William Turner, vodeći slikar engleskog romantizma, najveći pejzažist 19. stoljeća i najpoznatiji britanski slikar svih vremena. Kao predstavniku romantizma, glavni izvor nadahnuća bila je priroda sa svojim dramatičnim očitovanjima. Veličanstvenost prizora naglašava pomoću svjetla kojim je bio očaran i kojim je ispunjavao veliki prostor svojih slika. Zbog toga je nazivan slikarom svjetla i pretečom impresionizma.
Katedralu sv. Jakova u Šibeniku, građenu u kasnogotičko-renesansnom stilu, UNESCO je 2001. godine uvrstio u popis svjetske spomeničke baštine. Izgradnja katedrale potrajala je čitavo stoljeće, a svoj izgled najviše duguje Juraju Dalmatincu koji ju je svojim inventivnim rješenjima učinio jedinstvenom u odnosu na druge europske katedrale i kršćanske crkve. Priča o izgradnji šibenske katedrale svjedoči o golemoj volji i trudu uloženom za ostvarenje takvog bisera utkanog u kulturnu baštinu Hrvatske.
Klasična glazbena djela odišu jednostavnošću, jasnoćom i skladom. Njihovi suptilni zvučni oblici satkani od harmoničnih i proporcionalnih odnosa najveći su doseg u približavanju arhetipu Ljepote. Klasična djela stvaraju utisak bezvremenosti jer slijede zakone srodne vječnim zakonima prirode. Ona su povratak bitnome te obogaćuju izvođača i publiku. Tako se i život čovjeka koji u svoja djela nastoji utiskivati vječne vrijednosti može nazvati klasičnim putovanjem. To pojedinca čini plemenitim, a društvo etičnim.
U istinskoj umjetnosti estetika je neodvojiva od etičkog sadržaja. Time je ispunjena temeljna i krajnja svrha umjetnosti – doprinos čovjekovu ostvarenju. To je jedino moguće ako ona svojom ljepotom i nevidljivom biti rezonira s onim najplemenitijim u nama. Preduvjet za to razvoj je vrlina koje omogućuju prepoznavanje onog lijepog i dobrog pa je tako estetsko obrazovanje put buđenja uspavane duše i njezina priprema za usvajanje ljepote.
Harmoniju kao sklad suprotnosti i jedinstvo raznolikosti, suglasje ili suzvučje, najlakše opažamo u samoj prirodi, ali i u svakoj harmoničnoj umjetničkoj formi. Pitagorejci su poučavali da je univerzum jedinstvena harmonična cjelina, i da je svrha čovjekova života svjesno sudjelovanje u njezinom održavanju. Za to je potreban ustrajan rad na harmoniziranju vlastitih misli, riječi i djela, kao preduvjet ostvarenja sklada s drugima i krajnjeg usklađivanja s nečujnom nebeskom harmonijom.
Ivan Meštrović, kipar, arhitekt, pisac, naš veliki umjetnik bogate i raznolike djelatnosti, za svoj je rad dobio brojna domaća i međunarodna priznanja. Vlastiti izraz pronalazi neumorno tragajući ne za originalnosti, već za suštinom i sadržajem. Naglašavao je da pravo umjetničko stvaralaštvo treba otkrivati ono što drugi ne znadu i ne vide te da istodobno treba biti i pjesma i molitva, izvan vremena i prostora. Njegov doprinos umjetnosti nalazi se u snazi kojom je univerzalne ljudske težnje i vrijednosti majstorski ovjekovječio u svojim djelima.
U prirodi ne postoji čista improvizacija ni slučajnost, već vladaju njeni zakoni. Jedan od njih je zakon podudarnosti prema kojem se sve što se pojavljuje u velikom, pojavljuje i u malom, u vidljivom i u nevidljivom, odnosno kako gore, tako dolje. Zakon podudarnosti omogućuje nam pristup stvarnosti, posebno posredstvom umjetnosti koja dira nutarnje strune ljudskog bića i može nas uzdići do uzvišenih stanja svijesti te nam približiti arhetipski svijet.
Inspiracija, pokretačka snaga svih istinski velikih djela ljudskog duha, poticaj je koji dolazi iznutra. Podrazumijeva svijest odmaknutu od onog svakodnevnog i usmjerenu vertikalno, na svijet ideja. Tada se postaje prijemnikom suptilnijeg i savršenijeg svijeta i tako nadahnuti postajemo provodnici onog lijepog i dobrog. Na nama je da razvijamo sposobnost primanja i prenošenja, da otvorimo vrata inspiraciji.
Sve prisutniji fenomen virtualnih zabava i druženja priziva u sjećanje građanske salone i seoska prela i sjela kada su se ljudi okupljali i bili stvaralački aktivni i kreativni. Umjetnost je tada bila dio društvenog života, zajedno se plesalo i pjevalo u različitim prigodama. Svijet kao da je izgubio čar jer smo se danas ograničili na pasivno konzumiranje umjetnosti, bez vlastitog doprinosa. A smisao je umjetnosti da nas oplemenjuje, produhovljuje, istančava naš karakter kao i našu okolinu. Posebno kada smo i sami aktivni, kada probudimo umjetnika u sebi.
Michelangelo Buonarroti, renesansni slikar, kipar i arhitekt, jedan je od najsvestranijih i najupečatljivijih umjetnika svih vremena. Pohađao je neoplatoničku firentinsku Akademiju gdje su ga poučavali najveći filozofi toga doba. Uz njihovu pomoć te posredstvom bogate umjetničke zbirke i knjižnice Medicija, stekao je široko znanje i duboke uvide. Njegova su izvanredna djela spoj inspiracije, spoznaje i tehnike, a njihova svježina i jednostavnost odražavaju izvore neprolazne ljepote.