Bili mi toga svjesni ili ne, uronjeni smo u svijet zvukova. Svaki zvuk u fizičkom svijetu budi odgovarajući zvuk u nevidljivom i stavlja u pokret određenu skrivenu snagu prirode. Stoga je glazba izvorno bila instrument komunikacije s duhovnim svijetom, a korištena je i kao sredstvo za postizanje sklada između duše i tijela, što danas opet postaje aktualno. Glazba utječe na nas na različite načine i može biti sredstvo usavršavanja pa je zato važno što slušamo.
Harmonija i ljepota čine se nespojivima sa znanošću, no znanost je u svojoj najdubljoj dimenziji potraga za harmonijom, redom i ljepotom koji su utkani u samu prirodu. Otkrića velikih znanstvenika često nisu vođena samo logikom i eksperimentima, nego i prepoznavanjem harmonije i ljepote u prirodi. Otkrivajući harmoniju i ljepotu kao izraze božanskog, znanost se ne zaustavlja na tehničkom znanju. Ona postaje put prema božanskom, kao i prema vlastitoj biti.
Znanost je na brojne načine doprinijela dobrobiti čovječanstva i neprestano širi naše horizonte. Pomaže nam bolje razumjeti svijet u kojem živimo te utječe na naš način života i sustav vrijednosti. Predano znanstveno istraživanje formira osobnost, pokreće volju, intuiciju, kontemplaciju i uzdiže prema transcendentnim moralnim vrijednostima. Etika daje kriterije za ispravno djelovanje pa je sprega znanosti i etike ključna za osiguranje da znanstveno znanje služi dobrobiti čovječanstva.
Vastu shastra, drevno vedsko arhitektonsko i graditeljsko nasljeđe, povezuje različite grane znanosti s umjetnosti. U stvaranju čovjekova životnog prostora polazi od povezanosti svega u svemiru te uzima u obzir međudjelovanje različitih sila prirode koje imaju izravan utjecaj na naše fizičko i duhovno blagostanje. Građevine podignute prema tim principima svjedoče o danas uglavnom izgubljenom znanju o harmonizaciji čovjeka sa suptilnijim dimenzijama postojanja.
U drevnoj Indiji, pjesme, himne i epovi učili su se napamet, pjevali i prenosili s generacije na generaciju. Autorstvo se pripisivalo božanskoj inspiraciji, pjesnici su se smatrali prenositeljima božanske poruke. Pjesnička riječ bila je vezana uz glazbu i pjevanje, svaki je pjesnik bio i pjevač i skladatelj. Indijska poezija koja je prožeta duhovnošću i koja prenosi bogat i mnogostran doživljaj svijeta bila je način otvaranja svijesti prema Istini, Bogu, Stvarnosti.
Hermetizam je filozofsko-religijsko učenje utemeljeno na grčkom tumačenju drevne egipatske religije, koje je dalo ključni poticaj renesansi – obnovi čovjeka i svijeta. Hermetizam polazi od duboke povezanosti čovjeka i kozmosa te postavlja pitanja o izvoru i cilju ljudskog života: tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo? Ovo nas učenje podsjeća na potrebu usmjeravanja naše svijesti od zemlje prema nebu, od prolaznog prema vječnom.
Cvijeta Zuzorić, čuvena po ljepoti i učenosti, okupljala je kulturni krug svojih suvremenika s kojima je raspravljala o umjetnosti, filozofiji, pjesništvu. Mnogi su joj posvetili svoja djela, slavili je u pjesmama i prozi i učinili legendarnom. Vremenom je postala simbol ženske renesansne poezije u Hrvatskoj. Budući da njezini stihovi nisu pronađeni, ostaje otvoreno pitanje je li Cvijeta doista bila pjesnikinja ili muza, ideal renesansne dame.
Veličanstvene vertikalnosti, gotičke katedrale sinteza su matematičkih i astronomskih spoznaja te graditeljskih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, grandioznim portalima, stupovima i svodovima te magičnom svjetlošću vitraja koja obasjava njihovu unutrašnjost, omogućavaju susret čovjeka s vlastitom biti, usmjeravajući ga prema vječnosti.
Nekadašnji butanski ministar obrazovanja Thakur S. Powdyeli autor je vizije holističkog obrazovanja opisane u knjizi My Green School. Njegova vizija dio je butanskog koncepta "bruto nacionalne sreće (BNS)" koji, pored materijalnih, uzima u obzir i nematerijalne potrebe ljudskog bića od kojih je univerzalna postizanje sreće. Powdyelijeva "Zelena škola" radi na obnovi obrazovanja kao instrumenta za procvat plemenitih vrijednosti u čovjeku i društvu, u cilju izgradnje boljeg svijeta.
Predromanika obuhvaća vremenski raspon od kraja 6. stoljeća do punog procvata romanike početkom 10. stoljeća. Tijekom tog razdoblja dolazi do prožimanja i stapanja antičkih kulturnih elemenata s kršćanskim svjetonazorom i nasljeđem uglavnom germanskih naroda. Stoga se predromanika očituje u raznolikosti regionalnih i lokalnih obilježja, a zajedničko joj je izgradnja crkvi i samostana koji postaju oaze kulturne i umjetničke aktivnosti.