Augusta Rodina smatra se začetnikom modernog kiparstva. Osim skulpturom, bavio se i crtanjem, no danas se smatra jednim od najvećih kipara svih vremena. Učio je od svojih suvremenika, ali i proučavajući djela renesansnih majstora. U Michelangelovom stvaralaštvu pronalazi trajno nadahnuće. Omiljena tema bilo mu je ljudsko tijelo. Svojim je djelima nastojao prikazati tragiku ljudske egzistencije, ali i nutarnju istinu koja se nazire ispod forme.
William Turner, vodeći slikar engleskog romantizma, najveći pejzažist 19. stoljeća i najpoznatiji britanski slikar svih vremena. Kao predstavniku romantizma, glavni izvor nadahnuća bila je priroda sa svojim dramatičnim očitovanjima. Veličanstvenost prizora naglašava pomoću svjetla kojim je bio očaran i kojim je ispunjavao veliki prostor svojih slika. Zbog toga je nazivan slikarom svjetla i pretečom impresionizma.
Keltska tradicija, gotovo izumrla s Rimskim Carstvom, najduže se očuvala na britanskom i irskom otočju u vidu bardske umjetnosti. U keltskom društvu pjesnici ili bardi bili su zaduženi za čuvanje sjećanja i učenja o miru, istini i pravdi. Najvećim umijećem smatrali su sažeti određeni smisao u malo riječi, u obliku trijada, sjedinjujući pritom ljepotu s pravdom. Ideal barda ima korijene u pažljivom promatranju Prirode, a ključne sastavnice pjesničkog genija bile su: oko za vidjeti Prirodu, srce za osjetiti Prirodu i odlučnost za slijediti Prirodu.
Nastao kao odgovor na stanje suvremenog svijeta, južnoamerički koncept Buen Vivir naglašava da je neograničeni gospodarski rast utemeljen na iscrpljivanju prirodnih resursa neodrživ. Zagovara solidarnost i suživot unutar ljudske zajednice, harmoničan odnos s prirodnim okruženjem, dok prava pojedinaca podređuje pravima ljudske zajednice i Prirode. Koncept potekao od starosjedilačkih kultura poziva na promjenu stava: čovjek je dio prirode, nije njezin gospodar nego upravitelj. Buen Vivir nudi razboritu alternativu nezasitnom rastu osuđenom na propast.
Albert Einstein je u nastupajućem dobu znanosti dao golemi doprinos njezinu razvoju. Ipak, njegovi su interesi i obzori nadilazili okvire moderne znanosti. U nastojanju da iza mnoštva raznolikih pojava dokuči zakone prirode, njegove su znanstvene teorije, posebno o prostoru i vremenu, imale polazište u filozofskim razmatranjima. Njegov temeljno filozofski pogled na svijet vidljiv je i u njegovim promišljanjima o čovječanstvu, životu i smrti.
Zimski solsticij označava najtamnije razdoblje u godini kada je Sunčevo svjetlo najslabije, dan najkraći, nakon čega nastupa preokret. Upravo taj trenutak preokreta religije mnogih kultura vežu uz rođenje bogova i velikih učitelja koji su svijetu donosili plamen svjetla, snagu preporoda i obnove. Različiti narodni običaji slave to nevidljivo događanje u prirodi. U starom Rimu to je bio rođendan Nepobjedivog Sunca. To je prigoda da i sami probudimo božansku iskru koju nosimo u sebi, svoje vlastito nepobjedivo Sunce.
Slikarstvo Warli dočarava tradicionalni način života istoimenog plemena iz zapadnog dijela Indije. Njegova glavna značajka jest jednostavnost prikaza i odsustvo živih boja; obično koriste bijeli pigment na zemljanoj podlozi. Slikarstvo Warli odražava njihovu sjedinjenost s ritmovima prirode i poštovanje temeljnih ekoloških principa: povezanosti i međuovisnosti čitavog života. Za njih je Zemlja živo biće koje treba štovati, a na život gledaju kao na dar koji treba slaviti.
Pogled na more nikoga ne ostavlja ravnodušnim, bilo da blista u jutarnjem suncu ili se zlati u sutonu, bilo da miruje u bonaci ili bjesni u oluji. Moćno je i nepredvidivo, zastrašuje, zadivljuje i zove… Vezuje se uz prvobitnu materiju, u svojim njedrima čuva sjećanje na prošla vremena i na začetke života. Njegov široki beskraj ispunjava neizrecivom čežnjom, kao i zvjezdano nebo. More je simbol vječnosti i beskonačnosti koji u čovjeku budi pjesnika i filozofa.
Pod proljetnim zrakama Sunca priroda se budi i oblači u zeleno, pokrećući novi ciklus života. Ekološki gledano, život se manifestira u složenoj mreži egzistencijalno povezanih živih bića, u kojoj svaka vrsta ima svoje mjesto i ulogu u cjelini prirode, pa tako i čovjek. Današnji svijet, u kojem se čovjek osilio i postavio kao gospodar prirode, udaljio se i otuđio od prirode i prirodnog. Srećom, raste broj onih koji svojom solidarnošću i humanošću teže vraćanju izgubljene ravnoteže. Oni su vjesnici obnove prirodnog suživota, oni su vjesnici proljeća.
Indijanci Lakota bili su pravi ljubitelji prirode. Voljeli su zemlju i sve stvari što pripadaju zemlji, a što su bivali