Zmajeva špilja na otoku Braču nekada je bila obitavalište kršćanskih pustinjaka posvećenih molitvi. Poznata je po reljefima na stijenama, među kojima naročito privlači pozornost isklesani zmaj. Dio reljefa nesumnjivo pripada kršćanskoj tradiciji, dok je motiv zmaja po svoj prilici nasljeđe poganskoga vremena, kada su špilje služile za obrede inicijacije. Ipak, teško je preciznije odrediti vremensko, stilsko i simboličko podrijetlo reljefa.
Veličanstvene vertikalnosti, gotičke katedrale sinteza su matematičkih i astronomskih spoznaja te graditeljskih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, grandioznim portalima, stupovima i svodovima te magičnom svjetlošću vitraja koja obasjava njihovu unutrašnjost, omogućavaju susret čovjeka s vlastitom biti, usmjeravajući ga prema vječnosti.
Predromanika obuhvaća vremenski raspon od kraja 6. stoljeća do punog procvata romanike početkom 10. stoljeća. Tijekom tog razdoblja dolazi do prožimanja i stapanja antičkih kulturnih elemenata s kršćanskim svjetonazorom i nasljeđem uglavnom germanskih naroda. Stoga se predromanika očituje u raznolikosti regionalnih i lokalnih obilježja, a zajedničko joj je izgradnja crkvi i samostana koji postaju oaze kulturne i umjetničke aktivnosti.
Osobitost rane budističke arhitekture su samostani i hramovi izdubljeni u stijenama. U razdoblju od oko II. stoljeća prije Krista do VII. stoljeća poslije Krista u zapadnoj je Indiji nastalo oko osamsto takvih pećina. One iz Ajante ubrajaju se među najljepše.