Promišljanje naše budućnosti

Ako suprotstavljamo globalno nacionalnom, Istok Zapadu, znanje vjerovanju, tradiciju napretku, svijet sve više guramo prema podjelama i sukobima. Kako možemo ponovno postići harmoniju suprotnosti?

E pluribus unum, “Od mnogih, jedan”, geslo je zapisano na Velikom pečatu Sjedinjenih Američkih Država iz 1782. godine. Mnogo kasnije, 2000. godine, u sklopu natjecanja učenika iz petnaest država članica Europske unije, odabrano je današnje europsko geslo “Jedinstvo u različitosti” koje je kasnije sintaktički preformulirano u “Ujedinjeni u različitosti”.

“Ludost je raditi istu stvar iznova i očekivati drugačije rezultate.”
Albert Einstein

Globalizacija nije dovela do razmjene i povezivanja kultura i tradicija, već do homogenizacije i potiskivanja, ako ne i potpunog nestanka lokalne raznolikosti. Ovo se događa unatoč tome što sve moderne studije iz teorije sustava i razvojne biologije pokazuju da je svaki sustav stabilniji i jači što je njegova raznolikost veća.

Potencijali raznolikosti

U ljudskim društvima kulturna raznolikost donosi širi spektar ideja, perspektiva i inovacija, što općenito dovodi do dinamičnijeg i jačeg društvenog sustava. Ekonomija također ima koristi od veće raznolikosti industrija, tipova poduzeća i poslovnih modela, što povećava stabilnost.

Ukratko, raznolikost u sustavu osigurava: redundanciju, odnosno gotovo preobilje mogućnosti i puteva za postizanje ciljeva; otpornost, tj. sposobnost sustava da izdrži neuspjehe, promjene i poremećaje svih vrsta; kreativnost, dinamiku, inovacije. Zar ne bi raznolikost trebala biti rješenje za sve naše trenutne ekološke i društvene krize? Da! No, pod uvjetom da postoji jedinstvo u različitosti.

Zašto je potrebno jedinstvo?

Sve navedene prednosti raznolikosti djeluju samo u mjeri u kojoj su međusobno povezane i teže jedinstvu. Prema današnjim spoznajama, takva je povezanost u ekosustavima prirodno uvjetovana. Svako biće u prirodi s jedne je strane raznolika cjelina za sebe, dok je s druge strane dio veće raznolikosti koja opet čini jedinstvo, primjerice, stablo unutar šume. U tom kontekstu, danas se često govori o “Wood Wide Webu”, svojevrsnom šumskom internetu, gdje stabla putem sofisticiranog komunikacijskog sustava međusobno “razgovaraju”. Krošnje i vrhovi korijenja u stalnoj su međusobnoj komunikaciji, primjerice o dostupnosti hranjivih tvari, dok je korijenje stabala međusobno povezano mikoriznim mrežama. Osim toga, komuniciraju i zrakom, upozoravajući pomoću mirisnih tvari jedni druge na štetnike.

Načelno, i ljudima je prirodno održavati odnose jedinstva i raznolikosti kako bi povećali izglede za preživljavanje i prilagodljivost. No, povijest pokazuje da taj odnos povremeno slabi. Posljedice toga su veličanje pojedinaca (ponos, narcizam, opijenost moći), kulturna isključivost svih vrsta, uniformiranje i totalitarizam. Veliki francuski sociolog i mislilac Edgar Morin piše da takva razdoblja uvijek dovode do ekstrema: Oni koji ističu raznolikost kultura, skloni su umanjivati ili zanemarivati ljudsko jedinstvo.

Oni koji ističu ljudsko jedinstvo, skloni su raznolikost kultura smatrati sekundarnom. Umjesto toga, trebali bismo razumijevati jedinstvo kao jamstvo i poticaj raznolikosti, kao i da puno različitosti čini jedinstvo.

Danas se priroda, čovjek i društvo prepoznaju kao kompleksni sustavi. Kompleksno znači “isprepleteno”: različiti elementi tvore nerazdvojivu cjelinu. Kompleksnost je, dakle, poveznica između jedinstva i raznolikosti. Jedinstvo i raznolikost se ne isključuju, već nadopunjuju. Trebali bismo prepoznati našu zajedničku ljudskost, a istovremeno znati cijeniti i koristiti kulturnu raznolikost. Ili, kako kaže Edgar Morin: Blago čovječanstva leži u njegovoj kreativnoj raznolikosti, ali izvor te kreativnosti leži u njegovom generativnom jedinstvu.

Zašto je to tako teško?

U budizmu tzv. nidane objašnjavaju složenost postojanja. Korijen svakog zla leži u neznanju. U kontekstu naše teme, neznanje je sigurno jedan od glavnih problema. Neznanje o različitim mentalnim strukturama muškaraca i žena – bilo da su prirodne ili društveno uvjetovane – dovodi do poteškoća u međusobnom razumijevanju. Umjesto nadopunjavanja i harmonije suprotnosti, nastaju sukobi i nesuglasice. Na kolektivnoj razini, neznanje o tuđim obredima i običajima također uzrokuje nesporazume. Možda bismo se u Japanu začudili običaju glasnog srkanja juhe ili nesvjesno uvrijedili sugovornika gledajući ga tijekom razgovora izravno u oči. Sekulariziranom zapadnjaku, kojemu ništa nije sveto, teško je razumjeti da vrijeđanje Proroka duboko pogađa muslimana.

Međutim, da bi neznanje i međusobno nerazumijevanje prerasli u otvoreno neprijateljstvo ili čak nasilne sukobe, potrebno je nešto više. Prvi uzrok je egocentrizam. Egocentrizam vodi do samozavaravanja; osoba opravdava i veliča sebe, a sve zlo pripisuje drugima. Egocentrizam je i nedostatak distance prema samome sebi, a time i nedostatak samokritičnosti. Tko je slijep za vlastite greške i slabosti, postaje nemilosrdan prema tuđima. Na kolektivnoj razini, etnocentrizam i nacio­nalizam dovode do ksenofobije i rasizma. I ovdje se drugi prikazuju kao krivci, uz arogantan i prijeziran odnos prema njima. Na taj način postaje nemoguće ostvariti jedinstvo u različitosti.

Redukcionistički i dualistički načini razmišljanja dodatno sprječavaju međusobno razumijevanje i jedinstvo u različitosti. Dualistički pristupi pretvaraju razlike u nepomirljive suprotnosti, a svijet se shvaća kao borba suprotstavljenih sila: Zapad protiv Istoka, crni protiv bijelih, muškarci protiv žena, desni protiv lijevih, siromašni protiv bogatih, protivnici cijepljenja protiv njegovih zagovornika. Redukcionistički pristupi pojednostavljuju svaku složenost. Ovakav način razmišljanja često dovodi do veličanja jedne osobe, ideje ili vjerovanja, što onemogućava razumijevanje drugih osoba, ideja ili uvjerenja. Sve te prepreke proizlaze iz prizemnog, proračunatog načina razmišljanja usmjerenog na vlastitu korist i želje.

Kakav bi trebao biti način razmišljanja koji harmonizira suprotnosti i vodi prema jedinstvu različitosti?

Potreban je nov pristup odgoju
– onaj koji će očuvati ljudsko jedinstvo, ali i ljudsku raznolikost.

Naučiti razmišljati na nov način

U istočnim tradicijama prizemni način razmišljanja nazivao se “hereza odvojenosti”. Kako bi se postiglo dublje razumijevanje i spoznaja o jedinstvu u različitosti, naglasak se stavlja na suosjećanje i pažnju prema svim bićima. Na taj se način razvija razumijevanje oslobođeno međusobnih očekivanja.

Prema Edgaru Morinu, pravo razumijevanje zahtijeva veliki trud jer traži razumijevanje čak i nerazumijevanja.

U velikim zapadnim filozofskim tradicijama, kod Platona i Aristotela, različitost se temelji na jedinstvu. U kasnoj antici, osobito u neoplatonizmu, razvila se eklektička perspektiva – sposobnost odabira najboljeg iz različitih, čak i suprotstavljenih elemenata. Ovakav pristup prisutan je i u ranom kršćanstvu, u Pavlovoj izreci: “Sve provjerite, dobro zadržite.”

Takav pristup zahtijeva višu razinu razmišljanja – razmišljanje iz “ptičje perspektive”. To je razmišljanje koje ne reducira, već uključuje. Tada suprotnosti nisu neprijatelji, već se stapaju u harmoniju suprotnosti.

Internacionalnost i nacionalnost nisu suprotstavljene. Svijest o domaćim vrijednostima, kvalitetama i ljepotama treba voditi prema spoznaji da smo dio zajedničkog doma – planeta Zemlje. Sjever, koji je tehnološki i ekonomski razvijeniji, ali osiromašen u kvaliteti života, može cijeniti Jug koji još uvijek njeguje te kvalitete. I obrnuto. Umjesto odvojenosti, naglasak je na onome što povezuje: ne što me smeta kod drugoga, već što kod njega cijenim; ne što me odvaja od drugoga, već što nam je zajedničko.

Prema Edgaru Morinu, potreban je nov pristup odgoju – onaj koji će očuvati ljudsko jedinstvo, ali i ljudsku raznolikost. Odgoj koji razumije složenost čovjeka: razumnog i ekstatičnog, zaposlenog i zaigranog, ratobornog i miroljubivog, štedljivog i rasipnog, racionalnog i magičnog. Naša budućnost zahtijeva nov način razmišljanja.

Autor: Hannes Weinelt
S njemačkog prevela: Ana Marinović