Sonosfera – svijet zvukova

Živimo neprestano uronjeni u sonosferu,
u svijet zvukova koji nas prate kroz cijeli život i utječu na nas,
čak i kad ne obraćamo pažnju na njih.

Dovoljno je da se na trenutak zastavimo i osluhnemo: sve pjeva, sve vibrira u prirodi. Postoji glazba u rijekama koje teku, u vodi što izvire, u kiši koja pada, u hučanju brzaca planinskih potoka, u neprekidnom kretanju oceana i mora, u puhanju vjetra, u cvrkutu ptica…

Zavjetna stela, Qurnah, XXV. dinastija, oko 850. g.pr.Kr.
Ova zavjetna stela prikazuje harfista Senwa kako svira pred bogom Ra-Horaktijem, koji stoji držeći was, žezlo blagostanja, i ankh, simbol života. Stela je pronađena u Qurnahu, u Zapadnoj Tebi; izrađena je u drvu koje je obloženo štukom i obojano.

Nekoliko egipatskih bogova i božica bilo je povezano s muzikom, od kojih su najvažnije bile Hathor i Meret, božica pjesme i plesa, te bog Bes kojeg se često prikazivalo kako svira.

Što je glazba? Zašto nam ona stvara osjećaj zadovoljstva? Odakle ta potreba za glazbom, vidljiva kroz njenu prisu­t­nost u svim civilizacijama i kulturama koje su nastanjivale lice Zemlje? Malo je takvih pitanja na koja su odgovori toliko neodređeni i različiti.

Glazba je univerzalni jezik naj­različitijih izraza: uspavanka, vojna koračnica, narodni ples, popularna melodija, himna ili klasična simfonija.

U svojim korijenima pojam glazbe uvelike se razlikuje od današnjeg, jer se u davnini nije shvaćala kao umjetnost zbog umjetnosti same, kao zabava ili razbibriga. Glazba je bila instrument za komunikaciju s bogovima i duhovima prirode, zahvaljujući svojoj magij­skoj i prizivateljskoj snazi. Umjetnost, u ovom slučaju glazba, bila je zlatni most kojim su se spuštali ­arhetipovi.

Moramo se vratiti Grčkoj i u mitovima potražiti i pronaći objašnjenje božanskog korijena glazbe kroz prisutnost Apolona, boga glazbe, pjesme i lire, u pratnji Muza, njegove inspiracije. Riječ muzika do­lazi od grčkog musike. Devet Muza, nebeskih sestara koje vladaju poezijom, pjesmom, umjetno­stima i znanosti­ma, kćeri su Zeusa, oca bogova, i Mnemozine, božice pamćenja. Jedna od njih je i zaštitnica muzike, Euterpa, a njezina ljupkost, ljepota i tajanstvene moći blisko su povezane s nebeskim redom i sa sjećanjem o našem pod­rijetlu i sudbini.

Moć zvuka

Pretpostavlja se da zvona na Istoku, jednako kao i sistrum posvećen božici Izidi u Egiptu, služe za privlačenje dobrih duhova i uda­ljavanje onih koji nasta­njuju samo mračne kuteve jer se bo­je Sunčevog svjetla. Stare tradicije smatrale su glazbene instrumente i pjesme pomoću kojih čovjek komunicira s bogovima svetima. U IV. tisućljeću pr.Kr. sumerska civilizacija stvorila je himne bogovima zvane Ersemma. Svete indijske i kineske knjige preuzimaju ovu tradiciju, koju također možemo vidjeti u Davidovoj Knjizi Psalama, dijelu Starog Zavjeta, koji je dvije tisuće godina inspirirao sakralnu glazbu judeokršćanstva.

U mitologijama svih naroda stvara­nje Univerzuma povezuje se s primordijalnim Zvukom. U biblijskom Postanku koristi se izraz U početku bijaše Riječ. U indijskim tradicijama prvi zvuk je sveti AUM (ili OM), trovrstan zvuk koji odražava stvaranje, održavanje i razaranje mani­festiranog Univerzuma preko bogova Brahme, Višnua i Šive. U nordij­skim tradicijama bogovi stvoritelji Wotan ili Vainamoinen poznaju tajnu Runa, magijskih znakova-riječi stvaranja.

Kao što primordijalni Zvuk podržava Red i Harmoniju na nebu (muzika sfera o kojoj govo­ri Pitagora), čujni zvuk, u svojoj muzikalnoj formi, odašilje odraz ovog reda u naš svijet. Otuda pro­izlazi važnost orijentalnih mantri, jer prizivaju one snage koje predstavljaju. Svaki zvuk u fizičkom ­svijetu budi odgovarajući zvuk u nevidljivom i stavlja u pokret određenu skrivenu snagu prirode. Zbog toga, zbog moći koju sadrže pravilno izgovo­rene mantre, ova su znanja uvijek bila posebno čuvana, a pristup njima imali su samo odabrani učenici.

Iscjeliteljsko djelovanje

Korištenje glazbe u terapeutske svrhe, danas nazvano muzikoterapija, nije novo otkriće. Povjesničarima je dobro poznata činjenica da su narodi poput Sumerana, Babilonaca ili Egipćana koristili glazbu ne samo u svetim ceremonijama, već i u određenim obredima u kojima bi se pomoću odgovarajućih riječi i glazbe bolesniku vraćala ravnoteža. U tom smislu, šamani su oduvijek bili svjesni ogromne iscjeliteljske snage koju posjeduje odgovarajuća glazba, posebno kod uzbuđenosti izazvane psihičkom neuravnoteženošću.

Povijesno, Kina se javlja kao začetnik na ovom polju. Zna se da su klasificirali glazbene instrumente prema njihovoj konstrukciji, materijalu od kojeg su izrađeni i boji zvuka. Svaka od ovih karakteristika određuje vrstu glazbe primjerenu za različite bolesti. Također je od vitalne važnosti yin-yang polaritet različitih tonova, u smislu da se za svaki poremećaj izaberu oni koji svojom prirodom i polaritetom ispravljaju neravnotežu kod bolesnika.

Grčka psihosoma­t­ska koncepcija bolesti objašnjava zašto glazba igra važnu ulogu u zdravlju. Filozofu Pitagori se pri­pisuje upo­treba glazbe kod liječenja bolesnika. Pitagorejci uče da je glazba psihohigijensko i terapeutsko sredstvo za po­stiza­nje sklada iz­među tijela i duše, jer se u njoj simbolički i praktično ­univerzalni zakoni manifestiraju preko analognih zakona po kojima su izgrađene ljestvice, ­harmonija, odnosi cijelih brojeva…

Ova pisana svje­do­čan­stva nisu ljudska fantazija iz predznanstvenih epoha, već nam govore o jednom ­istinskom, dubokom zna­nju. Što zapravo znamo o utjecaju glazbe? Napravili smo puno eksperimenata o njenom blago­tvornom, ozdravljujućem ili negativnom utjecaju, ali nedostaju nam uzroci, principi na kojima se zasniva, da bismo stigli do primjene. Znamo da funkcionira, ali ne i zašto. Inteligentan stav će nas na­vesti da nastavimo potragu za onim izgubljenim znanjima.

Primjena

Glazba utječe na psihobiološko ponašanje čovjeka, životinja i bi­ljaka. Ova činjenica nije prošla nezapaženo u našem društvu, spremnom istražiti svaku korisnu žilu na polju ekonomije. Prisjetimo se nekih slavnih eksperimenata: dokazalo se da glazba stimulira proizvodnju mlijeka kod krava i jaja kod kokoši, i da u staklenicima opremljenim odgovarajućom gla­zbom biljke uspijevaju bolje i rastu brže. Bachova i ­indijska glazba na spektakularan način stimuliraju rast biljaka, a penjačice se penju prema zvučnicima. U staklenicima s rock glazbom ne događa se isto, ima manje cvjetova i biljke slabije rastu. S country glazbom otkrilo se, iznenađujuće, da se biljke razvi­jaju na skoro identičan način kao ­i u staklenicima u kojima nema ­nikakve glazbe.

Glazba također utječe na čovjeka. Dovoljan dokaz ovoga jedno­stavni su i bliski primjeri poput upotrebe glazbe u velikim prodajnim centrima. Ambijentalna glazba čini da se kupci sporije kreću i stimulira ih da kupuju više nego im je potrebno. Nasuprot tome, u vrijeme zatvaranja, življa, animirajuća glazba ubrzava ljude pozivajući ih da se požure. U tvornicama i naprednim poduzećima puštaju detaljno isprogramirane repertoare koji povećavaju učinak i smanjuju umor kod radnika, posebno u repetitivnim poslovima koji ne zahtijevaju mentalni napor.

Glazba utječe i na druge aspekte ljudskog ponašanja. Naprimjer, dok u kinu gledamo neki film, odgovarajuća glazbena kompozicija u gledatelja naglašava različita psihološka stanja: napetost, iznenađenje, strah, tugu…

Utječe na disanje: duboko di­sanje i sporiji ritam optimalni su za kontrolu emocija i pomažu smirenosti i jasnim mislima. Površno i ubr­zano disanje može izazvati jedan oblik raspršenog razmišljanja, impulsivno ponašanje, sklonost pogreškama i nezgodama. Brza i glasna glazba izaziva površno i ubrzano disanje. Slušajući glazbu produženih i polaganih zvukova podupiremo lagano i duboko disanje: gregorijanski korali i ambijentalna glazba obično proizvode ovaj učinak.

Mijenja našu percepciju prosto­ra: pokazalo se da glazba može pobolj­šati sposobnost mozga za percipiranje fizičkog svijeta i može utjecati na način na koji doživljavamo prostor oko nas. Lagana glazba sadrži više pro­stora između zvukova nego brza. Ako smo priti­snuti vremenom, ili se na neki način osjećamo za­ro­­bljeni, zatvo­reni, komorna Mozartova glazba može nam dati osjećaj velikog prostora, kao da se šire fizičke granice našeg boravišta.

Mijenja naš pojam vremena: možemo izabrati glazbu koja će usporiti naš ritam ili ga ubrzati. Kada vježbamo, glazba može povećati našu vitalnost. Živahna glazba, koja se ritmički pona­vlja, ubrzava korak. Klasična i barokna glazba izazivaju smirenije ponašanje.

Osnažuje pamćenje i razumijevanje: slušanje lagane glazbe jednostavnog ritma (Mozart, Vivaldi) pomaže mnogim ljudima da duže zadrže koncentraciju. Slušanje barokne glazbe za vrijeme učenja povećava sposobnost pamćenja. Jedna je studija otkrila da glazbeno obrazovanje poboljšava razumijevanje stranih jezika i matematike, te općenito akademsku plodnost, jer povećava kreativnost i društvene ­sposobnosti.

Očito je da glazba utječe na nas na mnogo različitih načina. Također nam ne smije promaknuti da se pre­tvorila u zajednički jezik modernog ­svijeta. Trenutno ljudi troše više novaca, vremena i energije na glazbu nego na knjige, filmove ili sport. Najpopularniji idoli našeg doba su pjevači ili glazbeni sastavi. Osim toga, stvorena je ovisnost mladih i ne tako mladih o koncertima, kompaktnim diskovima, glazbenoj opre­mi, televiziji i videu. Svakodnevna komunikacija i trgovina zasnivaju se prije svega na upotrebi glazbenih mode­la. Zbog toga, moramo obratiti više pažnje na ono što slušamo.

Komponente glazbe

Ritam prodire u našu fizičku prirodu. Ritmički udarci bubnjeva ili ritam plesne glazbe utječu na kucanje srca proizvodeći emocionalan učinak. Moderna glazba, ekstremno ritmična, utječe na motorički sustav i otupljuje osjetilne živce.

Melodija utječe na našu emo­cionalnu prirodu. Melodije koje izražava narodna glazba odraža­vaju radost, pat­nju i nadu ljudi određene zem­lje. Za pri­mjer možemo ­navesti staro Kon­fucijevo učenje: Glazba proizlazi iz ljudskog srca. Kada su dirnute emocije, one se izražavaju zvukovima, a kada zvukovi uzmu određenu formu, nastaje glazba. Na ovaj način glazba jedne miroljubive i napredne zemlje mirna je i vesela, a vlast uređena. Glazba nemirne zemlje otkriva nezadovolj­stvo i bijes. Glazba ze­mlje u dekadenciji otkriva žaljenje za prošlošću i nezadovoljstvo naroda. Glazba i vlast su izravno međusobno povezane.

Harmonija se obraća našoj mentalnoj i emocionalnoj prirodi u njihovim najuzvišenijim izrazima. Jasan primjer glazbe utemeljene na harmoniji je klasična gla­zba, čiji utjecaj stvara najfinije osjećaje koji se povezuju s idejama jedinstva, bratstva i razumijevanja. Zbog toga je ovaj tip glazbe temeljan u ­obrazovanju.

Platon u Državi objašnjava da postoje negativni, štetni tonaliteti i akordi koji karakter čine slabim, vode u mekušnost, opijenost i tromost, lije­nost, ravnodušnost, hrane melanko­liju, potištenost, strah, nesigurnost, sklonost inerciji i strah od neuspjeha. Nasuprot tome preporučuje one melodije koje daju snagu i vode mudrosti i skromnosti, uzdižu srce pripremajući ga za velike pothvate, čineći ga da bude sigurno u sebe, sretno, aktivno i radosno. Nema sumnje da je Platon znao da glazba može biti izuzetno sredstvo transformacije, oplemenjivanja i usavršavanja ljudskog bića.

Pitagorejci su podučavali da čovjek mora naučiti otkrivati zakone univerzalne harmonije i uspostaviti je u svom vlasti­tom biću. Ako gledamo ljudsko biće kao sklop tijela, emocija i mentala, ono, simbolički govoreći, predstavlja ­delikatan ­instrument sačinjen od različitih žica koje moraju uvijek biti spremne aktivno sudjelovati u velikom koncertu života.

Autor: David Diez Thale
Iz časopisa Esfinge
Sa španjolskog prevela Sandra Marinac[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]