Različitost proizlazi iz prvotnog jedinstva koje je temelj različitosti. Kulturna raznolikost donosi širok spektar ideja, perspektiva i inovacija te doprinosi dinamičnijem, snažnijem i otpornijem društvenom sustavu. Bitno je prepoznati našu zajedničku ljudskost, a istovremeno cijeniti i koristiti najbolje iz različitih tradicija koje se međusobno nadopunjuju. Zato je potreban novi odgoj koji će očuvati i jedinstvo i različitost te voditi harmoniji suprotnosti.
Svemir promatran teleskopom i mikroskopom svemir je veličanstvenog i zadivljujućeg reda. Za mnoge beživotan, a za mudre svemir posvuda prisutnog Života, odnosno evoluirajuće svijesti koja se širi u rasponu od najjednostavnijih do najsloženijih oblika života. Sve je utjelovljenje jednog Duha, sve je povezano u simfonijsku cjelinu. Tek kada čovjek spozna sebe kao dio tog Duha, otkriva svoju bit i svrhu, a probuđena volja preuzima vodstvo i radi na dobrobit svih živih bića.
U prirodi u kojoj je sve uređeno svrsishodno i podvrgnuto višem redu u korist cjeline, puno je primjera međusobnog pomaganja, a najčešće se navodi požrtvovnost mravi i pčela, pa čak i mikroba. Nesebično djelovanje na dobrobit drugih, uz žrtvovanje vlastitih interesa i bez očekivanja ičega zauzvrat, nije samo ljudska osobina. Altruizam nas usklađuje s pulsiranjem srca Prirode te može izvesti čovječanstvo iz sadašnje slijepe ulice na put prema svjetlijoj budućnosti.
Živimo u Sunčevom sustavu, u kojem životi, zdravlje i dobrobit svih živih bića ovise o Suncu. Uz tradicionalna znanja, jasan uvid u povezanost Sunca i čovjeka pružaju nam i najnovija otkrića znanosti na primjeru sinteze i djelovanja vitamina D. Pod utjecajem Sunčevih zraka, u koži se stvara vitamin D koji je neophodan za očuvanje zdravlja. Moderna pandemija njegova nedostatka pripisuje se sve dužem boravku u zatvorenom prostoru i nedovoljnom izlaganju Suncu.
Znanost i religija različitim putevima pristupaju jednoj te istoj krajnjoj stvarnosti – zagonetki Boga. Znanstvenici se slažu s teolozima o postojanju nevidljive pokretačke sile i zakona prirode i, premda znanost skida neke od velova tajni prirode, ne otkriva smisao postojanja ni krajnji misterij Boga. Najveći znanstvenici prepoznaju važnost dijaloga između znanosti i religije jer se one međusobno nadopunjuju u zajedničkoj težnji za temeljnom istinom.
Hermetizam je filozofsko-religijsko učenje utemeljeno na grčkom tumačenju drevne egipatske religije, koje je dalo ključni poticaj renesansi – obnovi čovjeka i svijeta. Hermetizam polazi od duboke povezanosti čovjeka i kozmosa te postavlja pitanja o izvoru i cilju ljudskog života: tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo? Ovo nas učenje podsjeća na potrebu usmjeravanja naše svijesti od zemlje prema nebu, od prolaznog prema vječnom.
Zaratustra reformira staroiranski mazdaizam u monoteističku religiju s vrhovnim bogom Ahura Mazdom. U vidljivom svijetu Ahura Mazdu predstavlja na nebu Sunce, a na zemlji vatru te otud u zoroastrizmu kult vatre, simbola svjetla. Središnje mjesto u njegovu učenju zauzima Asha, put dobra, kozmičkog reda i morala. Zaratustra uči da razlika između dobra i zla nije čovjeku dana rođenjem, već se stječe učenjem i da ljudi biraju strane svojim mislima, riječima i djelima.
Ples, izvorno obrednog karaktera, bio je način održavanja veze između zemlje i neba, a svaki drugi oblik plesa iz njega je izveden. Njemački učitelj baleta i koreograf Bernhard Wosien u narodnim je kolima prepoznao arhetipsku snagu plesa u krugu, na temelju kojeg je osmislio moderni oblik svetog plesa. Ples u krugu oživotvoruje kolo života, vječno kretanje oko njegova središta, te budi sjećanje na prvotno jedinstvo i povezanost s božanskim.
Atenska škola, monumentalno remek-djelo velikana renesanse Rafaela Santija nadahnuto je idealima klasične Grčke i Rima. U mnoštvu prikazanih humanista i filozofa od antike do renesanse Rafael je objedinio različita filozofska strujanja. Središnje mjesto dao je Platonu i njegovom učeniku Aristotelu koji su obilježili zapadnu kulturu sve do današnjih dana. Djelo simbolizira humanizam renesanse koji je omogućio procvat umjetnosti, znanosti i kulture te odiše ljepotom, harmonijom i svijesti o dostojanstvu ljudskog bića.
Ljepota je apstraktan pojam, neshvatljiv bez prijenosa u vidljiv oblik. Da bi umjetnik mogao izraziti ljepotu, potrebna mu je odgovarajuća tehnika. No, tehnika sama po sebi je beživotna bez pravog nadahnuća, bez doticaja ljepote. Zadivljen pogled, nutarnji ili vanjski, otkriva umjetniku nove nijanse, nove tajne prirode koje se pokazuju kao ljepota. Sve izranja iz neiscrpnog misterija prirode koja nas podučava da tehniku treba staviti u službu ljepote, da forma ne zasjeni nebeski sadržaj koji dušu uzdiže u visine.