Prestat ću jesti bijeli šećer. Naučit ću svirati gitaru. Izgubit ću deset kilograma.
Zvuči poznato? Razdoblje prelaska u Novu godinu obično se slavi takvim odlukama. Broj članarina u teretanama u prvom tjednu siječnja naglo poraste, baš kao i gužva… samo da bi i jedno i drugo splasnulo već u sljedećim mjesecima, ako ne i tjednima.
Zimski solsticij označava važan trenutak prijelaza i obnove i slavi se svake godine širom sjeverne hemisfere u noći 20. prosinca. Dani nakon tog datuma postaju duži. Drevne tradicije prepoznale su ovaj fenomen kao simboličku pobjedu Sunca nad tamom, kao inspiraciju za pobjedu čovjekova unutarnjeg Sunca, ljudskog duha kojeg karakteriziraju dobrota, ljepota i istina. Postoje paralele i u mnogim religijama, gdje vjernici kroz refleksiju traže i daju oprost za loša djela počinjena u protekloj godini. Rimljani su na početku svake godine davali obećanja bogu Janusu, po kojemu je mjesec Januar dobio ime, što je služilo poticanju introspekcije i identifikaciji područja u sebi koja je potrebno poboljšati.
Zanimljivo je uočiti da život funkcionira u ciklusima… bilo da se radi o ciklusu života i smrti, disanja, dana i noći, ili o ciklusu godišnjih doba. Početak svakog novog ciklusa donosi priliku za promišljanje o prijašnjem ciklusu, učenju iz njega, priliku za ispravljanje, rast i pokret prema naprijed. Da bismo ovo iskoristili i napredovali, trebamo učiti iz prošlih neuspjeha kako ne bismo ponovili iste pogreške. Možemo identificirati i ono što smo učinili dobro, kako bismo te pobjede prenijeli i u druga područja našeg života. Kao početak takvog ciklusa, Nova godina donosi sa sobom posebnu priliku.
Početak svakog novog ciklusa donosi priliku za promišljanje o prijašnjem ciklusu, učenju iz njega, priliku za ispravljanje, rast i pokret prema naprijed.
Nadalje, život se tradicionalno smatrao pravednim, uvijek nudeći prilike u formi primjerenih izazova u pravo vrijeme. Život nas često dovodi do iste točke stalno iznova, suočavajući nas s istim izazovom ili, bolje rečeno, istom prilikom na različite načine, dok se doista ne naučimo nositi s njim. Kada odlučimo razvijati vrlinu, počinju se pojavljivati prilike koje nam omogućavaju prakticiranje te vrline. Moramo biti spremni prepoznati ih kao takve i koristiti ih za rast. Kada naučimo raditi s tim prilikama, rastemo, razvijamo se i sposobni smo napraviti pokret prema gore, uzlaznom spiralom života.
Međutim, da bismo mogli doći do tog uzlaznog pokreta, moramo pripaziti da se ne oslanjamo na uzbuđenje koje stvaraju novi počeci, kada osjećamo nalet odlučnosti. U takvim smo trenucima puni optimizma, a ponekad nas i samo postavljanje cilja može potaknuti na dobro raspoloženje, no mogli bismo upasti u iluziju kako smo već nešto postigli, a to je fantazija.
Ponekad smo skloni sebi oprostiti što nismo poduzeli nikakve stvarne korake prema cilju koji smo si zadali, ili što nismo bili dovoljno uporni. U drugim trenucima možda ćemo se tješiti prepuštajući se osjećaju krivnje. No, donošenje odluke nije samo intelektualna aktivnost. Odluka da se nešto učini tek je početak.
Možemo naučiti koristiti naše odluke kao obaveze za stvarne promjene. Izazov je ustrajati. Izazov je ostvariti odluku vježbanjem snage volje. Nakon što početni val entuzijazma prođe, potreban je trud kako bismo se stalno podsjećali na naše ciljeve i razloge zbog kojih smo ih postavili te tako osigurali da smo u stalnom pokretu.
Izazov je ustrajati. Izazov je ostvariti odluku vježbanjem snage volje. Nakon što početni val entuzijazma prođe, potreban je trud kako bismo se stalno podsjećali na naše ciljeve i razloge zbog kojih smo ih postavili te tako osigurali da smo u stalnom pokretu.
Vremena u kojima živimo su, čini se, vremena poziranja, i pažnju uglavnom obraćamo na izvanjsko, na održavanje izgleda. Tako, naprimjer, umjesto da uživamo u pogledu, mi ga pokušavamo uslikati za Instagram. Umjesto da uživamo u društvu druge osobe, mi želimo osigurati savršeni selfie s njom. Kao da smo preokupirani održavanjem privida života “koji se događa”, umjesto da živimo smislen, ispunjen i sretan život. Slikanje selfija za pamćenje ili odluka o gubitku težine nisu loše stvari. No, možemo li razmisliti o dubljim odlukama koje se ne odnose samo na to da se učini nešto bolje, već i na one koje nas potiču da budemo bolji, da postanemo bolja verzija sebe – autentičnija i puna vrlina?
Autor: Malini Nair
S engleskog prevela: Iva Sladović