Živimo neprestano
uronjeni u sonosferu, u svijet
zvukova koji nas prate kroz cijeli život i
utječu na nas, čak i kad ne obraćamo pažnju na njih.
Dovoljno je da se na trenutak zaustavimo i osluhnemo: u prirodi sve pjeva, sve vibrira. Postoji glazba u rijekama koje teku, u vodi što izvire, u kiši koja pada, u hučanju brzaca planinskih potoka i neprekidnom kretanju oceana i mora, u puhanju vjetra i cvrkutu ptica…
Što je glazba? Zašto nam stvara osjećaj zadovoljstva? Odakle proizlazi ta potreba za glazbom, toliko vidljiva u njezinoj prisutnosti u svim civilizacijama i kulturama koje su nastanjivale Zemlju? Malo je takvih pitanja na koja su odgovori toliko neodređeni i različiti.
Glazba je univerzalni jezik najrazličitijih izraza: uspavanka, vojna koračnica, narodni ples, popularna melodija, himna ili klasična simfonija.
U svojim korijenima značenje glazbe uvelike se razlikovalo od današnjeg; u davnini se nije shvaćala kao umjetnost zbog umjetnosti same, kao zabava ili razbibriga. Zahvaljujući svojoj magijskoj snazi i moći prizivanja, glazba je bila instrument za komunikaciju s bogovima i duhovima prirode. Umjetnost općenito, a time i glazba, bila je zlatni most kojim su se spuštali arhetipovi.
Moramo se vratiti grčkoj mitologiji i u njezinim mitovima potražiti objašnjenje božanskog podrijetla glazbe kroz lik Apolona, boga glazbe, pjesništva i lire, u pratnji muza koje ga inspiriraju. Riječ muzika dolazi od grčkog musike. Devet muza, nebeskih sestara koje vladaju poezijom, pjesmom, umjetnostima i znanostima, kćeri su Zeusa, oca bogova, i Mnemozine, božice pamćenja. Jedna od njih je Euterpa, zaštitnica muzike, a njezina ljupkost, ljepota i tajanstvene moći blisko su povezane s nebeskim redom i sjećanjem na naše podrijetlo i sudbinu.
Moć zvuka
Pretpostavlja se da zvona na Istoku, jednako kao i sistrum, instrument božice Izide u Egiptu, služe za prizivanje dobrih duhova i odbijanje onih koji nastanjuju samo mračne kutove jer se boje Sunčeva svjetla. Stare tradicije smatrale su svetima glazbene instrumente i pjesme pomoću kojih čovjek komunicira s bogovima. U četvrtom tisućljeću prije Krista sumerska civilizacija stvorila je himne bogovima zvane Ersemma. Svete indijske i kineske knjige preuzimaju ovu tradiciju, a također je možemo vidjeti u Psalmima Davidovim, dijelu Starog zavjeta koji je dvije tisuće godina nadahnjivao sakralnu glazbu židovsko-kršćanske kulture.
U mitologijama svih naroda stvaranje univerzuma povezuje se s primordijalnim zvukom. U biblijskoj Knjizi Postanka kaže se: U početku bijaše Riječ. U indijskim tradicijama prvi zvuk je sveti Aum (ili Om), zvuk koji odražava stvaranje, održavanje i razaranje manifestiranog univerzuma preko bogova Brahme, Višnua i Šive. U nordijskim tradicijama bogovi stvoritelji Wotan ili Vainamoinen poznaju tajnu runa, magijskih znakova – riječi stvaranja.
Kao što primordijalni zvuk podržava red i harmoniju na nebu (muziku sfera o kojoj govori Pitagora), čujni zvuk, u svojoj muzikalnoj formi, odražava taj red u našem svijetu. Otuda proizlazi važnost orijentalnih mantri kojima se prizivaju snage koje mantre predstavljaju. Svaki zvuk u fizičkom svijetu budi odgovarajući zvuk u nevidljivom i stavlja u pokret određenu skrivenu snagu prirode. Zbog moći koju sadrže pravilno izgovorene mantre ova su znanja uvijek bila posebno čuvana, a pristup njima imali su samo odabrani učenici.
Iscjeliteljsko djelovanje
Korištenje glazbe u terapeutske svrhe, danas poznato kao muzikoterapija, nije novo otkriće. Povjesničarima je dobro poznata činjenica da su narodi poput Sumerana, Babilonaca ili Egipćana koristili glazbu ne samo u ceremonijama, već i u određenim obredima u kojima bi se pomoću odgovarajućih riječi i glazbe bolesniku vraćala ravnoteža. U tom smislu, šamani su oduvijek bili svjesni ogromne iscjeliteljske snage koju posjeduje odgovarajuća glazba, posebno kod uznemirenosti izazvane psihičkom neuravnoteženošću.
Povijesno gledano, Kina je začetnik na ovom polju. Zna se da su klasificirali glazbene instrumente prema njihovoj konstrukciji, materijalu od kojeg su izrađeni i boji zvuka. Svaka od ovih karakteristika određivala je vrstu glazbe primjerenu različitim bolestima. Također, od vitalne je važnosti bio polaritet različitih tonova, jer su se za svaki poremećaj birali tonovi koji svojom prirodom i polaritetom ispravljaju neravnotežu kod bolesnika.
Grčka psihosomatska koncepcija bolesti objašnjava zašto glazba igra važnu ulogu u zdravlju. Pitagori se pripisuje upotreba glazbe pri liječenju bolesnika. Pitagorejci uče da je glazba psihohigijensko i terapeutsko sredstvo za postizanje sklada između tijela i duše jer se u njoj univerzalni zakoni simbolički i praktično manifestiraju preko analognih zakona po kojima su nastale ljestvice, harmonije akorda, odnosi cijelih brojeva…
Ova pisana svjedočanstva nisu ljudska fantazija iz predznanstvenih epoha, već nam govore o istinskom i dubokom znanju. Što zapravo znamo o utjecaju glazbe? Napravili smo puno eksperimenata o njenom blagotvornom, ozdravljujućem ili negativnom utjecaju, ali da bismo te spoznaje mogli primijeniti, nedostaju nam znanja o uzrocima i principima na kojima se ti utjecaji zasnivaju. Znamo da funkcionira, ali ne i zašto. Inteligentan pristup navest će nas da nastavimo potragu za tim izgubljenim znanjima.
Primjena
Glazba utječe na psihobiološko ponašanje čovjeka, životinja i biljaka. Ova činjenica nije prošla nezapaženo u našem društvu, spremnom istražiti svaku ekonomsku korist. Prisjetimo se nekih poznatih eksperimenata: dokazano je da glazba stimulira proizvodnju mlijeka kod krava i jaja kod kokoši, i da u staklenicima u kojima svira odgovarajuća glazba biljke uspijevaju bolje i rastu brže. Bachova i indijska glazba na impresivan način stimuliraju rast biljaka, a penjačice se penju prema zvučnicima. U staklenicima s rock glazbom ne događa se isto, biljke imaju manje cvjetova i slabije rastu. Biljke izložene country glazbi razvijaju se na skoro identičan način kao i u staklenicima u kojima nema nikakve glazbe.
Glazba utječe i na čovjeka. Dovoljan dokaz su jednostavni i poznati primjeri poput glazbe u velikim prodajnim centrima. Ambijentalna glazba čini da se kupci sporije kreću i stimulira ih da kupuju više nego što im je potrebno. Nasuprot tome, u vrijeme zatvaranja, življa, animirajuća glazba ubrzava ljude potičući ih da se požure. U tvornicama i naprednim poduzećima puštaju detaljno osmišljene repertoare koji povećavaju učinak i smanjuju umor radnika, posebno u ponavljajućim poslovima koji ne zahtijevaju mentalni napor.
Glazba utječe i na druge aspekte ljudskog ponašanja. Dok u kinu gledamo neki film, na primjer, različita glazba kod gledatelja izaziva različita psihička stanja: napetost, iznenađenje, strah, tugu…
Glazba utječe na disanje: duboko disanje i sporiji ritam optimalni su za kontrolu emocija i doprinose smirenosti i jasnim mislima. Površno i ubrzano disanje može izazvati raspršenost misli, impulzivno ponašanje, sklonost pogreškama i nezgodama. Brza i glasna glazba izaziva površno i ubrzano disanje. Slušanjem glazbe dugih i sporih tonova pomažemo usporenom i dubokom disanju: gregorijanski korali i ambijentalna glazba obično proizvode ovaj učinak.
Glazba mijenja našu percepciju prostora: pokazalo se da glazba može poboljšati sposobnost mozga u percipiranju fizičkog svijeta i utjecati na način kako doživljavamo prostor oko sebe. U laganoj je glazbi više prostora između tonova nego u brzoj. Ako smo pritisnuti vremenom ili se na neki način osjećamo zarobljeni i zatvoreni, komorna Mozartova glazba može stvoriti osjećaj velikog prostora, kao da se šire fizičke granice našeg boravišta.
Glazba mijenja naš pojam vremena: postoji glazba koja će usporiti ili ubrzati naš ritam. Kada vježbamo, glazba može povećati našu vitalnost. Živahna glazba, koja se ritmički ponavlja, ubrzava korak. Klasična i barokna glazba izazivaju smirenije ponašanje.
Glazba osnažuje pamćenje i razumijevanje: slušanje lagane glazbe jednostavnog ritma (Mozart, Vivaldi) pomaže mnogima da duže zadrže koncentraciju. Slušanje barokne glazbe za vrijeme učenja povećava sposobnost pamćenja. Jedna je studija otkrila da glazbeno obrazovanje poboljšava razumijevanje stranih jezika i matematike te općenito akademsku uspješnost jer povećava kreativnost i društvene sposobnosti.
Očito je da glazba utječe na nas na mnogo različitih načina. Također treba spomenuti da se pretvorila u zajednički jezik modernog svijeta. Ljudi trenutno troše više novaca, vremena i energije na glazbu nego na knjige, filmove ili sport. Najpopularniji idoli našeg doba su pjevači ili glazbeni sastavi. Svakodnevna komunikacija i trgovina zasnivaju se prije svega na upotrebi glazbenih modela. Zbog toga moramo obratiti više pažnje na ono što slušamo.
Komponente glazbe
Ritam prodire u našu fizičku prirodu. Ritmički udarci bubnjeva ili ritam plesne glazbe utječu na kucanje srca proizvodeći emocionalni učinak. Ekstremno ritmična moderna glazba utječe na motorički sustav i otupljuje osjetilne živce.
Melodija utječe na našu emocionalnu prirodu. Melodije koje izražava narodna glazba neke zemlje odražavaju radost, patnju i nadu ljudi. Kao primjer možemo navesti Konfucijevo učenje: Glazba izvire iz ljudskog srca. Kada su dirnuti osjećaji, oni se izražavaju zvukovima; kad zvukovi poprime konačne oblike, dobivamo glazbu. Tako je glazba miroljubive i napredne zemlje spokojna i radosna, a vlast joj je uređena; glazba nemirne zemlje odaje nezadovoljstvo i žučljivost, a glazba zemlje u raspadu otkriva patnju i žudnju za prošlošću, a narod je tjeskoban. Tako vidimo da su glazba i vlast izravno povezani.
Harmonija dotiče najuzvišenije izraze naše mentalne i emocionalne prirode. Jasan primjer glazbe utemeljene na harmoniji je klasična glazba čiji utjecaj stvara najfinije osjećaje koji se povezuju s idejama jedinstva, bratstva i razumijevanja. Zbog toga je ovaj tip glazbe temeljan u obrazovanju.
Platon u Državi objašnjava da postoje negativni, štetni tonaliteti i akordi koji karakter čine slabim, vode u mekuštvo, opijenost i tromost, lijenost, ravnodušnost, hrane melankoliju, potištenost, strah, nesigurnost, sklonost inerciji i strah od neuspjeha. Nasuprot tome, Platon preporučuje one melodije koje daju snagu i vode mudrosti i skromnosti, uzdižu srce pripremajući ga za velike pothvate, čineći da bude sigurno u sebe, sretno, aktivno i radosno. Nema sumnje da je Platon znao da glazba može biti izuzetno sredstvo transformacije, oplemenjivanja i usavršavanja ljudskog bića.
Pitagorejci su podučavali da čovjek mora naučiti otkrivati zakone univerzalne harmonije i uspostaviti je u svom vlastitom biću. Ako čovjeka gledamo kao jedinstvo tijela, emocija i uma, on je, simbolički govoreći, poput osjetljivog instrumenta sačinjenog od različitih struna koje moraju uvijek biti spremne aktivno sudjelovati u velikoj simfoniji života.
Autor: David Diez Thale
Sa španjolskog prevela: Sandra Marinac
