Veličanstvene vertikalnosti, gotičke katedrale sinteza su matematičkih i astronomskih spoznaja te graditeljskih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, grandioznim portalima, stupovima i svodovima te magičnom svjetlošću vitraja koja obasjava njihovu unutrašnjost, omogućavaju susret čovjeka s vlastitom biti, usmjeravajući ga prema vječnosti.
Klasično razdoblje Grčke označava puni procvat grčke kulture na umjetničkom, filozofskom i znanstvenom planu. Utemeljena na čvrstim i jasnim pravilima, klasična remek-djela harmonično objedinjuju estetske i etičke vrijednosti te odišu pravom mjerom, redom, skladom i ljepotom. Ona potiču na dobro i lijepo i do danas su nam ostala svjetionik i putokaz. Stvarni uzroci tog blistavog procvata sežu u arhajsko doba i izviru iz jedinstvenog, univerzalnog vrela koje nadahnjuje sva bezvremena djela.
Grčki hram svojom arhitekturom predstavlja vrhunac klasičnog graditeljstva, ali i klasičnog idealizma koji se bavi idealnom formom hrama i idealnom formom ljudskog tijela. Grčki su mislioci otkrili da postoje iste zakonitosti unutar čovjeka i prirode te da harmonični razmjer zlatnog reza postoji u prirodi kao i u mjerama ljudskog tijela. Taj je razmjer postao osnova za proporcioniranje hrama. Stoga je grčki hram istovremeno simbolička slika čovjeka i slika prirode, odnosno svijeta, što govori o dubini i širini imaginacije starih Grka.
Velike kulture stvorile su umjetnička djela nenadmašne ljepote, jer su njihovi umjetnici uspjeli u naš svijet unijeti djeliće nebeske harmonije.