Zmajeva špilja na otoku Braču nekada je bila obitavalište kršćanskih pustinjaka posvećenih molitvi. Poznata je po reljefima na stijenama, među kojima naročito privlači pozornost isklesani zmaj. Dio reljefa nesumnjivo pripada kršćanskoj tradiciji, dok je motiv zmaja po svoj prilici nasljeđe poganskoga vremena, kada su špilje služile za obrede inicijacije. Ipak, teško je preciznije odrediti vremensko, stilsko i simboličko podrijetlo reljefa.
Kada su stigli u Ameriku, Europljani su vjerovali da su otkrili novi kontinent i potpuno novi svijet. Prva svjedočanstva o američkim starosjedilačkim kulturama, oblikovana europocentričnim stavom, prikazivala su ih kao "primitivne". Kasnija arheološka otkrića pokazala su da su se na američkom kontinentu tisućljećima razvijale iznimno napredne kulture i civilizacije. Mnogi aspekti njihove prošlosti još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni te i dalje ostaju zagonetka.
Veličanstvene vertikalnosti, gotičke katedrale sinteza su matematičkih i astronomskih spoznaja te graditeljskih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, grandioznim portalima, stupovima i svodovima te magičnom svjetlošću vitraja koja obasjava njihovu unutrašnjost, omogućavaju susret čovjeka s vlastitom biti, usmjeravajući ga prema vječnosti.
U srcu Sahare, najveće pustinje na Zemlji, usred nepreglednog pješčanog prostranstva nalaze se geološka i antropološka svjedočanstva drukčije prošlosti. Nekada je obilovala rijekama i jezerima, florom i faunom, a pretpovijesni crteži opisuju religijske i plemenske svečanosti te prizore iz svakodnevnog života. Pustinja se i dalje širi kao posljedica prirodnog, nepoznatog uzroka, no sve pojave, pa i klimatske, odvijaju se ciklički, u određenom ritmu, stoga je za očekivati da će Sahara opet jednom u dalekoj budućnosti bujati životom.
Ukorijenjeno je mišljenje da je čovjek kamenog doba živio u špiljama, zbog čega je nazvan špiljskim čovjekom, te da crteži u špiljama predstavljaju prizore iz lova. Međutim, otkrića iz posljednjeg desetljeća 20. stoljeća donose novo viđenje prapovijesti. Sada znamo da je čovjek kamenog doba imao umjetnost visoke estetike i posjedovao kultove, najrazličitija znanja i tehnološke vještine. Sve su glasnije pretpostavke znanstvenika da su oslikane mreže hodnika i dvorana služile u inicijatske svrhe. Ova otkrića mogla bi izmijeniti uvriježene stavove.