Obitelj kao najstarija društvena institucija doživjela je drastičnu promjenu u zadnjih sto godina. Proširene obitelji koje su pružale materijalnu i moralnu potporu, no nametale određeni način života, zamijenile su nuklearne obitelji koje su ubrzo zapale u krizu. Moderni čovjek oslobodio se tradicije, ali je izgubio kriterije koji su ga usmjeravali u životnim odlukama.
Pojmovi individualno i individualizam oscilirali su kroz povijest između vrlo različitih značenja. U antici se smatralo da čovjek postaje individua kroz postupni proces harmonizacije svih svojih aspekata; u renesansi je svijest o potencijalu ljudskog bića i nastojanje da se taj individualni potencijal razvije kroz obrazovanje, postala vodeći duh vremena. Cilj je bio novi i bolji svijet, ostvaren pomoću novog i boljeg čovjeka. U naše vrijeme, individualac je drugi naziv za umišljeni ego, a individualizam se većinom svodi na osobni interes, bez uvažavanja interesa društvene zajednice. Međutim, individua se ne pojavljuje dok se čovjek ne uspije izdići iznad granica svojih pojedinačnih interesa.