Slavljenje života u umjetnosti Warli
Slikarstvo Warli dočarava tradicionalni način života istoimenog plemena iz zapadnog dijela Indije. Njegova glavna značajka jest jednostavnost prikaza i odsustvo živih boja; obično koriste bijeli pigment na zemljanoj podlozi. Slikarstvo Warli odražava njihovu sjedinjenost s ritmovima prirode i poštovanje temeljnih ekoloških principa: povezanosti i međuovisnosti čitavog života. Za njih je Zemlja živo biće koje treba štovati, a na život gledaju kao na dar koji treba slaviti.
Botticelli – filozof ljubavi
Sandro Botticelli, talijanski slikar rane renesanse, uglavnom se bavio kršćanskim temama, no njegova remek djela Proljeće i Rođenje Venere nadahnuta su klasičnom mitologijom. Te slike istančane ljepote i bogatog simbolizma uprizorenje su načela neoplatoničke filozofije u čijem su središtu pozornosti ljepota i ljubav. Snažan podstrek za to dobio je u firentinskoj Platoničkoj akademiji koja je okupljala umjetnike, pisce, znanstvenike. Botticelli poput renesansnog maga čini da se kroz ono lijepo pojavi duhovno koje uzdiže dušu iz materijalnog u bezvremeni božanski svijet.
Balet – estetika u pokretu
Povodom Svjetskog dana plesa prenosimo intervju s Mirnom Sporiš, primabalerinom HNK-a u Zagrebu, koja iza sebe ima trideset godina iznimno plodonosnog umjetničkog rada. Balet, nastao na kraljevskim dvorovima, u sebi nosi klasičnost i estetiku pokreta, dok mu je ključan pojam vertikalnost. S izduženim, vretenastim linijama tijela te gracioznim pokretima, usmjeren je prema stapanju sa zamišljenim estetskim idealom. Kao neverbalna umjetnost, balet nadilazi kulturološke razlike i prenosi univerzalne ideje sklada i ljepote.
Mikromozaici – zaboravljena ljepota
Mozaike najčešće povezujemo uz stari Rim, no ta je tehnika doživjela vrhunac u Bizantu, kada kršćanstvo postaje službena religija, a narativni mozaici prekrivaju zidove, svodove i lukove bazilika. Najčešće teme su Krist, Bogorodica i ranokršćanski sveci. Tehnika slaganja poludragog kamenja i stakla različitih boja, veličina i oblika te milimetarskih zlatnih i srebrenih listića u sliku zahtijevala je izuzetnu vještinu. Mikromozaici, male prijenosne molitvene ikone koje stanu u dlan, ubrajaju se među najljepša ostvarenja Bizanta.
Stanislavski – glumom do istine
Konstantin Stanislavski, ruski režiser, glumac i teatrolog, istaknuta je ličnost glumačke umjetnosti XIX. i XX. stoljeća. Teatralna gluma njegova vremena koja je gotovo karikirala ljudska stanja i emocije nagnala ga je na uvjerljivo prikazivanje ljudskog iskustva. Razvio je umjetnost proživljavanja koja je zahtijevala uranjanje u djelo i lik te produbljenu psihološku interpretaciju da bi se poruke što bolje prenijele publici i potaknule njezin odziv. Metoda Stanislavskog imala je golemi odjek i promijenila je glumačku tehniku širom svijeta.
Tijelo i duša ljepote
U istinskoj umjetnosti estetika je neodvojiva od etičkog sadržaja. Time je ispunjena temeljna i krajnja svrha umjetnosti – doprinos čovjekovu ostvarenju. To je jedino moguće ako ona svojom ljepotom i nevidljivom biti rezonira s onim najplemenitijim u nama. Preduvjet za to razvoj je vrlina koje omogućuju prepoznavanje onog lijepog i dobrog pa je tako estetsko obrazovanje put buđenja uspavane duše i njezina priprema za usvajanje ljepote.
Ples života
Osnovna karakteristika plesne umjetnosti, kao i života, jest pokret. Iako je u plesu pokret ključan, najdojmljiviji su mir i sigurnost plesača, kao plod nadvladavanja vlastitih fizičkih i mentalnih ograničenja. Dobar plesač izvanjskom lakoćom i mekoćom odražava nutarnju čvrstinu. Ples života, koji je poput prirodnog plesa između rođenja i smrti, također iziskuje da razvijemo snažan i stabilan unutarnji oslonac koji će nam omogućiti veće samopouzdanje i lakše nošenje s izazovima života.
Kintsugi – umjetnost zlatnih spojeva
Kintsugi, umijeće popravljanja dragocjene čajne keramike, jedan je od izraza tankoćutne japanske estetike. Mjesto loma spaja se lakom s primjesom zlata što joj daje dodatnu vrijednost i ljepotu. No, kintsugi je i životna filozofija. Napuknuća, okrhnuća i ožiljke koje vrijeme i život ostavljaju na predmetima i ljudima smatra se prirodnim slijedom događaja. Čovjek ih treba prihvatiti kao izvojevane životne bitke koje su ga učinile jačim, otpornijim i bogatijim za pokoje zlatno zrnce životne mudrosti.
Izvori plesa
Ples je oduvijek i posvuda bio sastavni dio sakralnih svečanosti i predstavljao način ostvarenja veze s ritmom prirode. Pripisivalo mu se božansko porijeklo i povezivalo ga se s prvobitnim pokretom stvaranja univerzuma. Odrazom tog praplesa Grci su smatrali i putanje zvijezda, što su nazivali "kozmičkim plesom". Ples je bio način nadilaženja trenutne stvarnosti i obnavljanja snage za započinjanje novog ciklusa života, bilo na nebu ili na zemlji.
Harmonija – sklad raznolikosti
Harmoniju kao sklad suprotnosti i jedinstvo raznolikosti, suglasje ili suzvučje, najlakše opažamo u samoj prirodi, ali i u svakoj harmoničnoj umjetničkoj formi. Pitagorejci su poučavali da je univerzum jedinstvena harmonična cjelina, i da je svrha čovjekova života svjesno sudjelovanje u njezinom održavanju. Za to je potreban ustrajan rad na harmoniziranju vlastitih misli, riječi i djela, kao preduvjet ostvarenja sklada s drugima i krajnjeg usklađivanja s nečujnom nebeskom harmonijom.
Secesija
Secesija, stilski pravac s prekretnice XIX. u XX. stoljeće, zahvatila je cijelu Europu i prožela je sve umjetničke grane, a posebno upečatljiv trag ostavila je u arhitekturi i primijenjenoj umjetnosti. Umjetnici nadahnuće pronalaze u prirodi; oponašajući njezine forme ostvaruju spoj lijepog i korisnog. Secesija se javlja kao odgovor na industrijalizaciju i bezlične proizvode masovne proizvodnje. Njezini pokretači rade na oživljavanju umjetničkih obrta te stvaranju predmeta oblikovanih ljudskom rukom, u nastojanju da oplemene čovjekov život.
Klizalište
Klizališta, dio gradskih zimskih čari, već i letimičnom pogledu otkrivaju tri kruga klizača. Početnici se drže ograde i tek nakratko okušaju na ledu; oni u drugom krugu uče osnove samostalnog kretanja, dok središnji krug formiraju iskusni klizači. Pažljiviji pogled otkriva da je vježbanje, padanje i ustajanje sastavni dio procesa učenja i da postoji jasna analogija između umijeća klizanja i umijeća življenja, te da od sklada klizališta možemo izvući životne pouke.