Isabelle Ohmann

Botticelli – filozof ljubavi

Sandro Botticelli, talijanski slikar rane renesanse, uglavnom se bavio kršćanskim temama, no njegova remek djela Proljeće i Rođenje Venere nadahnuta su klasičnom mitologijom. Te slike istančane ljepote i bogatog simbolizma uprizorenje su načela neoplatoničke filozofije u čijem su središtu pozornosti ljepota i ljubav. Snažan podstrek za to dobio je u firentinskoj Platoničkoj akademiji koja je okupljala umjetnike, pisce, znanstvenike. Botticelli poput renesansnog maga čini da se kroz ono lijepo pojavi duhovno koje uzdiže dušu iz materijalnog u bezvremeni božanski svijet.

Filozofija umjetnosti u renesansi

Izbor iz knjige Duh renesanse Isabelle Ohmann i Fernanda Schwarza govori o renesansnoj filozofiji umjetnosti. Duh novog vremena najjasnije se očitovao u vizualnoj umjetnosti, pa se tome pridavala i najveća važnost. Umjetnik kao most između vidljivog i nevidljivog postaje tumač skrivenog. U njegovoj umjetnosti sjedinjuje se estetsko i etičko, a središnje mjesto zauzima Ljepota. Ona omogućuje uzdizanje prema viziji onog božanskog koje preobražava i oplemenjuje.

Duh renesanse

Knjiga Duh renesanse razotkriva izvore i pokretače povijesnog razdoblja u kojem se mijenja skučeni srednjovjekovni svjetonazor i otvaraju novi horizonti. Renesansa je imala polazište u ponovnom otkriću vrijednosti antičkih tradicija i njihovoj prilagodbi novom vremena, što je oblikovalo novu sliku svijeta i novo shvaćanje čovjeka. Humanistički ideal renesanse bio je učiniti čovjeka slobodnim i dostojanstvenim kako bi izgrađivao novi i bolji svijet.

Platon i svjetska kriza

Današnji svijet razdiru mnogostruke krize u pozadini kojih se nalazi duboka kriza vrijednosti. Platon u više svojih djela obrađuje problem krize, stavljajući je u kontekst cikličnosti povijesti koja ima svoje uspone i padove. Kaže da kriza nastupa kada se izgube zdravi temelji kulture, a rješenje vidi u samom čovjeku. Ako se preporodi čovjek, preporodi se i društvo.

Humanizam renesanse

Renesansa nije povratak u prošlost, ona je povratak antičkim vrijednostima. Ona je izvor humanističke misli. Čovjek renesanse je čovjek tradicije, nasljednik duhovne baštine koji ponovno objedinjuje različite pravce misli.