Svestran poput renesansnih velikana, Ivan Meštrović je jedan od najpoznatijih hrvatskih umjetnika u svijetu.

Činjenica je, kako tvrdi Davor Stipan u “Studiji o Meštrovićevoj arhitektonskoj ostavštini”, da se njegov arhitektonski opus često marginalizira u usporedbi s izvanrednim kiparskim stvaralaštvom, ali njegova arhitektura, koja se odlikuje usklađenošću s ambijentom i pejzažem, pruža uvid u jedan novi svijet prostora, volumena i oblika te predstavlja svojevrstan doprinos nacionalnoj i europskoj arhitekturi prve polovice dvadesetog stoljeća.

Meštrović je, naime, paralelno sa studijem kiparstva u Beču završio i dvije godine studija arhitekture te se tako i pobliže upoznao s arhitektonskim strujanjima secesije. Vodeći umjetnici tog umjetničkog smjera podržavali su dvije bitno različite struje. Prva se zalagala za polikromiju, biomorfne oblike i vijugave linije (u skladu sa secesijskim predodžbama dekorativnosti), dok je druga težila pročišćenim geometrijskim formama. Meštrović je uglavnom preferirao drugi pristup.

U njegovoj arhitekturi, koja bi se mogla nazvati klasicizmom monumentalnog obilježja (uporaba stupova, kupola, niša), često se nazire i utjecaj srednjovjekovnog sakralnog graditeljstva Dalmacije, kao i egipatskog monumentalnog spiritualizma.

Na kompleksnijim arhitektonskim zadacima Meštrović je surađivao s profesionalnim arhitektima (Bilinić, Horvat, Kovačić, Ibler…) koji su pomagali razrađivati njegove idejne zamisli.

Za svoje je građevine, osim usklađenosti s ambijentom, kad god je bilo moguće birao posebna, istaknuta mjesta, tako da se njegovim objektima vrlo često prilazi stepenicama. Posebnu pozornost pridavao je materijalima koje je koristio. Obožavao je kamen i bio na neki način opčinjen plemenitom plohom klesanca, pa nam često nudi gola pročelja glatkih stijena na kojima je savršena obrada površine jedini, ali izuzetno efektan ukras.

Meštrovićev arhitektonski opus, iako ne tako impresivan poput kiparskog, nije zanemarujući. Ostavio je čitav niz radova, najviše na prostoru bivše Jugoslavije, ali i drugdje. Pri tome prednjače Split i Zagreb koji oba nose epitet Meštrovićeva grada.

Darovnica hrvatskom narodu

Svoju je domovinu zadužio ne samo likovnim, političkim i društvenim djelovanjem, već i Darovnicom od 31. siječnja 1952. godine kojom hrvatskom narodu daruje svoje kuće u Zagrebu i Splitu, crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama te zapadni dio splitskog imanja Crikvine-Kaštelet, uz pripadne građevine i umjetnine.

Galerija Meštrović

Velebna rezidencija na splitskim Mejama bila je namijenjena za ljetni boravak obitelji, atelje i galerijski prostor. Gradila se od 1931. – 1939. godine. Tu je ostvarena Meštrovićeva početna ideja vile u kojoj su inkorporirani prostori za stanovanje, rad i izlaganje.

Nakon puno skica, elaborata i uz pomoć arhitekata L. Horvata i H. Bilića, umjetnik je 1931. godine započeo s izgradnjom istočnog krila.

Krajnji rezultat je sjajno bijeli simetrični stereometrijski blok koji povezuje istočno i zapadno krilo, polegnut nad monumentalnim stubištem. Pročelje je rađeno u bijelom bračkom kamenu bez ukrasa, a središnji je dio izveden kao trijem s osam jonskih stupova pa je dobivena i terasa kata.

Postepeni uspon do ulaza daje ovoj prelijepoj vili neodoljiv element teatralnosti, kao da ulazimo u jedan drugi svijet. Prepoznali su to i splitski kazališni umjetnici pa se tamo tijekom godina održao čitav niz kazališnih predstava Splitskog ljeta.

U početnoj verziji su u prizemlju bili atelje i radna soba, na katu stambeni prostor, a 1935. godine su izvan kompleksa vile podignute još dvije radionice. Danas je, naravno, prostor preuređen i prenamijenjen u muzej – Galeriju Meštrović.

Meštrovićeve Crikvine – Kaštelet

Renesansni ljetnikovac je sakralno-umjetnička cjelina na poljoprivrednom imanju s ostacima građevina obitelji Capagrosso iz 16. stoljeća, a smatra se da je izvorno obilježje fortifikacijsko, podignuto u doba kada su Turci napadali splitsku okolicu.

Godine 1939. imanje je kupio Meštrović sa svojim bratom i prilagodio ga svojim potrebama. Tlocrtna osnova je ostala sačuvana, ali izmjenama i novogradnjama promijenjeni su gabariti, a i prvobitna funkcija.

U dvorištu je postavljen trijem na stupovima za izloške skulptura. Upotrijebivši kamen starog objekta, crkve, izgradio je crkvicu Sv. Križa i pretvorio je u izložbenu dvoranu svojih drvenih skulptura s motivima iz Kristova života.

Otuda i naziv koji je osmislio sam Ivan, Crikvine, tj. ostaci starih crkava. Crikvine su bar djelomično primjer obnove zanemarene baštine s malim konzervatorskim propustima. Nakon prelaza u vlasništvo NRH 1952. godine, ustalio se naziv Kaštelet.

Crkvicu i njezin sadržaj namijenio sam našem narodu, u prvom redu njegovim širim slojevima, koji kako znadete živi još uvijek u svojim vjerskim tradicijama, pa je moja želja bila da i taj svijet nađe svoje zadovoljstvo, a ne samo oni koji su u umjetnosti izobraženi. (Iz pisma Ivana Meštrovića Cviti Fiskoviću
od 3. siječnja 1955.)

Obiteljska kuća i atelje u Zagrebu

Objekt iz 17. stoljeća adaptiran je u prostor za stanovanje i atelje u kojem se čuva bogata umjetnikova osobna arhiva. U njoj je Meštrović živio od 1922. – 1942. godine.

Otavice – crkva Presvetog Otkupitelja

Mauzolej i grobnica kipara i najbližih članova obitelji građena je od 1926. do 1930. godine na brežuljku pokraj Otavica gdje se nalazi kuća obitelji Meštrović.

Građevinu tlocrtne osnove oktogona s upisanim križem koja je nadsvođena kupolom zamislio je Meštrović kao spoj memorijalnog, umjetničkog i sakralnog. Izgrađena je od lokalnog kamena sa Svilaje. Korišteni su elementi antičke tradicije uz obilježja secesije. Zaštićena je 1996. kao spomenik kulture.

Osim ovih građevina koje su dar Hrvatskoj, spomenut ćemo samo još nekoliko iznimnih Meštrovićevih arhitektonskih ostvarenja.

Dom likovnih umjetnika u Zagrebu

Jedna od Meštrovićevih najvažnijih arhitektonskih građevina javne namjene je svakako Dom likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Rađen je po Meštrovićevim idejnim skicama, a detaljne planove razradili su arhitekti H. Bilinić i L. Horvat. Na širokom prostoru slobodnog trga Meštrović je u centar postavio građevinu kružnog tlocrta s pročeljem koje je okruženo nizom stupova pravokutnih presjeka. Krovište je centralna kupola na prstenastom okviru.

Rotonda iz Doma hrvatskih likovnih umjetnika prethodnica je nekih poznatih, kasnije izgrađenih svjetskih građevina jer spada među prve galerije u kojima se ide kružno u razgledanje eksponata.

Mauzolej obitelji Račić (“Gospa od Anđela”) u Cavtatu

Ovo je prvo realizirano Meštrovićevo arhitektonsko djelo. Smatra se jednim od njegovih najvećih dostignuća na tom području. Uz suradnju niza kipara i klesara, ovdje je postignut jedinstven spoj arhitekture i ambijenta. Središnja građevina glatkih vanjskih zidova odijeljenih masivnim vijencem od stepeničaste kupole (tipa dvostruke ljuske) koja završava plitkom lanternom, efektno se uklapa u pejzaž. Ortogonalnog tlocrta, građena je od bijelog bračkog kamena, a u čitavoj građevini nema niti jednog komada drva ili nekog drugog materijala osim bronce od koje su napravljena vrata i zvono na vrhu. Na zvonu je upisana Meštrovićeva misao: Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan.

Na Međunarodnoj izložbi moderne industrijske i dekorativne umjetnosti u Parizu 1925. godine za ovu je građevinu Meštroviću pripao Grand Prix. Jedan je od najljepših spomenika ljubavi i prijateljstvu.
Potrebno je spomenuti i zidni reljef Vrelo života, djelo nastalo u Beču kada je umjetnik imao samo dvadeset i četiri godine. Reljef je po autorovoj želji 1955. godine prebačen u Drniš, mjesto koje je prepoznalo njegov talent i poslalo ga u svijet.

Autor: Ines Bakalar Milatić