Gozba

Botticelli – filozof ljubavi

Sandro Botticelli, talijanski slikar rane renesanse, uglavnom se bavio kršćanskim temama, no njegova remek djela Proljeće i Rođenje Venere nadahnuta su klasičnom mitologijom. Te slike istančane ljepote i bogatog simbolizma uprizorenje su načela neoplatoničke filozofije u čijem su središtu pozornosti ljepota i ljubav. Snažan podstrek za to dobio je u firentinskoj Platoničkoj akademiji koja je okupljala umjetnike, pisce, znanstvenike. Botticelli poput renesansnog maga čini da se kroz ono lijepo pojavi duhovno koje uzdiže dušu iz materijalnog u bezvremeni božanski svijet.

Estetska inteligencija

Iako se govori o različitim vrstama inteligencije, filozofski gledano, inteligencija kao sposobnost razboritog prosuđivanja, razlučivanja trajnog od prolaznog, odnosi se na sva područja života. Estetska inteligencija je sposobnost razabiranja ljepote u njezinim raznolikim izrazima. Razvijanje estetske inteligencije omogućuje nam da zamjećujemo više ljepote, da ljepotom oplemenimo naš život, damo mu smisao i više ga volimo.

Platonovo učenje o duši – II. dio

Platon nam prenosi da naša osnovna briga u životu mora biti briga o duši, jer smrt čovjeku oduzima sve osim duše. To je prije svega briga o njenom pročišćenju, što Platon povezuje s disciplinom tijela i uma koja čovjeka usavršava. Obnova početne čistoće i vraćanje izgubljene cjelovitosti duše je i glavna zadaća filozofa i zalog njegovog oslobađanja od okova neznanja.

Nedodirljiva ljepota

Estetika je relativno nov pojam za tradicionalnu filozofsku disciplinu koja je umjetnost dovodila u vezu s božanskim arhetipovima Ljepote i Dobra. Prema tom konceptu istinski se umjetnik uzdiže do dimenzije čiste ljepote, kontemplira o njoj i interpretira je u sebi kako bi je u stvaralačkom procesu mogao predstaviti u oblicima i tijelima. Ova nedodirljiva i suptilna Ljepota za umjetnika je najveće nadahnuće, ali i izvor duhovnosti. Tako shvaćena umjetnost put je kojim se dolazi do Jedinstva.