Simboli su pratili ljudska bića od njihovih dalekih početaka. Prisutni su i danas, iako ih dominantna znanstveno-tehnička racionalnost marginalizira. Posredstvom simbola dolazimo do dubljeg razumijevanja života i nas samih. Sveopća kriza suvremenog svijeta posljedica je našeg odvajanja od dimenzije dohvatljive jedino simbolima. Za cjelovitiji pogled na svijet potrebno je sjediniti racionalno i simboličko mišljenje kako bi se razjedinjeni svijet iznova ujedinio.
Freudovo istraživanje ljudskog ponašanja i njegovih nesvjesnih pokretača u Americi je sredinom prošlog stoljeća poslužilo za razvoj marketinških strategija. Vještim oglašavanjem poticane su želje, rasla je potrošnja i profit. Stvoreno je potrošačko društvo koje je zavladalo svijetom. Pošast konzumerizma te potom narcizma kulminirale su pojavom društvenih mreža. Ustoličen je sebični "ja", lišen svijesti o kolektivnom i općem interesu. Ipak, jačaju glasovi koji pozivaju na trezvenost, na buđenje solidarnih "ja" radi povratka zdravom suživotu.
Različite aplikacije i Internet s bezbroj informacija i zanimacija postali su gospodari naše pažnje. Virtualni svijet privlačniji nam je od stvarnog, a površne informacije od traganja za istinom. Mnoštvo informacija otežava fokusiranje na jednu pa prevladava površnost. Ukradena pažnja, knjiga britanskog novinara Johanna Haria, upozorava na rastući problem slabljenja sposobnosti koncentracije pažnje. Od toga se negativnog trenda možemo otrgnuti svjesnim usmjeravanjem pažnje na ono vrijedno i trajno.
Nevidljivi uzroci krize vidljive u svim segmentima života nalaze se u samom čovjeku. Kriza je poticaj za traženje izlaza i promjene, i zato se iznova pitamo: kako živjeti dobrim, ispravnim životom? Najpraktičniji filozofski odgovor dali su stoici: odgovorno ispunjavajući vlastite dužnosti na najbolji mogući način. Nemamo kontrolu nad vanjskim okolnostima i ne možemo kontrolirati tuđe postupke, ali možemo svoje, ravnajući se po vlastitoj savjesti. Želimo li bolji svijet, sami moramo postati bolji ljudi.
Današnji svijet razdiru mnogostruke krize u pozadini kojih se nalazi duboka kriza vrijednosti. Platon u više svojih djela obrađuje problem krize, stavljajući je u kontekst cikličnosti povijesti koja ima svoje uspone i padove. Kaže da kriza nastupa kada se izgube zdravi temelji kulture, a rješenje vidi u samom čovjeku. Ako se preporodi čovjek, preporodi se i društvo.
Svaka je kriza točka preokreta koja traži ponovno sagledavanje postojećeg stanja. Kriza odgoja i obrazovanja odraz je krize zapadne civilizacije i traži propitivanje svrhe odgoja i obrazovanja, razumijevanja povijesti i kulture te vizije budućnosti.