Veličanstvene vertikalnosti, gotičke katedrale sinteza su matematičkih i astronomskih spoznaja te graditeljskih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, grandioznim portalima, stupovima i svodovima te magičnom svjetlošću vitraja koja obasjava njihovu unutrašnjost, omogućavaju susret čovjeka s vlastitom biti, usmjeravajući ga prema vječnosti.
U srcu Sahare, najveće pustinje na Zemlji, usred nepreglednog pješčanog prostranstva nalaze se geološka i antropološka svjedočanstva drukčije prošlosti. Nekada je obilovala rijekama i jezerima, florom i faunom, a pretpovijesni crteži opisuju religijske i plemenske svečanosti te prizore iz svakodnevnog života. Pustinja se i dalje širi kao posljedica prirodnog, nepoznatog uzroka, no sve pojave, pa i klimatske, odvijaju se ciklički, u određenom ritmu, stoga je za očekivati da će Sahara opet jednom u dalekoj budućnosti bujati životom.
Ukorijenjeno je mišljenje da je čovjek kamenog doba živio u špiljama, zbog čega je nazvan špiljskim čovjekom, te da crteži u špiljama predstavljaju prizore iz lova. Međutim, otkrića iz posljednjeg desetljeća 20. stoljeća donose novo viđenje prapovijesti. Sada znamo da je čovjek kamenog doba imao umjetnost visoke estetike i posjedovao kultove, najrazličitija znanja i tehnološke vještine. Sve su glasnije pretpostavke znanstvenika da su oslikane mreže hodnika i dvorana služile u inicijatske svrhe. Ova otkrića mogla bi izmijeniti uvriježene stavove.