Složeni fenomen svijesti stoljećima nastoje definirati znanost, religija, psihologija i filozofija. Čovjekovu svijest čine sva iskustva osviještena tijekom evolucije čovječanstva i njegova individualnog razvoja. Radi se o procesu "postajanja svjesnim" kroz životne kušnje koje vode buđenju čovjekove prave prirode. Iako je naša svijest obično nemirna, cilj je postići sabranu svijest koja nam pomaže dovesti naše misli, riječi i djela u sklad s našim vrijednostima.
Čovjek tradicijskih društava prirodu je doživljavao kao manifestaciju božanskih snaga. Drveće je u brojnim mitologijama izražavalo univerzalne kozmičke principe i utjelovljivalo snagu života. Često je simbol središta svijeta i povezuje nebo – svijet bogova, zemlju – svijet ljudi i podzemni svijet – svijet mrtvih. Drvo života i stablo spoznaje simboli su kanala spoznaje i intuicije, a povezani su i s kušnjama koje čovjek mora proći da bi se uspeo do duhovnog svijeta.
Nikada kao danas svijet odraslih nije bio pod takvim imperativom fizičke mladosti. No, mladost nije životno razdoblje, nego stanje duha. Čovjek ne postaje star kad dostigne neki broj godina. On postaje star kad izgubi svoje ideale.