Categories: Hrvatska baština|Tags: 10-2024, antička tradicija, apsida, astronomija, Benediktinci, bizantska kultura, bratovštine, cehovi, četiri elementa, četiri strane svijeta, completarium, crkva sv. Jurja, crkva sv. Križa u Ninu, crkva sv. Trojice u Splitu, dalmatinska obala, Dan sv. Dujma, ekvinocijska zraka, ekvinocijske točke, franačka kultura, geometrija, graditeljske škole, građevinski oblik, Hrvati, hrvatska kneževska država, hrvatski narodni vladari, kamene crkve, kameni kalendar, kružnica, kupola, kvadrat, kvadratni križ, labirint, ljetni i zimski solsticij, matematički tekstovi, matematički zakoni, nebo, Nona, osmerolisni tlocrt, pokrštavanje, pravokutnik, predromanika, prima, proljetni i jesenji ekvinocij, rani srednji vijek, redovnički pravilnik, Regule, ritam čovjeka, ritam prirode, romanika, Rovanjska, sakralne građevine, samostan Monte Cassino, šesterolisni tlocrt, sexta, simbolika brojeva, simbolika forme, slavenska kultura, Solomonov pečat, solsticijske točke, spomenici starohrvatske baštine, srednjovjekovna umjetnost, srednjovjekovne građevine, starohrvatska arhitektura, starohrvatski pleterni ornamenti, sunčana geometrija, sunce, Sunčeve zrake, Suzana Dobrić, Sveta Trojica, tertia, tlocrt u obliku križa, Trojstvo, vesperae, Vitruvije, zidarske loze, zrake ljetnog solsticija, zrake zimskog solsticija, zvonik|
Starohrvatska sakralna arhitektura plod je prožimanja slavenske kulture s antičkim naslijeđem, uz bizantske i franačke tragove. U graditeljskom smislu starohrvatske crkvice karakterizira mnoštvo nepravilnosti što se prvotno pripisivalo nespretnosti graditelja. Istraživanja su pokazala da su te nepravilnosti samo prividne jer su u tim kamenim zdanjima zapisani položaji Sunca na ekvinocijske i solsticijske dane. Tako su te crkvice svojevrsni kalendari koji su usklađivali ritam djelovanja čovjeka s ritmom prirode.
