Hermetizam je filozofsko-religijsko učenje utemeljeno na grčkom tumačenju drevne egipatske religije, koje je dalo ključni poticaj renesansi – obnovi čovjeka i svijeta. Hermetizam polazi od duboke povezanosti čovjeka i kozmosa te postavlja pitanja o izvoru i cilju ljudskog života: tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo? Ovo nas učenje podsjeća na potrebu usmjeravanja naše svijesti od zemlje prema nebu, od prolaznog prema vječnom.
Rimski car-filozof Julijan, posljednji iz Konstantinove dinastije, bio je snažno nadahnut filozofsko-religijskom baštinom helenizma, osobito neoplatonizmom i mitraizmom. Na vlast dolazi u vrijeme kada stare tradicije blijede, ustupajući mjesto ranom kršćanstvu. Unatoč nepune dvije godine na čelu Carstva, ostao je zapamćen po pokušaju oživljavanja rimske tradicije i vraćanju nekadašnje slave Rima u svijetu koji se nepovratno mijenjao.
Rimsko pravo nije tek skup apstraktnih pravila jer rimski su pravnici stvarali pravo rješavanjem konkretnih slučajeva, rukovodeći se pri tome filozofskim idejama o pravu i pravednosti. Pod utjecajem grčke retorike i filozofije, počinju se oblikovati pravni pojmovi i pravna pravila. Rimski su pravnici zaslužni za stvaranje prava na čijim se temeljima razvilo važeće pravo europskih država, kao i suvremena pravna znanost.
Veličanstvene vertikalnosti, gotičke katedrale sinteza su matematičkih i astronomskih spoznaja te graditeljskih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, grandioznim portalima, stupovima i svodovima te magičnom svjetlošću vitraja koja obasjava njihovu unutrašnjost, omogućavaju susret čovjeka s vlastitom biti, usmjeravajući ga prema vječnosti.
Uskogrudno neprihvaćanje drugih i drugačijih postoji u različitim oblicima oduvijek. Stoga su moralna učenja svih filozofija i religija promicala toleranciju i bolje razumijevanje drugih. Rasizam kao ideologija razvio se u 18. stoljeću, stvorivši jaz između napredne Europe i ostatka svijeta. Iako naše razlike život čine bogatijim i življim, u današnjem svijetu iza privida otvorenosti i tolerancije izbija potisnuto neprihvaćanje. Razlike je potrebno prihvatiti jer svako ljudsko biće je različito, a čovječnost je zajednički korijen koji nas povezuje.
Kroz prizmu britanskog imperija umirovljeni general-pukovnik John Bagot Glubb 1976. piše esej Sudbina carstava. U njemu razmatra životni ciklus carstava kroz povijest i otkriva ponavljajući obrazac: uspon-procvat-dekadencija-raspad. Svako carstvo, nakon jedinstvenog i snažnog utjecaja na svijet, nestaje sa svjetske pozornice i ustupa mjesto drugom. Silazna putanja nastupa kad se zanemare čast, služba i dužnost. Njegova zapažanja su vrlo relevantna za današnji svijet koji se više oslanja na materijalne resurse, nego li na one nematerijalne koji doprinose kulturnom suživotu ljudi.
Kasno doba Rimskog Carstva početak je njegova kraja. Rimski duh tada žive carevi-vojnici ilirskog podrijetla. Jedan od njih bio je i Dioklecijan iz plemena Delmata koji je proglašen carem 284. godine. Uviđajući da je veličina Carstva izvor nestabilnosti, dijeli ga na istočni i zapadni dio, a ratnog druga Maksimijana proglašava suvladarom. Sam je vladao iz Nikomedije u današnjoj Turskoj. Vladavina mu je bila ispunjena ratovanjem, no ostao je zapamćen kao sposoban vojskovođa i državnik koji je reorganizacijom državne uprave produžio život Carstva.
Rimski amfiteatar u Puli, koji se od srednjovjekovlja naziva Arenom, remek je djelo antičke arhitekture. Započet je u vrijeme cara Augusta, a dovršen za Vespazijanove vladavine u I. stoljeću. U amfiteatrima su održavane gladijatorske i druge igre. Padom Rimskog Carstva gubi svoju funkciju i značaj, a njegov kamen postaje izvorom građevinskog materijala. U novije vrijeme brojna kulturna događanja vratila su Arenu u život, dok se istodobno nastavljaju restauratorsko-konzervatorski radovi.
Ime je sastavnica identiteta svakog čovjeka. U nekim je zajednicama ime bilo trajni pratilac i simbol osobnosti, a ponegdje se mijenjalo tijekom odrastanja. Uz davanje imena nekada su postojali zanimljivi običaji, jer se vjerovalo da ime može djetetu biti štit od svih zala te mu osigurati dobar život. Različite kulture i civilizacije imaju raznolike običaje nadijevanja imena. Proučavanjem osobnih imena, njihovim značenjima i podrijetlom bavi se lingvistička grana antroponimija.
Asseria je jedno od najvažnijih liburnskih i kasnije rimskih naselja na zadarskom području. O prosperitetu grada svjedoče bedemi i gradska vrata te kamenoklesarski radovi od kojih su najdojmljiviji cilindrični nadgrobni spomenici – liburnski cipusi. Raspadom Rimskog Carstva ovaj nekoć velebni grad propada te je u VII. st. gotovo u potpunosti napušten. No, teško je pretpostaviti što se sve krije pod ruševinama, unutar megalitskih obrambenih zidina jer je Asseria još uvijek tek djelomično istražena.