Znanstvena izvješća o ozbiljnoj narušenosti ekosustava Zemlje izazivaju zabrinutost i podižu svijest o egzistencijalnoj ugroženosti čovječanstva. Sve je popularnija ideja pronalaska "nove Zemlje". No, život kakav nam je poznat razvijao se milijardama godina. Zemlja je iznjedrila život, a ljudsko tijelo prilagođeno je životu na njoj i s njom povezano na svim razinama. Preostaje nam promijeniti odnos prema Zemlji i dati svoj doprinos vraćanju prirodne ravnoteže.
Pleter i vitice s arheoloških ostataka uglavnom smatramo ukrasima koji su zadovoljavali estetske potrebe određenog vremena. No, u umjetnosti starih naroda svaki je ornament imao svoje značenje. Tako pleter najčešće simbolizira izvor života, ovladavanje oprečnim životnim silama i ravnotežu te vezu između nebeskih i zemaljskih snaga. Ovaj univerzalni simbol postoji u prirodi, kroz prošlost su ga različite kulture preuzimale jedna od druge i ostavile vlastiti prepoznatljiv pleter.
Pojam kulture u modernom je svijetu obezvrijeđen i obično se poistovjećuje s popularnom umjetnošću i zabavom. No, kultura predstavlja sve ono što nas određuje kao ljude i obuhvaća sveukupno kreativno humano djelovanje izraženo kroz znanost, umjetnost, religiju i društvene odnose. Riječ "kultura" etimološki se odnosi na kultiviranje zemlje, ali i duha. S kulturom se ne rađamo, ona se usvaja, način je na koji se čovjek "kultivira" i oplemenjuje, a u suživotu s drugim ljudima ostvaruje smisao svojih životnih nastojanja.
U mitovima s različitih krajeva svijeta pronalazimo ponavljajuće obrasce i upadljive podudarnosti. Ponajprije se to odnosi na mitove o općem potopu, o herojima utemeljiteljima gradova, o božanskim pomagačima koji su ljude naučili različitim umijećima, o zlatnom dobu čovječanstva itd. To sugerira ideju da se radi o stvarnim događajima koji su toliko snažno utjecali na svijest čovječanstva da su ih zabilježile sve tradicije. Ti tragovi iz dubina vremena pomažu nam rekonstruirati daleku prošlost čovječanstva, ali i naslutiti budućnost.
Nesuglasja i polarizacije u društvu, nepovjerenje u sustave i u napredak općenito, povlačenje u vlastite tvrđave, stvarnost je našeg vremena. Želimo li prevladati podjele i postići slogu, trebamo izaći iz vlastitih utvrda i ponovno naučiti međusobno surađivati. Da bismo ostvarili suradnju, nužno je poštivati pravila i zakone koji su temelj civilizacije. Također je nužno da umjesto pasivnih promatrača postanemo aktivni graditelji zdravih sustava za buduće generacije.
Kroz prizmu britanskog imperija umirovljeni general-pukovnik John Bagot Glubb 1976. piše esej Sudbina carstava. U njemu razmatra životni ciklus carstava kroz povijest i otkriva ponavljajući obrazac: uspon-procvat-dekadencija-raspad. Svako carstvo, nakon jedinstvenog i snažnog utjecaja na svijet, nestaje sa svjetske pozornice i ustupa mjesto drugom. Silazna putanja nastupa kad se zanemare čast, služba i dužnost. Njegova zapažanja su vrlo relevantna za današnji svijet koji se više oslanja na materijalne resurse, nego li na one nematerijalne koji doprinose kulturnom suživotu ljudi.
Pod proljetnim zrakama Sunca priroda se budi i oblači u zeleno, pokrećući novi ciklus života. Ekološki gledano, život se manifestira u složenoj mreži egzistencijalno povezanih živih bića, u kojoj svaka vrsta ima svoje mjesto i ulogu u cjelini prirode, pa tako i čovjek. Današnji svijet, u kojem se čovjek osilio i postavio kao gospodar prirode, udaljio se i otuđio od prirode i prirodnog. Srećom, raste broj onih koji svojom solidarnošću i humanošću teže vraćanju izgubljene ravnoteže. Oni su vjesnici obnove prirodnog suživota, oni su vjesnici proljeća.
Današnji svijet suočen je sa sveobuhvatnom krizom koja protresa njegove temelje. No, sve civilizacije prošlosti imale su svoje uspone i padove popraćene krizama. Kriza označava prekretnicu i promjenu, a povezana je sa strahom od neizvjesnosti, s patnjom i gubitkom. Za prebroditi krizu potrebno je strpljenjem i ustrajnošću stvoriti stabilno uporište. Stabilnost, koju prate smirenost, imaginacija, kreativnost i inicijativa, jamči izlaz iz krize te promjenu na bolje.
Današnji je svijet suočen s toliko ozbiljnih prijetnji njegovoj održivosti da je nastala kovanica kolapsologija. Kolapsologija ne plaši smakom svijeta nego realno sagledava goruće probleme, procjenjuje moguće ishode i upozorava da sadašnje usmjerenje naše industrijske civilizacije neminovno vodi kolapsu. Na nama je odlučiti se za promjene ili ćemo biti prisiljeni na promjene. Povijest nas uči da civilizacije kolabiraju kada potone njihov vrijednosni sustav, a obnovljene i zdrave vrijednosti temelj su uzdizanja nove.
Tehnologija u ovom ili onom obliku postoji od početaka čovječanstva, a u našem vremenu znanstveno-tehničkog uzleta postala je kultom. S tog gledišta stupanj napretka prošlih civilizacija vrednujemo razinama tehničkog napretka. No, tehnički napredak nije jedini izraz ljudske kulture, mnoge su civilizacije stavljale naglasak na posve druga područja. Ipak, bujni razvoj tehnologije i s tim povezano materijalno blagostanje prati osjećaj egzistencijalne praznine, što pokazuje da moderna tehnologija ne može zadovoljiti sve čovjekove potrebe. Čovjek se nužno sve češće okreće neprolaznim vrijednostima koje mu vraćaju dostojanstvo. Više je nego očita goruća potreba za izgradnjom novog i neophodnog humanizma.