Novija povijest, a naročito moderni svijet snažno naglašavaju vrijednost slobode, no u čemu se ona zapravo sastoji? Prema grčkom mitu, čovjek je nemoćan pred Mojrama, Zeusovim kćerima suđenicama. One se pojave pri rođenju svakog čovjeka, ispredu nit njegova života pomoću prethodnih djela, odmjere njezinu dužinu te je na kraju prerežu. Bez obzira na sudbinu, čovjek ima slobodu volje i mogućnost izbora, te s tim vezanu odgovornost za svoje postupke.
Svetkovine u Rimu bile su važan dio života i jedno od glavnih obilježja starog rimskog kalendara. Godina je počinjala s proljetnim ekvinocijem, a ožujak (Martius) bio je prvi mjesec u godini, vrijeme kad se priroda ponovno budi. Marsa su posebno štovali jer je kao otac Romula i Rema bio povezan s legendama o nastanku Rima. Proljetnim svečanostima slavili su novi početak i zazivali plodnost, rodnost i zdravlje. Glavni izvor na tu temu Ovidijevo je djelo Fasti u kojem pjesnički opisuje svečanosti i obrede potekle iz drevne baštine.
O postanku glazbe postoje brojne teorije, a jedna od njih je da je glazba proizašla iz čovjekove čežnje za komunikacijom s božanskim. Prava se glazba uistinu rađa kada postoji nešto uzvišeno što se želi izraziti i prenijeti i duboki je izraz duhovne potrebe. Takva glazba glasnica je ljepote, ona dira naše najtananije strune i svojom nas ljepotom prožima i harmonizira. Sve su tradicije u glazbi prepoznavale njezinu moć, Pitagora je liječio pomoću glazbe, a moderna muzikoterapija ponovno otkriva njezinu terapijsku, etičku i estetsku ulogu.
Čovjek tradicijskih društava prirodu je doživljavao kao manifestaciju božanskih snaga. Drveće je u brojnim mitologijama izražavalo univerzalne kozmičke principe i utjelovljivalo snagu života. Često je simbol središta svijeta i povezuje nebo – svijet bogova, zemlju – svijet ljudi i podzemni svijet – svijet mrtvih. Drvo života i stablo spoznaje simboli su kanala spoznaje i intuicije, a povezani su i s kušnjama koje čovjek mora proći da bi se uspeo do duhovnog svijeta.