Složeni fenomen svijesti stoljećima nastoje definirati znanost, religija, psihologija i filozofija. Čovjekovu svijest čine sva iskustva osviještena tijekom evolucije čovječanstva i njegova individualnog razvoja. Radi se o procesu "postajanja svjesnim" kroz životne kušnje koje vode buđenju čovjekove prave prirode. Iako je naša svijest obično nemirna, cilj je postići sabranu svijest koja nam pomaže dovesti naše misli, riječi i djela u sklad s našim vrijednostima.
U svijetu kojim vladaju znanstveni duh i razum čini se da nema mjesta za "dušu". Pojam duše iščezava iz znanstvenog diskursa u korist pojma "ja". Čovjek usredotočen na "ja" i "sebe" orijentiran je na izvanjsko i površno čime se udaljava od svoje biti koja je duhovne prirode. Okrećući se svojoj nutrini, ne gubi se u perifernom već uviđa svrhu i smisao svega, povezuje se s ritmom života i doživljava nutarnju puninu. Usmjerenost na dušu očovječuje ljudsko biće i zato je važno vratiti pojam duše u prirodoznanstvenu sliku svijeta.
Tišina, stanka ili prekid u izvođenju glazbe neophodan je element svake skladbe. Neki glazbenici i skladatelji smatraju da su note koje se ne sviraju jednako važne kao i one koje se sviraju. Glazba sa svojim stankama slijedi zakone prirode. Između svakog daha i svakog otkucaja srca jedna je mala stanka, odsustvo zvuka ili napeta tišina koja nas priprema na ono što slijedi. Čarolija je glazbe upravo u tome što nas može dovesti u različita duhovna, emocionalna i fiziološka stanja, može nas ubrzati ili usporiti. Zato i tišinu u glazbi ne smijemo podcjenjivati.
U nastavku intervjua znanstvenik Rupert Sheldrake analizira današnju mehanicističku sliku svijeta i čovjeka na koju smo navikli, a koja nas je dovela do podvojenog načina života. Budući da smo ugrozili Zemlju, a time i sebe, Sheldrake smatra da bi nova slika svijeta trebala proizaći iz holističkog pristupa znanosti, a u tom ponovnom povezivanju čovjeka i prirode važnu ulogu može imati filozofija prirode.
Znanstvenik Rupert Sheldrake pokušava pronaći odgovor na zagonetno pitanje: kako se diferenciraju različite biološke forme? Kako sjemenka "zna" kako treba izgledati buduća odrasla biljka? Njegov odgovor su "morfička polja" koja predstavljaju nevidljivu organizirajuću strukturu, u kojoj je sadržan plan organizama, i koja rezonancijom privlače jedinku ka njenom posebnom obliku i svrsi u prostoru i vremenu. Svojim istraživanjima dokazuje da su jata ptica, jata riba, pa i društvene grupe, organizirani kroz ta morfička polja u kojima su jedinke povezane s kolektivnim pamćenjem i mogu telepatski komunicirati.