Složeni fenomen svijesti stoljećima nastoje definirati znanost, religija, psihologija i filozofija. Čovjekovu svijest čine sva iskustva osviještena tijekom evolucije čovječanstva i njegova individualnog razvoja. Radi se o procesu "postajanja svjesnim" kroz životne kušnje koje vode buđenju čovjekove prave prirode. Iako je naša svijest obično nemirna, cilj je postići sabranu svijest koja nam pomaže dovesti naše misli, riječi i djela u sklad s našim vrijednostima.
Svaki novi korak čovjekova razvoja tijekom njegova dugog postojanja potaknula je pažnja. Pažnjom u svijest unosimo sadržaje vanjskog i nutarnjeg svijeta. Ono na što ne obraćamo pažnju ostaje izvan polja naše svijesti. Prema tradicijama, čovjek je na polovici puta svoje evolucije i još mnogo toga treba naučiti i spoznati. Pritom je ključno razvijanje voljne pažnje kojom osvještavamo vlastito djelovanje, učimo iz iskustva, mijenjamo se, pretvaramo mane u vrline, neznanje u znanje, animalnog čovjeka u ljudsko biće.
Psiholog i psihijatar Carl Gustav Jung sam se nazivao istraživačem zagonetke ljudske duše. Tim tragom, proučava filozofiju, religiju, različita stara učenja i utemeljuje arhetipsku psihologiju. Otkriva da je nesvjesni dio čovjekova života ništa manje stvaran od svjesnog, te da iz kolektivno nesvjesnog potječu urođeni obrasci ponašanja ili arhetipovi. Posrednici između te dvije stvarnosti jesu simboli. Jung ističe važnost simbola u osvještavanju i oslobađanju od nesvjesnog na putu čovjekova nutarnjeg odrastanja i samospoznaje.