskim uzorkom koncentričnih pravokutnika, koji kao da nestaju prema nevidljivom središtu iz kojeg sve proizlazi, proteže se duž velike osi istok-zapad, ali gleda prema zapadu, jer je hram izvorno bio posvećen bogu Višnuu s kojim se povezuje zapadni smjer. Kompleks je usklađen s kretanjem Sunca, Mjeseca, Zemljinim magnetskim poljem i s pet elemenata (zemlja, voda, vatra, zrak, prostor). Da Vastu shastra nije samo skup graditeljskih smjernica, već duboko metafizičko znanje o prostornom planiranju koje Rgveda povezuje s božanstvom Vishwakarmom, “glavnim arhitektom svemira”, najbolje svjedoči sam Angkor Wat, zračeći veličanstvenom harmonijom koja poput mosta spaja vidljivi i nevidljivi svijet čovjeka i prirode.
Autor: Branko Zorić
