Svemir promatran teleskopom i mikroskopom svemir je veličanstvenog i zadivljujućeg reda. Za mnoge beživotan, a za mudre svemir posvuda prisutnog Života, odnosno evoluirajuće svijesti koja se širi u rasponu od najjednostavnijih do najsloženijih oblika života. Sve je utjelovljenje jednog Duha, sve je povezano u simfonijsku cjelinu. Tek kada čovjek spozna sebe kao dio tog Duha, otkriva svoju bit i svrhu, a probuđena volja preuzima vodstvo i radi na dobrobit svih živih bića.
Hermetizam je filozofsko-religijsko učenje utemeljeno na grčkom tumačenju drevne egipatske religije, koje je dalo ključni poticaj renesansi – obnovi čovjeka i svijeta. Hermetizam polazi od duboke povezanosti čovjeka i kozmosa te postavlja pitanja o izvoru i cilju ljudskog života: tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo? Ovo nas učenje podsjeća na potrebu usmjeravanja naše svijesti od zemlje prema nebu, od prolaznog prema vječnom.
Uljudnost gradi društvene odnose i preduvjet je ljudske suradnje. Uobičajeno se veže uz norme ponašanja koje ne moraju odražavati iskrene namjere pa se često izjednačava s licemjerjem. No, uljudnost nije puki izvanjski izraz, ima korijen u uljuđivanju, odnosno u ugađanju naših misli, osjećaja i želja s humanim dijelom naše ljudske prirode. Tada stvaramo harmoniju, u protivnom kakofoniju. Uljudnost gradi puteve i mostove harmoničnog suživota.
Nekadašnji butanski ministar obrazovanja Thakur S. Powdyeli autor je vizije holističkog obrazovanja opisane u knjizi My Green School. Njegova vizija dio je butanskog koncepta "bruto nacionalne sreće (BNS)" koji, pored materijalnih, uzima u obzir i nematerijalne potrebe ljudskog bića od kojih je univerzalna postizanje sreće. Powdyelijeva "Zelena škola" radi na obnovi obrazovanja kao instrumenta za procvat plemenitih vrijednosti u čovjeku i društvu, u cilju izgradnje boljeg svijeta.
Pojam kulture u modernom je svijetu obezvrijeđen i obično se poistovjećuje s popularnom umjetnošću i zabavom. No, kultura predstavlja sve ono što nas određuje kao ljude i obuhvaća sveukupno kreativno humano djelovanje izraženo kroz znanost, umjetnost, religiju i društvene odnose. Riječ "kultura" etimološki se odnosi na kultiviranje zemlje, ali i duha. S kulturom se ne rađamo, ona se usvaja, način je na koji se čovjek "kultivira" i oplemenjuje, a u suživotu s drugim ljudima ostvaruje smisao svojih životnih nastojanja.
Početak nove godine prilika je za refleksiju o prethodnoj, za izvlačenje pouka i donošenje odluka za mijenjanje nabolje. No, u vremenu kada se prevelika pažnja obraća izvanjskoj strani života, kod planiranja novogodišnjih odluka važno se uzdignuti iznad prolaznosti i odabrati one koje potiču na rast i razvoj jer rođeni smo da se ostvarimo kao ljudska bića. Odluka da se nešto promijeni tek je početak, izazov je ustrajati i ostvariti zacrtani plan vježbanjem snage volje.
U svemu manifestiranom očituje se jedan Život koji teče u beskrajnim strujama, otkrivajući bezbrojnu raznolikost oblika. Ljepota oblika, bilo u prirodi ili u umjetnosti, ima moć ganuti nas, oduševiti, povesti uvis. Ljepota kao božanski odraz utjelovljuje zakon harmonije koji postoji i u čovjeku i s njim rezonira. Stoga nas može dovesti u dodir s Ljepotom u najuzvišenijem smislu, gdje su Ljepota, Dobrota, Istina aspekti iste stvarnosti. Istinska je umjetnost izraz težnje za Ljepotom, za očitovanjem nevidljivog Života koji u ljepoti pronalazi puni procvat.
Jednoga je dana avatar Krišna poželio ispitati mudrost svojih prijatelja. Pozvao je najprije kralja Duryodanu, vladara na glasu s okrutnosti
Pjesnik Antun Branko Šimić živio je kratko, smiono, beskompromisno. Pisao je i prozu, eseje o likovnoj umjetnosti te književne kritike. Objavio je samo jednu zbirku pjesama nazvanu Preobraženja. Naslov zbirke ujedno je i osnovni motiv koji se provlači kroz pjesme u kojima se isprepleću ljubav i smrt, svjetlo i tama, zemaljsko i nebesko, a duboke emocije zgusnute su u misaone stihove. Čest su mu motiv i zvijezde, sjajne i vječne, kao životni orijentir i opomena čovjeku da ne ide malen ispod zvijezda.
Dobrota je po Baconu najveća od svih vrlina, božansko je obilježje i duboko je utisnuta u ljudsku prirodu. Naziva je i navikom i sklonošću koje nas čine ljudima i povezuju s drugima jer čovjekovo srce nije otok odsječen od drugih zemalja već kopno koje je vezano s njima. Savjetuje činjenje dobra jer ono vodi općem ljudskom dobru. Ipak, kaže da se može pogriješiti i u ovoj vrlini pa ukazuje na važnost razboritosti i odmjerenosti.